JAKO JE VOLIO BOCU I KOCKU, ALI JE ZNAO SVOJ POSAO: I danas mu se svi klanjaju, iako je imao i tešku narav

Priča o Alexu Fergusonu, jednom od najvećih trenera svih vremena ima na tisuće. I svaka je vrijedna pozornosti. I on je tema našeg feljtona…

Velikan i stručnjak koji je nogometu i treniranju istog dao novu dimenziju. No, nije Ferguson uvijek bio pri vrhu, trenirao je on i nižerazredne momčadi, pa i slabije klubove. Pa, kad sa slabijim klubovima osvojiti i prvenstvo i europski trofej onda nekog vraga valjda i znate. Priča slijedi…

No, nerijetko se spominje i njegova nagla narav, pa sklonost alkoholu i kocki. Priče iz godinu u godinu cure, pomalo…

Velikan nogometa

Izdvojiti ćemo ovom zgodom samo neke. Uskoro i nove, on je takva priča da priče o njemu nikad nisu dosadne…

Osamdesete godine. Granitni grad, Aberdeen na sjeveru Škotske nije u svojoj povijesti pamtio ljepše dane. Istoimeni nogometni klub predvođen mladim trenerom, Alex Fergusonom, znate tko je to, naravno, prekidao je dominacije i tradicije kao nestašno dijete lego kocke. Prekinuo je stogodišnju dominaciju Celtica i Rangersa u prvenstvu, osvajao je škotske kupove, a provincijalna momčad sa sjevera Otoka, poznata po sivom granitu od kojeg je i sagrađen cijeli grad i po silnim platformama u Sjevernom moru, odjednom je postao poznat po provincijskoj momčadi koja jednostavno nije znala izgubiti utakMicu.

Mladi Alex Ferguson, profesionalac od glave do pete i za šankom i na treningu i na klupi, pažljivo ga gledajte ovako mladog, složio je momčad od mladih igrača protkanih ponekim isusnim, poput paklenog driblera Gordona Strachana, koju nitko u Europi nije mogao nadvladati.

Već tada je taj stručnjak pokazao da nogomet kuži do u detalje.

Da sve bude nevjerojatno i kao u snu, taj “smiješni” Aberdeen je i osvojio Kup kupova, i to u finalu svladavši ne bilo koga, već Real Madrid (2-1) u najjačem izdanju. Prije i poslije toga popadali su i zamislte Bayern, HSV, Watenscheid. Taj je Aberdeen postao poznat i po svojim vjernim navijačima koji su brodovima napuštali sjever Škotske, sve da bi se dokopali europskog kopna i tamo dalje kretali prema mjestima odigravanja utakmica svoje momčadi. Padali su ti pijani Škoti s brodova, plivali za pojasevima, a jedan novinar je vjerno prenosio u eter kako i utopljenici skandiraju svom klubu.

No, vele da je na povratku u granitni grad i Ferguson bio pijan danima. Znao je da je napravio čudo, morao se opustiti. Priča se da je uz Fergusona i cijelo stanovništvo bilo pijano tjedan dana, a u autobusu u kojem su se vozili igrači kako bi pozdravili građanstvo bilo je stotinjak litara vhiskeya za igrače. Očito i za Fergusona..

Kako bilo, Ferguson je tada postao poznat nogometnom svijetu, Celticu I Rangersima nikako nije išlo u glavu kako je jedna provincijska momčad, znana po borbama za ostanak, postala doslovce jedna od najboljih u Europi.

Ferguson se kasnie proslavio, postao je i škotski izbornik, odveo reprezentaciju na svjetsku smotru 1986. u Meksiko, preuzimao klubove, ostajući dosljedan napadačkom nogometu i promoviranju mladih igrača sa sjajnom skautskom službom.

S Manchester Unitedom Ferguson je osvajao baš sve, baš sve, iako u prvih sedam godina nije osvojio prvenstvo. Ukupni mu je zbir, 11 naslova u Premiershipu, pet FA kupova, četiri Liga kkupa, osam FA Charitya kupova, dvaput osvojio naslov prvaka europe, jednom kup kupova, jednom internkontinentalni i svjetski klupski naslov.

Jedan od članova sjajnih generacija Manchester Uniteda bio jei Portugalac Nani. Doveo ga je bap Ferguson, činio je taj igrač okosnicu svoje nacionalne vrste s Ronaldom. Danas je Nani nogometaš Orlanda u američkoj MSL ligi. I voli davati izjave, a voli biti i iskren. Pa je na pitanje kako su izgledali dani i utakmice u Manchester Unitedu, tijekom priprema, pa i božićnih i novogodišnjih blagdana bio brutalno iskren. I šokirao odgovorom:

“Možda je bolje ne pričati, ali to je tako. Evo, ja sam volio izlaziti i zaružiti dok sam igrao za United, neću lagati, jer da bi se podnosio pritisak kojem su nogometaši tamo izloženi, potrebno se opustiti kvalitetnim noćnim izlaskom. To sam radio ja, ali to rade svi nogometaši tamo, posebno kada je sutra slobodan dan. Postoje ipak i važne iznimke od tog pravila u Engleskoj, a to su Božić i Nova godina”.

Pa je nastavio:

“Tada, za priprema i praznika, nikog u Engleskoj nije briga što radite, čak ni Alexa Fergusona. Primjerice, na Novu godinu smo regularno igrali i trenirali pijani. Trener je shvaćao pod kakvim smo stresom i pritiskom posebno tada i zašto nam tih par dana ne bi dao popust ako cijele godine živimo sportski. Oh dam, znali smo i da je Ferguson volio popiti. No, njegova samokontrola i u takvom stanju je bila sjajna”…, zaključio je Nani