KAKO JE SAMO OVAJ HRVAT POMEO SVIJET! Proživio je golgotu, na kraju je bio optužen i zatvaran i doživio je tragediju…

Nitko, baš nitko nije toliko učinio za popularizaciju borilačkih sportova u Hrvatskoj kao Branko Cikatić. Veliki hrvatski borac, velemajstor kickboksač, došao je do vrha svjetske kvalitativne razine, bio je obožvan i popularan. Nažalost, nakon duge i teške bolesti preminuo je upravo na današnji dan…

Svoj sportski put Cikatić je započeo u Karate klubu Solin, potom u Karate klubu Hajduk iz Splita, gdje je jedno vrijeme obnašao i dužnost tajnika. Branko Cikatić, ili kako su ga u Solinu zvali – Masa – nikad nije skrivao svoje izuzetno domoljublje, stoga je Hrvatski tigar, u vrijeme najtežih dana za Domovinu, prenosio istinu o Hrvatskoj i Domovinskom ratu diljem svih kontinenata, naglašavajući ulogu hrvatskih sportaša kao svojevrsnih hrvatskih veleposlanika u promicanju pravedne istine o Hrvatskoj.

Rođen je 3. listopada 1954. godine, a kad smo već kod godina frapantno jest da je svoj najveći uspjeh ostvario u 39. godini. U svojoj je profesionalnoj karijeri Cikatić redao same uspjehe pa je tako bio dvostruki europski prvak u tajlandskom boksu i to 1985. i 1986. godine. Nadalje, 1987. postaje svjetski prvak do 82,5 kg. Idemo dalje, 1989. bio je prvak po WKA u kickboksu, a 1990. godine po organizaciji IKBF. 1991. bio je svjetski prvak u tajlandskom boksu, a 1993. osvaja prvi K-1 naslov. Što je bio senzacionalan rezultat. Dvije godine kasnije na istom je turniru osvojio treće mjesto, a 1998. godine postaje svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu.

Buran život

Život mu je bio buran i zanimljiv. Svoj je život posvetio sportu već od najranije dobi. U osnovnoj školi učiteljica mu je bila majka, a ono što čudi je da je nekoliko puta morao ponavljati razred jer je njegova majka smatrala da ne zna dovoljno. Nakon prestanka bavljenja sportom, stekao je zvanje diplomiranog profesora kineziologije.

Najveći dio karijere trener mu je bio Nizozemac Thom Harinck. Postali su veliki prijatelji i kumovi, čak se Harinck svojevremeno doselio u Solin da bude blizu Cikatića. Pamtimo riječi nizozemskog trenera:
“Tada se još borio pod jugoslavenskom zastavom. Nakon turnira mi je prišao i pitao me može li doći trenirati kod mene u Amsterdam. Nikad nije zakasnio, štoviše, na početku je spavao u mojoj dvorani jer nije imao gdje živjeti i nije imao novca.”

Suradnja je potrajala više od 20 godina i dobrano nadrasla klasični odnos trenera i sportaša. Njen najpoznatiji plod bila je naslov prvog pobjednika K-1 Grand Prixa 1993., kad je Cikatiću bilo već skoro 39 godina. S 39 godina osvojio je prvi u povijesti K-1 turnir i to s tri nokauta. U finalu je porazio slavnog boksača Ernesta Hoosta. S osvojenim naslov ostao je do danas najstariji boksač kojemu je to pošlo za rukom.
Riječi njegovog trenera o Cikatićevoj popularnosti u Japanu i danas imaju snagu:

“Jednostavno, Branko Cikatić nije mogao izaći u Japanu. Horde ljudi uvijek su ga čekale, a drukčije nije bilo ni u Hrvatskoj, posebno nakon 1993. kad je ispisao povijest. Tad nas je 80 ljudi dočekalo na aerodromu. U vrijeme kad nije bilo interneta to je ogroman broj. Čak je jedanput proglašen najboljim sportašem Hrvatske. Iako je to mala zemlja od četiri milijuna stanovnika, to je velika sportska nacija. Takav status ne može se usporediti s onim što imamo u Nizozemskoj. Kad je Peter Aerts kasnije dvaput osvojio K-1, prvi put ga je dočekao jedan čovjek iz njegova rodnog grada, a drugi put isti taj čovjek i jedan fotoreporter…”

No, nakon sportske karijere spletom okolnosti zapao je u brojne probleme. Pa je tako proživio prvu golgotu 2001. godine. Naime, bio je optužen za pokušaj ubojstva Mirka Filipovića i prebijanje Slavka Linića, tadašnjeg ministra financija. Optužbe je podnio njegov bivši radnik u tvrtki Tigar – Cikatić security Đino Zekan.

Bio je osuđen na 4 mjeseca uvjetno, ali sve su optužbe pale u vodu te je bio oslobođen i isplaćena mu je odšteta. Zbog te situacije, Brankova majka nije izlazila iz kuće, a otac je pretrpio srčani udar i od posljedica umro. U pritvoru je proveo pedeset šest dana jer je bio zatvaran pa puštan i tako više puta, a osim majke i oca, teške su posljedice na zdravlje pretrpjele i njegove kćeri i žena.

Neko je vrijeme proveo u Hollywoodu te je snimio film s Anne Nicole Smith pod nazivom Skyscraper. Ipak, shvatio je da taj stil života nije za njega te se vratio u svoju rodnu Hrvatsku. Okušao se i u poslovnim vodama pa je osnovao svoju zaštitarsku tvrtku Tigar-Cikatić Security, ali tvrtka nije ostvarila uspjeh zbog Cikatićevih previranja po sudovima, a njegov je direktor Zvonimir Lučić osnovao svoju tvrtku Zvonimir Security koja je zatim preuzela Brankove radnike.

A koliko je Cikatić bio cijenjen u borilačkom svijetu, potvrđuje i priznanje njemačkog časopisa ‘Karate Budo Magazine’ koji mu je dodijelio nagradu ‘Zlatna rukavica’ te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova. Iza njega su završili Jean-Claude Van Damme i Chuck Norris.

Početkom godine u prodaju je puštena knjiga pod nazivom ‘King of the ring’. Riječ je o autorskom djelu legendarnog Branka Cikatića koji je kroz 170 stranica prenio djeliće svoje uspješne karijere. Uz to, predstavljena je i sama filozofija tajlandskog boksa i kickboxa te knjiga obiluje stručnim elementima koji su ključni za razumijevanje spomenutih borilačkih sportova.

Nažalost, Cikatić je preminuo 23. ožujka 2020., nakon duge i teške bolesti. Zbog svog zdravstvenog stanja, Branko nije mogao završiti posljednje stranice knjige, pa je to umjesto njega učinila supruga Ivana. Djelo je prepoznato na akademskoj razini i ubrzo je postalo dio nastavnog programa na Kineziološkom fakultetu.