fbpx
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

KAKO JE NEVIĐENI DEBAKL HRVATSKE PROMIJENIO STVARI! ‘Zgubidane i luzere’ ovaj je čovjek pretvorio u istinske junake

Autor: Andrija Kačić Karlin

Hrvatska nesumnjivo jest svjetska, europska rukometna sila. Zanimljivo, Hrvatska je bila i svjetski prvak, dvaput i olimpijski pobjednik. Ali, nikad nije bila europski prvak.

Naša reprezentacija je najbliže zlatu na  europskoj smotri bila 2008. godine u Norveškoj i dvije godine kasnije u Austriji, a oba je puta bila srebrna. Uskoro Hrvatsku čeka Europsko prvenstvo u Mađarskoj. Veliki ispit, napose nakon dva gruba neuspjeha, sa zadnje svjetske smotre u Egiptu i na nesretnim kvalifikacijama za Olimpijske igre u Tokyju.

Mi ćemo se sjetiti u ovoj priči jednog Europskog prvenstva kojeg je Hrvatska zacijelo najlošije odigrala u svojoj povijesti.  Ne treba bježati od te činjenice. Da bi samo “koji dan kasnije” šokirala cijeli sportski svijet i  dosegla  svoj najveći uspjeh u povijesti.  Priča je to o  jednom čovjeku koji je sve preokrenuo.

Plejada trofeja

Krenimo redom.  Dotična  priča s europske smotre 1996. u Španjolskoj koja je završila debaklom  zapravo je ispala kamen temeljac za najveći uspjeh u povijesti.  Samo mjesec i koji dan kasnije ta ista Hrvatska koja se osramotila na EP u Španjolskoj osvojila je za svoju državu prvu zlatnu olimpijsku medalju.

Toliko je trofeja, medalja, pobjeda u povijesti hrvatske rukometne reprezentacije, a posebno je ushićenje sjetiti se kako je sve počelo, kada je Hrvatska prvi puta stala na najviše pobjedničko postolje. Dvaput je Hrvatska osvojila zlatne medalje na Igrama, 1996. godine u američkoj Atlanti i 2004. u grčkoj Ateni, a trijumf 1996. na Igrama bio je senzacionalan iz više razloga, k tome prvi i potom je uslijedila poplava trofeja.

Po tim uspjesima Hrvatska je rukometna velesila, nesumnjivo, a mi ćemo se u počast našem uspješnom rukometu podsjetiti prve hrvatske zlatne medalje u našoj olimpijskoj povijesti.  I bilo je to veliko, nevjerojatno iznenađenje za cijelu i našu i svjetsku sportsku javnost.  Zašto kažemo da je zlato hrvatskih rukometaša na Igrama u Atlanti bilo senzacionalno?

Screenshot: Instagram/Hrvatski rukometni savez (hrs_insta)

Odvrćemo film unatrag. Tog ljeta 1996. godine hrvatska reprezentacija igrala je na Europskom prvenstvu u Španjolskoj, vodio ju je trener Abas Arslanagić. Ispraćena s velikim ambicjama posve je razočarala, a nakon baš loših rezultata i ispadanja u dvoboju protiv tadašnje SR Jugoslavije (24-27) izbornik je naprasno smijenjen. I kao spasitelj je postavljen Velimir Kljaić. Koji je i sam rekao da se u mjesec i pol do Olimpijskih igara i ne može baš puno napraviti. Arslanagić je za neuspjeh optužio novinare, a kasnije se pokazalo da je s praktički istom momčad Kljaić došao do vrha na Olimpijskim igrama.

Reprezentaciju je kao liječnik koji pruža prvu pomoć preuzeo Velimir Kljaić. Koji je u četrdesetak dana te „zgubidane i luzere” pretvorio u junake i prvake, kako su pisale dva mjeseca kasnije hrvatske tiskovine. Uvevši strog režim i radeći na voljnom elementu posrnulh sportaša Kljaić je stvorio momčad koja je nosila sve pred sobom.




Osvojeno je olimpijsko zlato, makar Hrvatsku prije olimpijskog turnira nitko i nije uzimao za ozbiljno, jer krah na prethodnom prvenstvu Europe bio je toliko upečatljiv da nitko u snu nije mogao pretpostaviti ovakav rasplet, s Hrvatima na tronu.

Kako je to izgledalo? U skupini je Hrvatska najprije teško svladala Švicarsku sa 23-22, lako Kuvajt (31-11), protiv Amerikanaca također nije bilo problema (35-27), tijesno je bilo protiv Rusa (25-24) a kad je već bio osiguran prolaz protiv Švedske je zabilježen uvjerljiv poraz (18-27). Bila je to uspješna taktička vark anašeg trenera Velimira Kljaića, a i dobar dan odmora za naše najbolje rukometaše.

U polufinalu protiv Francuske isto je bio težak boj, dosegnuta je tijesna pobjeda 24-20 koja je tada dokazala da ona slika s dva mjeseca ranijeg Europskog prvenstva i nije prava slika hrvatskih rukometaša.

