Foto: Tomislav Kristo / CROPIX

Jugoslavenska legenda otvorila dušu kako je biti Srbin u Hrvatskoj

Autor: Andrija Kačić Karlin

“Košarku je igro Plećaš, ti se toga nit’ ne sjećaš”, refren je jedne rock pjesme. A mi ćemo se sjeti Nikole Plećaša, jednog najvećih košarkaša koje je iznjedrilo ovo podneblje. Od milja su ga navijači zvali “Sveti Nikola”. I on je tema našeg feljtona o našim slavnim sportskim asevima…

Legenda je zagrebačke košarke i Lokomotive, preteče Cibone. Igrao je na položaju beka. Igrao je šesdesetih i sedamdesetih godina i bio uvjerljivo najbolji igrač kluba. Bio je poznat po nadimku “sveti Nikola”. Imao je karakterističan šut koji je bio vrlo precizan i da se vodila statistika po današnjim pravilima, mnogi koševi koje je postigao bili bi trice, no tada nije bilo tog pravila. Vrlo karakterističan je imao i ulaz u reket s lijeve strane kada bi se nakon dvokoraka u skoku odrazio (imao je vrlo dobar odraz) skoro okomito i od table zabijao koševe.

Nije bila rijetkost da je po tadašnjim pravilima zabijao po 40 koševa na utakmici, što bi uz priznavanje današnjih trica bilo i više od 50 koševa. Bio je igrač koji je mogao odlučiti utakmicu sam.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Velika igračina

Bio je član reprezentacije Jugoslavije koja je 1970. u Ljubljani osvojila zlatnu medalju na Svjetskom košarkaškom prvenstvu pobijedivši u finalnoj skupini i SAD što je bila prvorazredna senzacija.

Kao član reprezentacije Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1968. u Meksiku. Na Svjetskim prvenstvima osvojio je dvije medalje, zlato u Jugoslaviji 1970. i srebro u Portoriku 1974. Na Europskim prvenstvima bio je član reprezentacije četiri puta i osvojio je dvije medalje, dvije zlatne i dvije srebrne.

Bio je u sastavu reprezentacije za Olimpijske igre 1976. u Montrealu, međutim nije otišao zbog jedne bizarne afere. Plećaš je snimio reklamu za Franck čajeve što su neki protumačili kao kršenje olimpijske povelje i načela amaterskog sporta. Scenarij za reklamu napravio je tadašnji selektor reprezentacije Mirko Novosel, a režirao je Antun Vrdoljak. Umjesto njega u Kanadu je otputovao Blagoje Georgijevski i na taj način Plećaševa reprezentativna karijera bila je završena. Još jedna zanimljivost je, da je Andro Knego koji je sudjelovao u reklami otputovao na Olimpijske igre.




Tata dobio prekomandu

Rođen 10. siječnja 1948. u Bruvnu, Plećaš se oduvijek smatrao ličkim djetetom. Kao šestogodišnjak dolazi s cijelom obitelji u Zagreb nakon što njegov otac dobiva prekomandu u Zagreb. Imao je dva brata i dvije sestre. Prvi sport kojim se počeo baviti bio je nogomet koji je tada bio osnovna zabava za svu djecu. Bio je dobar i u rukometu, a neko vrijeme bavio se i gimnastikom jer je njegova sestra trenirala u Partizanu (danas Društvo sportske rekreacije).

Na sport koji ga je učinio slavnim, košarku, došao je zapravo slučajno. Njegovo društvo iz tadašnje škole otišlo je trenirati u Mladost pa tako i on s njima. Pošto tada nije bilo televizijskih prijenosa košarkaških utakmica Plećaš nije imao svojih uzora. Kada je počeo igrati, upoznao je tadašnje velike igrače poput Ive Daneua, Miodraga Nikolića i drugih te je dobio svoje uzore i želju da dostigne njihove kvalitete.

Unatoč tome što je u košarku ušao pukom slučajnošću, bio je izuzetno dobar igrač te je sa 16 godina pozvan u juniorsku reprezentaciju koja je osvojila Omladinsko prvenstvo Balkana, a 1967. godine potpisao je svoj prvi ugovor s Lokomotivom. Već godinu dana poslije prepoznao ga je izbornik jugoslavenske reprezentacije i pozvan je na Olimpijske igre u Meksiku gdje je osvojio svoju prvu medalju, srebrnog sjaja.




Foto: Damir Krajac / CROPIX

Napustio Cibonu

Prvi veliki trofej koji je osvojio s Lokomotivom bio je Kup Jugoslavije 1969. godine. Zagreb je bio domaćin finala, a Lokomotiva je slavila 78:77 protiv Olimpije iz Ljubljane. Bio je to prvi puta da je jedan hrvatski klub osvojio Kup Jugoslavije. Već u prvoj sezoni održavanja Kupa Radivoja Koraća (Kup Koraća) Lokomotiva je prošla sve prepreke i došla do finala gdje ih je čekao Beograd. U dvije utakmice (kako se tada igralo) Lokomotiva je uspjela nadoknaditi -12 iz prve utakmice i dodati još jedan trofej u svoju kolekciju.

