Hrvatsku putovnicu je zaslužio, a mučio se i s ocem nasilnikom za kojeg ne želi čuti

Najveći sportski BiH brend u svijetu sigurno je Jusuf Nurkić. Košarkaška megazvijezda koji je svoj put započeo u Hrvatskoj. Koliko je vezan uz hrvatsku najbolje pokazuje koliko joj vraća. Donirao je nakon potresa, a po hrvatskoj gradi košarkaška igrališta. Njegova karijera puna je uspona i padova.

Rođen u Živnicma gdje su ga s 14 godina primijetili skauti i odveli u Sloveniju. Ipak, ubrzo ga primjećuju ljudi iz Cedevite gdje Nurkić stiže 2012. Trener mu je bio Aco Petrović koji mu nije dao previše prilika te ga je proslijedio Zadru. Tamo je proveo pola godine. Dovoljno da pokaže kakav je talent, ali da se zauvijek zaljubi u grad.

O Zadru je za Sport Illustrated rekao:

Postao NBA zvijezda

“Roditelji odgajaju djecu od rođenja da navijaju za Zadar i nikoga drugoga. Njihova podrška me natjerala da cjenim njih i igru.”  Zadru je nedavno poklonio igralište koje nosi ime Kreše Ćosića:

“Moji Zadrani, kako u Zadru nema službeno košarkaško igralište po imenu Krešimira Ćosića moja želja je bila da to promijenim i konačno imamo dogovor. Poklonit ću košarkaško igralište za djecu gradu Zadru u čast velikog Kreše Ćosića. Lokacija košarkaškog igrališta: “5 Nebodera Zadar”.

Vratio se u Cedevitu te ga je tamo dočekao Jasmin Repeša. Eksplodirao je i ubrzo postao NBA potencijal. Postao je jedan od najboljih igrača lige, ali je imao jedan problem za uspjeti u Americi. Preveliki broj faulova kao i problemi s kondicijom koju je morao što brže popraviti. Međutim, nije ju popravljao u Europi nego je odmah otišao preko bare.

Draftan je od strane Bullsa kao 16. pick, ali oni ga daju Nuggetsima gdje započinje njegov uspjeh. Prve sezone bio je solidan, a imao je i problema s ozljedama. U Denveru je proveo dvije i pol godine, ali kada je vidio da mu je klupa budućnost jer pored mladog Nikole Jokića nije imao šanse zatražio je trade i dobio ga nakon dosta čekanja. Stigao je u Portland.

Godinu i pol dana igrao je na All star razini za Blazerze. Imao je nekoliko partija za pamćenje. 2 poena i 15 skokova protiv Netsa i time započeo seriju od pet utakmica u nizu s double double učinkom.  U sezoni 18/19 ubilježio je osobni rekord od čak 23 skoka u jednoj utakmici. Međutim, te sezone krenuli su i ogromni problemi.  U utakmici gdje je zabio 42 poena i 16 skokova ozlijedio je fibulu i zapravo nikad se do kraj nije vratio.

Od tada su prošle već četiri godine, ali sve su to bili minimalni koraci. Falilo mu je konstante. S toga i ne čudi da Portland više nije mogao čekati i nakon sveukupno 6 godina od čega su zapravo samo dvije ozbiljne što se tiče igre, a njih četiri su borba s ozljedama. U Sunsima bi napokon trebao biti zdrav i spreman za napasti naslov zajedno s Durantom i Brookerom.

O Nurkiću se uvijek pričalo i na teme vezane van košarke. Poznat je kao veliki humanitarac. Kao dijete rata dobro poznaje njegove strahote pa je samim time dosta pomaže gradovima kao što su Vukovar i Srebrenica. Zbog humanitarnog rada dobio je i hrvatsku domovnicu. Siromašnoj obitelji u BiH kupio je kuću, a u BiH je na razini popularnosti na samom vrhu uz Edina Džeku. Čak mu je i Dubioza kolektiv posvetila pjesmu “Bosnian beast” kako ga zovu u Americi (u prijevodu bosanska zvijer).

Oženio se ovo ljeto u Dubrovniku, ali vjenčanje je izazvalo dosta kontroverze jer na njemu nije bilo oca s kojim je Nurkić posvađan: “O biološkom ocu nasilniku, zlostavljaču moje majke kojoj od udaranja bubreg otkazuje. Ljudski izrod koji je zlostavljao mene i majku cijeli život je iz vrlo ozbiljnih i realnih stvari odstranjen iz naših života. O ljudskom ološu kad dođe vrijeme.” Otac ga je optužio da mu nije htio ni lijekove kupovati, a njihov odnos je praktički neprijateljski.

Pred Nurkićem je sezona istine. Može li konačno pobijediti ozljede i vratiti se vrhunskoj košarci. Zadrani ga dozivaju natrag, a tko zna sada s hrvatskom putovnicom sve je moguće.