U finalu 4. kolovoza pala je Švedska, bila je to sjajna partija Kljaićevih izabranika, a pogodak odluke, kojim su rješene sve dvojbe postigao je njegov sin Nenad, bilo je 27-26 za Hrvatsku. Zanimljivo jest da je Švedska u natjecanju u skupini pobijedila Hrvatsku s 27-18, jer tada je Kljaić odmarao dobar dio igrača, a Šveđani su svoj optimizam u finalu temeljili zacijelo baš na toj utakmici.




Čak su i prije finalne utakmice Šveđani na finale pozvali svog kralja na proslavu, a u svojim novinama na dan finala su već tvrdili kako je osvojeno zlato, jer „finalna utakmica tek će biti formalnost“.  Hrvatska zlatna medalja u rukometu i prvo olimpijsko zlato u hrvatskoj povijesti, bila je prvorazredno iznenađenje. Ali i tek početak trijumfalnog niza hrvatskih rukometaša koji će isti pothvat ponoviti i na Igrama 2004. u Ateni.

Photo: IvoCagalj/PIXSELL

Nažalost, ova generacija nije uspjela braniti zlato četiri godine kasnije u Sydneyu na Igrama. Jer, je na sljedećem Europskom prvenstvu u Zagrebu osvojila tek šesto mjesto, u krucijalnom dvoboju za petu poziciju u Europi, koja je vodila na Igre, naši su rukometaši poraženi protiv Slovenije. Što je isto bila prvorazredna senzacija, a izbornik Zdravko Zovko naprasno je potom smijenjen.

Netko je tada zaključio: „Ove tipove može u redu držati samo Velimir Kljaić“. I nije bio u krivu.

Stoga, i danas kad gledamo hrvatske rukometaše uvijek se moramo sjetiti rukometnog vizionara, hrvatskog viteza, Velimira Kljaića koji nas je učio, naučio kako pobjeđivati. Proslavljeni trener i pedagog Velimir Kljaić umro je 12. kolovoza 2010. godine. Nedavno nam je umro i Zlatko Saračević, čovjek koji je sudjelovao u svim velikim uspjesima rukometne Hrvatske dok je igrao  za nacionalnu vrstu.  Nažalost, još jedan član ove trijumfalne generacije hrvatskog rukometa jest pokojni. Iztok Puc, Slovenac koji je tako zdušno igrao za Hrvatsku umro je u 46. godini 20. listopada 2011. nakon zloćudne bolesti koje je napala jetru i pluća.

Red je i spomeniti cijelu generaciju zlatnih hrvatskih rukometaša iz Atlante 1996. godine. Redom su zlatnu medalju osvojili: Valter Matošević, Venio Losert, Irfan Smajlagić, Slavko Goluža, Iztok Puc, Goran Perkovac, Zlatko Saračević, Patrik Ćavar, Božidar Jović, Alvaro Načinović, Nenad Kljaić, Zoran Mikulić, Bruno Gudelj, Vladimir Jelčić, Vladimir Šujster i Valner Franković.

Ta generacija hrvatskih rukometaša proslavila je hrvatski rukomet, uzdignula ga do visina, no bila je i te kako osjetljiva i teška za procjene. Ta dva kraha na europskim smotrama, a između, pak, osvajanje olimpijskog naslova potvrđuje da je to bila nepredvidiva generacija koju je „u red zaista samo stavio Velimir Kljaić“.

Stoga, i danas kad gledamo hrvatske rukometaše uvijek se moramo sjetiti rukometnog vizionara, hrvatskog viteza, Velimira Kljaića koji nas je učio, naučio kako pobjeđivati, kao i Iztoka Puca koji je sa srcem nastupao za Hrvatsku. Naravno, i nedavno preminulog Zlatka Saračevića.

Neka vam je laka hrvatska zemlja Velimire,  Iztoče i Zlatko.

Sve medalje rukometne reprezentacije:

Olimpijske igre: 1996. Atlanta: Hrvatska – Švedska 27:26 (zlato),  2004. Atena: Hrvatska – Njemačka 26:24 (zlato), 2012. London: Hrvatska – Mađarska 33:26 (bronca)

Svjetsko prvenstvo: 1995. Island: Hrvatska – Francuska 19:23 (srebro), 2003. Portugal: Hrvatska – Njemačka 34:31 (zlato), 2005. Tunis: Hrvatska – Španjolska 34:40 (srebro),  2009. Hrvatska: Hrvatska – Francuska 19:24 (srebro), 2013. Španjolska: Hrvatska – 31:26 (bronca)

Europsko prvenstvo: 1994. Portugal: Hrvatska – Danska 24:23 (bronca), 2008. Norveška: Hrvatska – Danska 20:24 (srebro), 2010. Austrija: Hrvatska – Francuska 21:25 (srebro), 2012. Srbija: Hrvatska – Španjolska 31:27 (bronca),  2016. Poljska: Hrvatska – Norveška 31:24 (bronca)

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.