IMPRESIVNA POLJUDSKA GRMLJAVINA: Hajduku nije pomogla, a Osijek je šokirao otvorenim gardom

Nerijetko se događa da se u spektakularnom ambijentu, u dvoboju rivala i podjednako jakih suparnika, dogodi da se ne vidi niti jedan pogodak. Baš kao što se sada dogodilo se prepunom poljudskom stadionu, pred više od 30 tisuća navijača.

Nekako je to i pravedan ishod, Osijek nije iskoristio jedanaesterac, Hajduk je pogodio vratnicu, borbenost je zaista bila kao na bojišnici, kad je sudac odsvirao kraj svi su igrači popadali na pod od umora. Svi su dali od sebe. Ali, nismo nazočili niti isuviše kvalitetnoj niti nezaboravnoj utakmici.

Nezaboravan je bio tek ugođaj, ambijent u Splitu zaslužio je bolju predstavu. Zacijelo, Hajdukovi navijači su nezadovoljniji, Hajduku je pobjeda trebala za priključak vodećem trojcu, Dinamu, Rijeci i Osijeku.

Zanimljiv derbi

No, Osijek koji je došao u Split ne izgubiti igrao je na pobjedu. Samo je tako i mogao osvojiti bod. U prvome poluvremenu Osijek je bio nesumnjivo bolji. I da nije bilo gluposti napadača Miereza koji je prerano ušao u kazneni prostor prigodom kaznenog udarca Bohara sve bi bilo drugačije. Poslije je to za svoju predstavu iskoristio vratar Kalinić, sjajnom obranom kaznenog udarca.

Hajduk u tom prvome dijelu jedva da je i napao. Očito je i u srazu dva trenerska maga, Nenada Bjelice i Valdasa Dambrauskasa uspješnija bila gostujuća varijanta. Osijek je izgledao bolje, a Hajduk jalovo…

Je li nastavak ponudio drugačiju sliku? Pa, baš i ne. Osijek je i dalje gledao prema naprijed, želio je to i Hajduk, ali bilo je previše grešaka u tom kretanju Dambrauskasovih nogometaša prema naprijed. Teško se dolazilo uopće do pozicije za udarac, pa su ona dva, Krovinovića i Livaje bili jedini. S time da je Livaja debelo iskosa pogodio vratnicu.

Sve to vrijeme Osijek je pokazivao koliko je opasan. Postavimo se u glavu Hajdukovog trenera, ako se pitamo zašto Hajduk nije više riskirao. Kadgod bi se Hajduk malo više otvorio zaprijetila bi kontra Osijeka. I vrijeme je tako prolazilo u nadmudrivanju, svatko je htio pobijediti, ali prije svega – ne izgubiti.

Ne, nije bilo dosadno, ali nije bilo naročito kvalitetno. Jedino što će se pamtiti jest ispunjen poljudski stadion koji je grmio, grmio do besvijesti. Teško je i zamisliti kako bi tek zagrmio da je Hajduk dao gol. Ali, za dati gol protiv ovako organiziranog Osijeka treba veća kvaliteta.