Kako je Tuđman poludio kad su ga telefonom šokirali: ‘Ma to je nemoguće, reci da to nije istina’

U procesu stvaranja jakog Dinama devedesetih nedvojbeno je presudnu ulogu imao Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, a koji je u Modrima vidio i nacionalni projekt. I to je tema ove priče, a koju započinjemo s jednom drugom legendom…

Stjepan Štef Bobek preminuo je prije dvanaest godina 22. kolovoza 2010. godine u Beogradu i pokopan je na Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Hrvatski novinar Pero Zlatar, koji je bio i prijatelj s Bobekom, ostavio je zapisane riječi:

Tuđman i njegova ljubav prema Dinamu

“Stjepan Bobek je bio moj veliki prijatelj. Ostao sam uz njega do zadnjeg dana. Napravim devedesetih s Bobekom intervju, i on kaže da je Franjo Tuđman čak i kao predsjednik Partizana navijao za Dinamo. Tuđmanu su tada ‘Bad Blue Boysi’ zamjerali što je bio predsjednik Partizana, pa mu je ta Bobekova rečenica išla u prilog. Pozove me njegova tajnica, kaže: ‘Gospon Zlatar, predsjednik vas treba’. Ja sam mislio da netko zaje*ava. Tuđman pita: ‘Je l’ stvarno to Bobek rekao’, i zamoli me da pozovem Bobeka da dođe iz Beograda u Zagreb na utakmicu Hrvatska – Bosna i Hercegovina, da bude njegov gost”.

Naravno, oduvijek je jasno, Franjo Tuđman nije bio među osnivačima Jugoslavenskog sportskog društva Partizan, time i nogometnog kluba, ali je bio predsjednik istog društva od 1958. do 1962. godine. I u njegovom mandatu Partizan je promijenio klupske boje. Koje su do tada bile crveno-plave, a odjednom su postale – crno-bijele!

Iako je uloga Franje Tuđmana u promjeni identiteta kluba čak i nekim povjesničarima jasna, činjenica jest da se promjena dogodila baš kada je on bio predsjednik društva Partizan. I da promjena klupskih boja nije mogla proći bez dozvole najvišeg političkog i vojnog vrha, kojeg je Franjo Tuđman sigurno u društvu Partizan bio izvršitelj i upravljač.

Kao mladi, sposobni i ambiciozni časnički kadar Jugoslavenske narodne armije 23. svibnja 1954. godine Franjo Tuđman postao je tajnik, a u svibnju 1958. godine i predsjednik JSD Partizan, čija je najveća perjanica bio nogometni klub. Joji je tijekom cijelog postajanja druge i treće Jugoslavije bio u stvarnosti vojni klub.

Franjo je sve morao znati

Još prije predsjednik Partizana također je bio i general Janko Bobetko, još jedan omrznuti lik u srpskoj javnosti nakon rata na ovim prostorima i njegove uloge u Hrvatskoj vojsci.

Činjenica jest da je za vrijeme vladavine Franje Tuđmana u JSD Partizan, neki tvrde i prema njegovoj zamisli, dizajniran je crno-bijeli dres Partizana koji je do danas ostao zaštitni znak svih klubova ovog društva.

Stvari otprilike idu ovako. Ideju za takav dres prvi je izgovorio Stjepan Bobek. Purger koji se proslavio u Partizanu u kojeg je došao nakon rata kako bi spasio svog brata Otta domobrana. On je svoju ideju, prijedlog osobno uručio predsjedniku društva Franji Tuđmanu. Prijedlog je prihvaćen, sve ostalo je povijest.

Čuveni sportski djelatnik Artur Takač tvrdi da je pojava nogometaša Juventusa u crno-bijelim dresovima početkom 1959. godine u talijanskom Viareggiu bila svojevrsni okidač da se prvo Bobek, a kasnije i nogometni klub, time i sportsko društvo, odluče na prelazak na crno-bijele boje. I baš u tom trenutku predsjednik je bio – Franjo Tuđman.

Stjepan Bobek kao član vojnog društva nije bio jedini Hrvat koji je u Partizanu ostvario impresivnu karijeru. U nogometnom klubu iz Beograda, najprije crveno-plavom, kasnije-crno-bijelom blistali su Glazer, Čajkovski i Zebec.

Kao predsjednik moderne Hrvatske Franjo Tuđman koji je bio toliko zaluđen nogometom primio se Dinama, doslovce mu promijenio ime. I svim silama pokušao napraviti istinski nacionalni klub koji će vladati ovim dijelom Europe. Novaca nije manjkalo, za predsjednika je instalirao Zlatka Canjugu, čovjeka od najvećeg povjerenja.

