KAKO JE BAKA SLIŠKOVIĆ ŠOKIRAO HRVATA U ZVEZDI! Ostajao je do kasno u birtijama, a jedna oklada posebno se pamti

Brojni veliki igrači trčali su terenima nakon hrvatskog osamostaljenja i ranije u doba bivše Jugoslavije, a neki od njih ostavili su trag na način da će ih se teško ponoviti s obzirom da nogometnih vremena kakva su bila nekad – više nema. Ne odnosi se to samo na majstorije na terenu, već i na pristup životu jer je nekad bilo sve opuštenije, s manje stresa, u vremenima kada se u nogometu vrtjelo i manje novca.

Među pričama legendi koje se pamte, brojnim navijačima Hajduka i drugima koji su uživali u nogometu u sjećanju ostaje ono što je radio veliki Blaž Slišković, kojem je pet godina u dresu splitskih Bijelih ostalo pet godina za cijeli život jer sjećanja i dalje traju, i teško da će ikad prestati.

Mnogi su se nakon njegovih vremena uspoređivali s legendarnim ‘Bakom’, a priča karijere ovog danas 63-godišnjeg rođenog Mostarca govori o nogometu u kojem se nekad možda manje trčalo, nije bilo brzine akcija kakvih ima danas, ali tu je u prvi plan izbio vic u igri, neki posebni potez, a rijetki su ih imali na način kako je to znao izvesti Blaž Slišković.

Krenuo u rodnom gradu

Prije nego je za vrijeme ’80-ih postao Hajdukova legenda, Slišković je takav status prvo stekao u svojem rodnom gradu, igrajući za Velež u kojem je kao mlad igrač pokazao što zna s 123 nastupa i 25 golova u ligaškim utakmicama, a potom je slijedila selidba u Split, u ranim godinama igranja Hajduka na Poljudu, gdje su na tada novom i modernom stadionu tribine često slavile njegove majstorije.

Pamte se mnoge od njih, a jedna je bila baš posebna. Prošlo je ovih dana punih 39 godina otkako je Slišković ‘uvalio’ nezaboravni gol Tomislavu Ivkoviću, hrvatskom čuvaru mreže koji je te 1984. već gradio i svoju reprezentativnu karijeru u dresu nacionalne momčadi bivše države, a u to vrijeme branio je za Crvenu zvezdu.

Legendarni ‘Baka’ je tada u Splitu u prvoj utakmici finala Kupa Jugoslavije zabio izravno iz kornera na putu do Hajdukove pobjede s 2:1, s dolaskom do prednosti koju su splitski Bijeli potom zadržali u utakmici bez golova u uzvratu u Beogradu. Pamti se taj gol i neće se zaboraviti, a i danas, kada netko zabije iz kornera ili to pokuša napraviti, mnogima će odmah u glavi biti i misao – tako je to nekad radio Blaž Slišković.

Cijela karijera, dakako, ne stane u taj potez, no upravo ovaj gol pokazuje na kakve je sve stvari legendarni Hajdukov igrač bio spreman dok se ‘razračunavao’ s protivnicima.

Bilo je tu i mnogih drugih posebnih poteza. U svojoj karijeri u Hajduku sveukupno je imao 101 ligaški nastup, zabio je 21 gol, a dok je gledao unatrag, znao se prisjetiti kako je to radio na terenu i kako je u to vrijeme živio. Nisu sve stvari bile istinite jer se vrtjelo baš jako puno priča, kako je svojedobno kazao govoreći o samom sebi, ali u intervjuu za srpski Mozzart Sport ispričao je jednu sada već jako davnu epizodu koja dobro dočarava taj život i opuštenost koja je tada vladala.

Prošle su od toga brojne godine, više od 43…

“Početkom veljače 1980. smo igrali protiv Dinama u Mostaru, a ja i još tri ili četiri igrača Veleža smo izašli večer prije utakmice i ostali smo do kasno. Zapili smo se, ‘feštali’ smo, kući smo došli u samu zoru i onda poslije samo par sati spavanja išli na utakmicu”, prisjetio se Slišković u svojoj priči.

“Dao sam im četiri gola, igrao sam fantastično. Sjećam se i ovoga. Na toj utakmici je sudac bio Maksimović. Dosudio je slobodan udarac za nas iz mrtvog kuta. Ja sam tada, onako polupijan i mamuran, njemu rekao da ću zabiti u suprotne rašlje, a on me pogledao i odgovorio mi da je to nemoguće”, nastavio je legendarni hajdukovac, tada još u Veležu, dodajući da je potom sa sucem u igri bila i jedna oklada, jer zašto ne, kad se već i za to pružila prilika.

