ISPALO JE SVE KAO U NAJLJEPŠEM SNU! Jedan je igrač baš zapalio atmosferu, njegov projektil je sve oduševio…

Moramo biti i sretni i ponosni na našu mladu rukometnu reprezentaciju i čestitati našem izborniku Hrvoju Horvatu na zasluženoj pobjedi protiv Srbije. U dramatičnoj utakmici, u pravom sportskom ozračju pred gomilom navijača jedne i druge strane, Hrvatska je ipak pokazala da je bolja momčad. A nije bilo lako, dugo su se naši rukometaši mučili ne bi li slomili uporne Srbe. Štoviše, znali su nam Srbi i prijetiti, no mi smo u svojim redovima imali više raspoloženih igrača, pravih junaka.. O tome malo kasnije.

Moderan rukomet težak je sport, brz, grub, u nekim trenucima i brutalan. Napadi su skraćeni, sude se samo kontakti koji se obično rješavaju na pravim sudovima, nerijetko i sa zatvorskim kaznama. Teškose u tome snalaze i suci, pa i gledatelji, kamoli ne i igrači.

A naša mlada reprezentacija, skrojena spletom okolnosti i silom prilika zbog pandmemije koronavirusa u dvoboju protiv Srbije sve je te zamke izbjegla i dosegla vrijednu pobjedu, zacijelo vrijednu drugog kruga, nastavka prvenstva.

Hrvatska oduševila

A ne da nije bilo lako. Prštalo je sa svih strana, tribine su bile pune, bila je to utakmica tako snažnog ritma da moramo komplimentirati i hrvatskom i srpskom izborniku na načinu kako su vodili utakmicu. S igračima koje nisu stigli ni uigrati tijekom priprema, jer i Srbija je imala iste probleme kao i Hrvatske.

Utakmica je tako u nekim trenucima djelovala na improviziranu jurnjavu. U kojoj su se naši ipak bolje snašli.

Zacijelo stoga što imaju bolju individualnu vrijednost.

U našim redovima zasjajio je čovjek iz drugog plana, Lučin, odlično se snašao Martinović, ali pravi poticaj je bio ulazak Cindrića. Kod Srba glavni čovjek dugo vremena je bio vratar Cupara, dočim našem Pešiću baš i nije ušlo. Izbornik Horvat imao je hrabrosti i stavio nam na gol 34-godišnjeg Šunjića koji je sve „razbucao” s tri obrane zaredom. Pa smo na trenutak uspjeli pobjeći i na četiri gola razlike.

A ono što je Ivić kod 19-15 promašio nekoliko minuta prije kraja utjeralo nam je strah u kosti. To je bio napad koji je trebao rješiti utakmicu.

Bili su to trenuci kada su malo pomagale strategije trenera, već usredotočenost i pozornost samih aktera na terenu. Pet minuta prije kraja Hrvatska je imala tri gola viška, 20-17, ali i igrača manje. I tresli su se naši navijači da bi se iznova ukazao golman – Mate Šunjić. Inače, profesor matematike.

Kad je stigao izračunati putanje svih onih srpskih udaraca koje je obranio?

Naša dva junaka su bila, uz Šunjića, Lučin i Martinović. Upravo su oni u dramatičnim trenucima bili pravi. A tako su mladi. To nam je dodatni razlog za naše veselje. Kada im se pridodao i veteran Čupić to je bilo baš to. Ne, nismo zaboravili Cindrića. Cindrić!

A kada je na kraju i vratar Šunjić zabio matematički preciznim projektilom bio je to signal za razdragano veselje hrvatskih navijača. Ispalo je sve kao u najljepšem snu. Velika je to pobjeda. Vraća nam vjeru u reprezentaciju, momcima će porasti samopouzdanje, a trener Hrvoje Horvat polako će spoznavati da je u na pravom putu…