Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

HRVATSKA TRADICIONALNO IGRA BOLJE U DRUGOM DIJELU: I dalje postoji enigma koju Červar još nije uspio zorno objasniti!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Dobro je, taman kad smo počeli osjećati strah, Hrvatska se vinula i pet minuta prije kraja slomila otpor upornog i dobrog Katra. Hrvatska ide s prvog mjesta u nastavak svjetske smotre u Egiptu  i prvi cilj je ispunjen. To što nismo zadovoljni nastupima u ove tri utakmice možda nije ni bitno. Formu valja prilagoditi i podizati. Mučenja je i te kako bilo, ali sve je ispalo po planu.

Hrvatska i dalje ima finu prigodu osvojiti medalju na ovome natjecanju, čisto sumnjamo da  se mogu ponoviti ovakve partije. Ne zbog nekog našeg znanja i spoznaje, nego što zaista vjerujemo da su naši igrači  shvatili da se za svaku pobjedu moraju pomučiti. Očito je u naših rukometaša stvar podsvjesne motiviranosti, protiv slabijih suparnika možda nesvjesno ne uđu stopostotno u utakmicu, pa tako imaju probleme, a koji nas živciraju u našem navijačkom zanosu.

Otpor Katra se dugo lomio, i slomljen je. Samo je to važno.

Najgore je što smo mi, kao pristalice hrvatske rukometne reprezentacije, visoko digli standarde. Uostalom, zar to i nije normalno? Sjajni rezultati i velike medalje s europskih i svjetskih smotri daju nam na to pravo, pa nam mučenje s Katarom predstavlja psihološki problem. A da je Katar s  brojnim “strancima” napredovao – to stoji – i u tom raskoraku mi očekujemo sigurnu pobjedu. I živcira nas igra gol za gol…

Zapravo, u prvom dijelu nas je spašavao vratar Šego, eto toliko je to jalovo izgledalo. Obranio je u nekoliko minuta tri sedmerca. U tome i treba tražiti razloge prednost koju je Hrvatska stekla u prvome dijelu.

No, je li igra naših rukometaša ulijevala povjerenje? Baš i nije. Opet, na ovome prvenstvu Hrvatska tradicionalno igra bolje u drugome dijelu

Iritirali su naši napadi bez vratara, izgledalo je to pomalo očajnički, ako ćemo pravo – više koristi od toga je imao Katar nego naša reprezentacija.  K tome, forsiranje Čupića na poziciji desnog vanjskog i dalje je enigma koju Červar još nije uspio zorno objasniti.




U nastavku je Hrvatska bila nešto bolja, imala je prigodu doći s dobrim napadom i do četiri gola prednosti, no tu je  šansu propustila i sve je iznova bilo u mulju neizvjesnosti.  Tako zaista nismo navikli gledati Hrvatsku, u grču, s eksperimentima trenera, u strahu. Katar je stalno bio tu, odmaka u rezultatu nije bilo. Šego je obranio i četvrti sedmerac što je pravo čudo.

Osam minuta prije kraja Hrvatska je imala samo gol prednosti. Ništa, kako neodlučan ishod nije odgovarao tako se javio i strah za prvo mjesto u skupini.

Ali, kad počnemo osjećati strah stvari se stubokom mijenjaju. U našu korist!




Pet minuta prije kraja utakmica je ipak prelomljena, Hrvatska je povela s tri gola viška (25-23), sad je Katar u očaju igrao bez vratara, ali žurio je kako je nedostajalo vremena i voda je konačno počela teći prema hrvatskom mlinu.  Jesmo, nauživali smo se straha, ali dobro je.

Baš je dobro. Vjerujemo da može biti samo bolje…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.