Samo zanimljivo jest, Croatia, pardon Dinamo, nije tada bio uspješan kao ovih zadnjih dvadesetak godina. Hajduk je bio ravnopravan konkurent, iako su svi znali da je Tuđmanov klub jednostavno privilegiran zbog bliskosti s političkim oltarima.

Canjuga je bio spona između Croatije i politike. O tim danima Canjuga je govorio:

“Naše upoznavanje, mene i Tuđmana, bilo je sasvim slučajno. Ja sam došao u ured predsjednika na razgovor o nekakvoj dužnosti na kojoj bih sudjelovao u stvaranju hrvatske države. Isprva sam mislio da je riječ o ministarstvu prosvjete i kulture. Kad sam došao tamo na razgovor, još sam nosio jako dugu kosu. Sjećam se da mi je pokojni predsjednik Tuđman valjda osam puta rekao da se moram ošišati. Kad je razgovor završio, krenuo sam izlaziti, no tajnica me pozvala da se vratim prije nego sam izišao iz ureda. Rekla mi je da mi predsjednik poručuje da se vratim u 18 sati, ali da se ošišam (smijeh). Stavovi nam nisu bili podudarni, međutim ipak sam postao glavni tajnik HDZ-a. Bilo mi je to izrazito pozitivno iskustvo. Biti u politici je težak posao, kad dobijete političku moć, gubite nešto drugo. Kad ste u nekoj političkoj stranci, bez obzira o kojoj se radi, ti si prisiljen na kompromise, a ako se ne pomiriš s njima, imat ćeš problema”.

O mjestu predsjednika zagrebačkog nogometnog kluba je izjavio:
“Na neke sam pozicije dospio, a da to nisam ni htio. Smatrali smo da je to bilo vrijeme za stvoriti državu, a tad mi je teško bilo reći predsjedniku ‘ja to neću raditi. Recimo, jedna od pozicija koju nisam ni htio jest ona kad sam bio na čelu NK Croatije. To je zaista bilo naporno”, riječi su Zlatka Canjuge.

Sigurno jest bilo tako. A mi smo se u ovoj priči sjetili možda najtežeg trenutka Canjuge u Croatiji. Onoga kada je Croatia ispala u Kupu od četvrtoligaša, Dugog sela. Bilo je to 1998. godine. Dugo Selo bilo član Jedinstvene županijske lige, a momčad s Maksimira je mislila da će se lagano prošetati kroz Dugo Selo, a na početku je tako i izgledalo. Na igralištu se okupilo ¸nekih dvije tisuće gledatelja.

Kako je bilo? U prvom poluvremenu Croatia je relativno lako došla do 0:2 golovima Viduke i Šokote. Ali zato je drugo poluvrijeme donijelo sasvim drugačiju sliku. Prvo je Benkoci smanjio na 1:2. Zatim je 15 minuta prije kraja Rukavina autogolom stavio zagrebačku momčad na muke, a dugoselski navijači su ushićeno naslutili senzaciju. Kada je u 88. minuti Željko Car doveo Dugo Selo u vodstvo 3:2, mnogobrojna publika je eksplodirala. Ali to nije bio kraj!

Sudac Martinović iz Osijeka je produžavao utakmicu gotovo sedam minuta kada je dosudio nepostojeći jedanaesterac. Loptu u ruke je uzeo Joško Jeličić i krenuo izvesti jedanaesterac. Tada je golman Igor Ištvanić postao dugoselski heroj, obranio je penal!! Dugo Selo je pobijedilo velikog zagrebačkog susjeda!

Da nije bilo Dalića, ‘prekriženi’ Vatreni ne bi ostvario veliki transfer: Upravo ga je Hrvatska lansirala

Trener Jure Mišković i predsjednik kluba Ivan Ursa imali su razlog za ponos kakvom se nikad nisu nadali!

Ta je senzacija odjeknula širom Hrvatske, ali i Europe. Treneru Zlatku Kranjčaru sigurno nije bilo lako da o senzacionalnom porazu svoje momčadi čita članke iz uvaženih europskih sportskih listova.
Dinamo je imao još nekoliko takvih bolnih poraza, ali nijedan nije tako odjeknuo kao ovaj u Dugom Selu.

A najgore je bilo predsjedniku Dinama, Zlatku Canjugi, čovjeku od najvećeg Tuđmanovog povjerenja. On je mora javiti u predsjednički ured kako je Croatija prošla.

“Dinamo izgubio? Vi se šalite gospodine Canjuga! To je nemoguće! To nije istina!”, podivljao je Franjo Tuđman. Zlatko Canjuga je dugo šutio i tek izustio:

„Niti ja ne mogu vjerovati”. S druge strane linije bio je samo muk.. Tuđman je od ljutnje spustio slušalicu.