Lokomotiva je promijenila ime u Cibona, a Plećaš se nakon afere nikada nije oporavio. Napustio je Cibonu i pridružio se Kvarneru, ali više nije bio isti igrač. Nakon završetka karijere, kako on priznaje, njegovi odnosi s Cibonom su se raspali i bio je uglavnom ignoriran od strane kluba za koji je dao sve.

Jedan od najtrofejnijih košarkaša s prostora bivše Jugoslavije, kojeg je publika obožavala gdje god se pojavio i prozvala “svetim Nikolom”, košarkaš čije je ime godinama punilo košarkaške dvorane, danas živi u Zagrebu povučeno i skromno, daleko od blještavila nove sportske i političke elite.

Nije imao sreće s poslom

Plećaš je tako ostao najbolji strijelac i igrač Cibone uz Dražena Petrovića. Spomenuti dvojac drži rekord po broju poena u gostima igrajući za Cibonu (55). Također je dobio i nadimak Nikola “Prvi brk”. Plećaš se tijekom karijere samo jednom obrijao, a to je bilo tijekom Svjetskog prvenstva u Ljubljani.

Nikad nije otišao u inozemstvo: “U moje vrijeme vrhunski sportaši nisu mogli igrati u inozemstvu dok ne navrše 28 godina života. Država je htjela što duže zadržati vrhunske sportaše u zemlji. No, ja u to vrijeme i nisam previše razmišljao o tome da idem vani, jer nisam tip koji bi slagao novce. Meni novac treba da bih mogao komotno živjeti.”

“A to komotno za mene znači da mogu bez problema proživjeti mjesec dana i prije dobijanja nove plaće komotno ući u kafić i popiti kavu. Dakle, ništa ekstra, ništa previše. To je jedan od razloga zašto nisam jurio za zaradom u inozemstvu, iako sam imao ponuda i mogućnosti da odem. No, kasnije se pokazalo da sam pogriješio. Ne samo da nisam osigurao neke rezerve, nego sam u ovom ratnom i poratnom vremenu u tom smislu imao problema, jer sam teško dolazio do posla i zarade”.

Naši susjedi rado bi vidjeli Hrvatsku u svojim granicama, a podmukla ideja samo je prvi potez

Preuzeo Borac, pa se vratio

Nakon osnivanja hrvatske države žalio se na tretman institucija, na koncu dobio je posao ali tek nakon mnogo godina. Sam Nikola je rekao da ne želi vjerovati da je to bilo zato što je bio srpske nacionalnosti…

“U prvih 14 godina hrvatske države za mene u Hrvatskoj nije bilo posla, a bio sam spreman raditi bilo što da preživimo. Radila je samo supruga, a tako nije bilo lako podizati obitelj s dva sina. Kada mi se sin trebao upisati fakultet, trebala mi je potvrda da sam zaslužni sportaš, no kada sam otišao u HOO, oni su mi rekli da oni takve potvrde ne izdaju.”

“Ne želimo vjerovati da se to događalo zato što je Nikola srpske nacionalnosti. Zamjereno mi je što sam u ljeto 1991. trenerski preuzeo Borac iz Banje Luke, no morao sam nešto raditi. Uostalom, ja sam tamo proveo samo ljetne pripreme, a kada su počela ratna djelovanja i kada su se počeli rušiti mostovi, ja sam se vratio u Hrvatsku”.

Imao zaštitu

Kasnije je zaposlen u Gradskom uredu za sport gdje je dočekao mirovinu, a i dobio je sportsku mirovinu za izvrsnost zbog uspjeha na Olimpijskim igrama. “Mislim da sam jedne sezone prosječno zabijao 37 koševa. Moj karijerni rekord je 114 koševa koje sam zabio protiv mojeg budućega kluba Lokomotive još kao junior Mladosti, u kojoj je tada uz mene igrao Damir Šolman. Seniorski rekord mi je 67 koševa koje sam u jednoj prvoligaškoj utakmici zabio Partizanu”.

U jednom nedavnom intervjuu Nikola je ispričao kako mu je bilo živjeti u Zagrebu i Hrvatskoj tijekom velikosrpske agresije, poglavito zbog njegovog srpskog podrijetla: “Vjerujem da je moja popularnost utjecala da sam s te strane imao određeni mir. Nisam doživio nikakva fizička maltretiranja, ljudi su se ophodili normalno i sasvim u redu. Međutim, očigledno se to odrazilo na način da nisam mogao dobiti posao”, ispričao je Plećaš”.

Objasnio zašto je odbio preseliti se u Srbiju, iako mu je tadašnji predsjednik Srbije Tadić to nudio: “Imam veliku obitelj, i sa moje i sa ženine strane. Bojao sam se da će se to politički, pa i fizički, odraziti prema osobama koje su sa mnom u kontaktu. To je bio jedan od osnovnih razloga zašto nisam pristao preseliti se u Beograd i dobiti te novce, koji su bili duplo veći od ovog što danas dobivam od našeg ministarstva za sport”, rekao je Plećaš.

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.