Hrvatsku su poklopili, a Dalić gubi tlo pod nogama: Krivnju bacati na tog igrača nema smisla

Nakon što ćemo morati preboljeti zaslužen poraz protiv Turske u Osijeku, jer nema nam druge, onda ćemo shvatiti da bi nam iz te utakmice bod bio kao kuća trokatnica. Da se osvojio bod unatoč lošoj partiji, a prilika je bilo, naša nogometna nacionalna vrsta ne bi s toliko straha čekala nastavak kvalifikacija…

Ipak, unatoč spoznaji da smo zapanjeni kako su Vatreni iz komforne situacije došli u “zonu straha” bitna stvar je evidentna. Hrvatska još uvijek ovisi sama o sebi, a ne o ostalim rezultatima.

U nedjelju se gostuje u Cardiffu, protiv neugodnog Walesa. Koji je u Splitu izvukao bod u zadnjim sekundama. Ako su to uspjeli Velšani u gostima, a kod kuće su još navalentniji, onda znamo što nas čeka u Cardiffu.

Hrvatska je poklopljena

A Hrvatska je okliještena ozljedama, zacijelo demoralizirana, ranjena…

Usto, ono što smo gledali u Osijeku bilo je baš loše, da ne kažemo i bijedno. Turci su jednostavno Hrvatsku poklopili i taktikom i trkom i stavom.

Okrivljavati Livakovića za uistinu nespretan gol isto će biti kontraproduktivno. Čovjek jest pogriješio, ali samo čudom Turci nisu vodili ranije. Pa, Livaković je kod 0-0 skinuo tri “zicera”. Slično je, prisjetimo se, bilo i u prvoj utakmici ovih suparnika, prije nekoliko mjeseci u Bursi. Livaković je Hrvatsku spasio nekoliko puta, a onda se na sceni pojavio Kovačić i s dva gola riješio dvojbe…

Sada se Livakoviću dogodila pogreška, a Kovačićev nastup bio je na amaterskoj razini. Jesu li to pregrube riječi? A nešto moramo zaključiti nakon ovog jada od nastupa. Gdje zapravo nije bilo dobrog čovjeka. Iz one postave koja je počela utakmica.

Nikad, baš nikad, u igri naše reprezentacije nismo vidjeli toliko nerezonskih poteza, toliko glavinjanja, traženja, nervoze i sebičnosti. Baš svatko iz udarna postave imao je svoj negativno “ludi dan”.

I dobro je da nismo uvjerljivije izgubili, a to se lako moglo dogoditi. Jer, na kraju može odlučivati i gol razlika ili međusobni omjeri, ako se stvori trokut na vrhu, Hrvatske, Turske i Walesa.

Neki su se zapitali otkud Turskoj koje nedavno na svoj terenu nije mogla dobiti Armeniju – igra? Očito su u turskom stožeru primijetili kako naša reprezentacija voli visoko stajati dok posjeduje loptu, stoperi su gotovo na centru. Takva djelatnost “štima” kada je momčad kompletna, kada Perišić ruši po krilu, kada se Kramarić pojavljuje u svim fazama igre.

Ovako… Kada se ne zna tko što može učiniti, kada zavlada nervoza, u istoj strategiji ima puno pukotina. Lako se izgubi lopta, napadi su nam prorijeđeni, a iza naše zadnje linije zjapi golem prostor. I što je Turska igrala? Ukrala bi nam loptu bez poteškoća, nabila prema Yilmazuni eto ti panike. I onog nespretnog i nesretnog gola.

Protiv Turske smo gledali užasnu Hrvatsku, ali za totalnu sramotu pobrinuli ste se ‘Vi Hrvati’

Hrvatska je proigrala tek kad je uništena početna formacija, bolje je djelovala u kaosu nego u organizaciji. Statični centarfor Musa nije ni sjena čak i ozlijeđenog Petkovića, Majer je počeo probijati, Vlašić gurati, u tom neredu su se stvorile i neke prilike i zaista možemo žaliti za tim vrijednim bodom. Čak i plakati na koncu konca.

Momčad se morala unerediti da bi počela igrati bolje. To zorno pokazuje da je izbornik Dalić vjerovao krivim ljudima. Pretenciozno je govoriti o imenima, ali ovo je bio toliko loš nastup da se navijači moraju baviti imenima i prezimenima. Pa, mnoge čudi što je spor u napadu, s uvijek bespotrebnim štopanjem lopte prije ubačaja, Stanišić dobio prednost ispred Juranovića. Brekalo koji ima driblerski potencijal gubio se u sebičnosti. Za Musu smo rekli da je premalo sudjelovao u igri, samo je čekao pravu loptu. Koja nikad nije došla.

Debakl Vatrenih koji je surovo opasan: Jako neugodna situacija za Hrvatsku, Dalić mora prelomiti

A upozorenje je stiglo u cik zore. Turska je od prve sekunde pokazala da je konkretnija i da, kako treneri vole govoriti, bolje stoji na terenu. Zato smo očekivali možda i ranije izmjene. Očito je trebalo zamišljenu organizaciju razbucati u paramparčad, te u kaosu i nadahnuću nekog pojedinca nešto konkretno učiniti.

Za kraj, Hrvatska dugo nije bila u tako opasnoj situaciji, a u relativnoj lakoj skupini koju smo odmah “slavili” nakon ždrijeba. Tada se mislilo kako smo u miješanju kuglica imali neviđenu sreću. Mogućnost da ne budemo među prva dva u takvoj skupini nije ni razmatrana. Tek sada nam je ta eventualna budućnost sjela u navijačke mozgove. Zar je moguće da Hrvatska može prokockati Euro? U ovoj skupini koja nam je izazivala podsmijeh?

Odgovor će dati utakmica u Cardiffu u nedjelju.

A izbornik Zlatko Dalić nikad nije bio pred težim zadatkom.