IMAO JE SVE, A ONDA JE JEDNA TRAGEDIJA SVE UNIŠTILA! Od najveće zvijezde postao je mafijaš i ovisnik

Puno je puna kroz nogometnu povijest ljudi se zapitali “što bi bilo”. Što bi bilo da je Maradoni svirana ruka ili da je Engleskoj poništen gol u finalu na Wembleyju 1966. godine. Što bi bilo da Martin Taylor nije divljački strgao nogu Eduardu ili što bi bilo da je Ante Čačić prvotimca Marka Pjacu ostavio na klupi u prijateljskoj utakmici protiv Estonije. A što bi bilo da Adriano nije ostao bez oca na vrhuncu?

Adriano je odrastao u surovim okolnostima, u ozloglašenim favelama u Riju. Brazilski nogometni majstor bio je svjedokom kad mu se otac Almir našao usred žestokog okršaja policije i dilera. Almir je preživio pogodak metkom, ali mu je ostao u lubanji. Živio je u surovom naselju, a i njegov talent bio je surov. Čisti nogometni talent nadograđen također Bogom danim fizikalijama.

U Flamengu je pokazao sve što zna i kupuje ga Inter, ali tamo se nije snašao. Odradio je dobru posudbu u Fiorentini, ali nedovoljno dobru da zaigra za Inter ponovno. Prekrižili su njegov talent, prodali ga u Parmu i zažalili.

Smrt oca i život u favelama

U Parmi je eksplodirao i postao velika europska priča i nova brazilska zvijezda. Sve je te dvije godine za njega izgledalo čudesno, a bio je tandem s drugim “luđakom” Rumunjem Mutuom.

Inter ga je onda vratio za veliki iznos u vrijednosti od 23 i pol milijuna eura što je tada bio ozbiljan novac, a danas za taj iznos kupite rezervnog lijevog beka iz Spezije. U Interu je njegov talent došao na svjetsku pozornicu i izgledao je čudesno. Dribling, udarac, snaga, brzina, ma sve je imao. Ibrahimović je za njega rekao da je najbolji napadač kojeg je ikad vidio, ali onda je sve stalo.

“Smrt mog oca me je uništila. Konstantno sam bio pijan. Izolirao sam se od svih i pio. Dolazio sam na treninge pijan. Bio sam sretan samo kada sam bio pijan i pio sam sve, viski, vino, votku, pivo. Nisam mogao prestati, morao sam napustiti Inter.” Inter ga nije tek tako u lošem stanju htio pustiti. Napravili su sve da mu pomognu, ali pomoći nije bilo.

Rekao je da je bio u depresiji četiri godine i ispričao se mnogima: “Žao mi je Mourinha. Podržavao me unatoč svemu, čak je i ulazio u otvorene sukobe s ljudima iz kluba zbog mene. Žao mi je mog drugog oca Morattija, žao mi je Zanettija. Svi su oni učinili apsolutno sve da me izvuku iz kaosa u koji sam upao.”

Legendarni kapetan Zanetti je rekao: “Kada je dobio poziv da mu je umro otac, bili smo u sobi. Bacio je telefon i počeo vrištati. I danas mi je loše kada se toga sjetim. Od toga dana smo Moratti i ja na njega gledali kao na mlađeg brata. Nastavio je igrati, zabijati i posvećivati golove ocu, ali nakon tog poziva ništa nije bilo isto. Nismo ga uspjeli izvući iz depresije. To je moj najveći poraz, osjećao sam se nemoćno.” U mirovinu je otišao s 27 godina.

Doduše na godinu dana. Kada se vratio nakon depresije igrao je za Flamengo pa se čak i vratio u Italiju, odnosno u Romu te lutao po Bazilu i zaključio karijeru u Miamiju. Svugdje gdje je bio više je volio noćni život nego trening te je bio daleko od onog talenta kojeg svi pamte. Nedavno se oženio, ali brak je trajao samo 24 dana. Adriano i Mesquita posvađali su se nakon što je nekadašnji reprezentativac otišao posjetiti prijatelje u Penhu, u južnom dijelu Brazila, kako bi gledali utakmicu Brazil – Švicarska na Svjetskom prvenstvu u Katru. Kući se vratio nakon dva dana, uslijedila je rasprava, prestali su se pratiti na društvenim mrežama te na kraju razveli.

O njemu je pričao i Materazzi: “Nevjerojatan potencijal je potrošen. Bio je jedan od najjačih i najboljih igrača na svijetu. Šteta što mu se to dogodilo. Morao je napraviti puno, puno više.”

Nažalost jednog od najvećih talenata zaustavila je depresija pomiješana s alkoholom iz čije se ovisnosti još nije oslobodio. Danas živi u favelama s raznim mafijašima i s njima pije i luduje. Ostat će zauvijek najveći neiskorišteni talent kojeg je nogomet ikad vidio.