“Kladili smo se u piće. Namjestio sam loptu i pogodio. Ostao je bez teksta. Poslije te utakmice prišao mi je Marko Mlinarić, nogometaš Dinama, i rekao mi je: ‘Lako vam je bilo dobiti nas kada smo sinoć ostali do kasno u kavani’. A ja sam mu odgovorio: ‘Pa moj Mlinka, zar ti misliš da smo mi bili u kazalištu?'”, sjetio se Slišković kako je to izgledalo nekad, u jednoj od posebnih priča iz svoje karijere.

Nakon što je otišao u Split, majstorije su išle dalje, a s njima je Slišković postao jedna od legendi Poljuda na koji se kasnije vratio i kao trener tijekom sezone 2004./05., a s godinama, bilo je u njegovim pogledima prema Hajduku i uspona i padova.

Legendarni ‘Baka’ nije uvijek bio sretan kako se radi u klubu u kojem postao legenda i kako se Hajduk vodi. Dok je prije pet godina u lipnju gostovao u emisiji ‘Nedjeljom u 2’, jedna od tema bio je i Zdravko Mamić, s njegovom ulogom u Dinamu i u hrvatskom nogometu, a tada je Slišković svoje hajdukovce iznenadio držeći stranu čovjeku na čelu najvećeg rivala.

“Ja njega obožavam, prije svega kao osobu koja je podigla hrvatski nogomet na višu razinu. Daj Bože da je u Hrvatskoj više Mamića koji bi voljeli vidjeti Rijeku, Hajduk i Osijek na razini na kojoj je Dinamo. Otvoreno hajdukovcima kažem da prvo obrišu ispred svojih vrata, a tek tada da gledaju u tuđe dvorište”, poručio je legendarni splitski Bijeli tada, bez dlake na jeziku, kako je često radio dok se zašlo i na druge teme.

Život donio i rat

Kasnije tijekom karijere, Blaž Slišković je u ratnim godinama od 1993. do ’95. zaigrao u Zagrebu, ali ne u Dinamu, već u dresu Hrvatskog dragovoljca u slavnim vremenima sa Stjepanom Spajićem na čelu kluba, a karijeru na terenu potom je završio ondje gdje je sve i počelo, u njegovu Mostaru, gdje je bio član tamošnjeg Zrinjskog.

Govoreći o Mostaru, lani je približio kako je doživio rat i što za njega rat znači, govoreći da je to bol i tuga, da nastaju rane koje nije lako zacijeliti…

Poslužio se pritom sudbinom Starog mosta u svojem gradu, dok se na tu temu iz Mostara zašlo u razgovoru za srpski Nedeljnik.

“Što je za mene značilo rušenje onog mosta? Pa bila je to tužna slika. Samo znaš što? Ako je, i samo ako je tako, ako je stvarno istina da je taj most bio korišten da se prevozi streljivo za Armiju BiH, drago mi je da je srušen. Ne zbog vojske, nego zbog tog streljiva. Isto bih ti rekao i da je preko toga mosta streljivo vozio HVO. Tako je možda sačuvano nečijih 100 života, a jedan ljudski život ne vrijedi 100 starih mostova. Dao bih sto j***nih mostova za jedan život”, govorio je legendarni ‘Baka’, dodajući da ljudi uglavnom gledaju na simbole, na stvari koje je nosilo svako pojedino vrijeme, a ne na stvari koje sa sobom nosi objektivna stvarnost u kojoj su stradavali i ljudi, kako je istaknuo u toj svojoj priči.

Veliki majstor s terena gradio je svoju priču za vrijeme velike karijere koja ga je nakon Hajduka vodila u Francusku i u Italiju, a cijelo vrijeme, koliko god se pričalo o opuštenom životu i o posebnom pristupu sportu kakav su tada imali mnogi, kazao je i da nije propuštao treninge niti je ulazio u veće nesuglasice s trenerima.

Discipline je uvijek bilo, a iz svega što je naučio, krenuo je i u bogatu trenersku karijeru u kojoj je posljednji posao imao pretprošle godine u sarajevskom Željezničaru.

Bilo je i toj dugoj karijeri na klupi brojnih doživljaja, sretnih i bolnih, uspješnih i teških, ali nađe se i zabavnih stvari poput jednog videa iz razdoblja dok je vodio Zrinjski i govorio je o europskoj utakmici protiv izraelske Petah Tikve. Nije bilo druge opcije nego da u toj situaciji govori engleski jer je novinar s kojim je pričao znao samo taj strani jezik, i evo kako je to ispalo dok je Slišković davao izjavu.

Uvijek poseban, uvijek spreman uskočiti i u nepoznato ako je to tražila situacija u kojoj se našao, takav je bio ovaj Hajdukov majstor dok je igrao nogomet, a takav je ostao i nakon završetka karijere na terenu…