KAKO JE IKONA JUGOSLAVIJE IZAZVALA SKANDAL I SANKCIJE: ‘Učinjena mi je velika nepravda, to ne mogu shvatiti’

Nogomet na ovim prostorima iznjedrio je plejade i plejade sjajnih igrača. neki ih vole nazivati ikonama, legendama, uvijek je riječ o velemajstorima nogometne igre. Bili su to osebujni likovi, prepoznatljivi i po svom igranju, ali i temperamentu, nastupu prema javnosti, te osobnom životu. Nije tu bilo dva igrača koja su sličila jedan na drugog. I u našem feljtonu prisjetit ćemo se jednoga, posebnoga…

U ovoj našoj priči, malo muzejskoj, prisjetiti ćemo se Mehmeda Baždarevića, sjajnog veznog nogometaša. Koji je uistinu legenda nogometa bivše države, Bosne i Hercegovine, pa i Francuskog nogometa, naravno. Osim blistave karijere poznat je po jednom potezu koji i danas izaziva čuđenje i zgražanje i nevjericu.

No, o tome malo kasnije.

Incident koji se pamti

Mehmed Baždarević je rođen 1960. godine u Višegradu. U Željezničaru je „od malih nogu“. Prvi put je igrao za Željezničar 1928. godine i do svog odlaska u Sochaux-Montbeliard, 1987. godine, je bio ”Željin kotač zamašnjak. Najbolji i najvažniji igrač. Tada su igrali i takvi majstori ove igre kao što su Baljić i Škoro, i uvijek pouzdani Šabanadžović, ali bez Baždarevića to ne bi išlo. Kapetan, Za njega nije bilo izgubljene lopte. Govorili su neki, koji se sjećaju, da je bio personifikacija samog Di Stefana. Izgarao je za svoju momčad.

Za Željezničar je odigrao više od 300 utakmica postigavši pri tome nešto manje od 100 golova.

U reprezentaciji je igrao skoro za sve postojeće selekcije. S olimpijskom reprezentacijom osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Angelesu. Za A reprezentaciju bivše države je debitirao 1983. godine i igrao do raspada zemlje. Nastupio je na Europskom prvenstvu 1984. godine.

Međutim, zbog incidenta sa sucem u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1990. kažnjen je godinom dana zabrane igranja za reprezentaciju i nije otišao na tu svjetsku smotru u Italiju gdje je Jugoslavija došla do četvrtfinala i izgubila na jedanaesterce od kasnije finalista, Mardonine Argentine. Za Jugoslaviju je odigrao 54 utakmice i postigao četiri gola. Dva puta je igrao i za Bosnu i Hercegovinu.

Kakav je ti bio incident sa sucem? Neshvatljiv. Naime, u svom Sarajevu u utakmici protiv Norveške odjednom je, činilo se ničim izazvan, pljunuo turskog suca Yusufa Namoğlua.

Svi na stadionu ostali su šokirani, Baždarević je dobio crveni karton. Ali, to nije bilo sve. FIFA ga je kaznila s jednom godinom suspenzije, a to je uključivalo i nastup na SP u Italiji 1990. godine. Uzaludne su bile đalbe i molbe tadašnjeg Jugoslavenskog nogometnog saveza.
O tome govori:

„Nažalost, toga se i danas dobro sjećam i žao mi je što se to sve dogodilo u mom gradu Sarajevu. Istina je sljedeća, igrač norveške reprezentacije me udario jako koljenom u glavu i potpuno sam bio nesvjestan. Onda sam pljunuo prema njemu, a ne prema sucu. Nisam pogodio. Dobio sam crveni karton i suspenziju godinu dana. Ipak, žalio sam se i smanjena mi je kazna od starne krovne kuće svjetskog nogometa. Istakao bih da nisam tada imao podršku svog saveza i da sam sve sam ganjao. Nažalost, kazna jeste smanjena, ali tek nakon SP u Italiji, Kasnije sam na utakmici s Turskom sreo spomenutog suca koji je u međuvremenuo umro. Ispričavao mi se zbog svega, ali nisam želio razgovarati s njime. Načinjena mi je tada velika nepravda„.

Baždarević je igrao za Željezničar dok ga je vodio Ivica Osim. Stigao je „željo” do finala Kupa, polufinala Kupa Uefa, ali osvojenog trofeja nije bilo. Prešao je u frncuski Sochaux, postao je klupska legenda. Odigrao je za ovaj klub gotovo četiri stotine utakmice, Svaku na istoj razini, maksimalnoj.

Nakon toga igra kratko za Nimes Olympique i švajcarski Etoile Carouge.
Bilo je i priznanja. Dva puta je bio najbolje ocijenjen igrač prvenstva Jugoslavije, bio je najbolji strani igrač francuske prve lige (1989.) i najbolji trener francuske Druge lige (2004.).

S 38 godina prestao igrati, počeo je s trenerskom karijerom. Trenirao je klubove u Francuskoj (Istres, Grenoble, Sochaux), Tunisu (s Etoile Sportive Du Sahel je bio finalist Afričke lige šampiona) i Kataru (Al-Wakrah). Krajem 2014. godine je postao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine. Osvaja prijateljski Kirin kup u Japanu nakon pobjede protiv domaćina, a 2017. daje sam ostavku bosanskohercegovačkom savezu. Prethodno se nije uspio plasirati na EP u Francuskoj 2016. godine, a loše je momčad BiH stajala u kvalifikacijama za SP u Rusiji 2018.godine.

No, to nije umanjilo njegov ugled i omiljenost kod navijača.
Bađdarević o hrvatskom nogometu ima sjajno mišljenje, pa je tako neki dan srpskim medijima poručio:
„Činjenica jest da su i Hrvatska i Srbija u nimalo lakoj konkurenciji izborile direktan plasman u Katar, ali to nije jedini pokazatelj snage u globalu. Hrvatska je dugo radila da bi postala viceprvak svijeta. Nije se to dogodilo preko noći. Hrvati su poslije raspada Jugoslavije prvi prihvatili i nastavili sa školom jugoslovenskog nogometa, nastavili su stvarati prave, kvalitetne igrače i trenere. Imali su kontinuitet. Srbija to nije imala, nije ni moja Bosna i Hercegovina, a ni druge države. O tome i često govorimo, volimo preskakati stepenice. Hrvatska je od svih nas najbolja”!