Preminuo dvostruki osvajač Lige prvaka i poznati engleski reprezentativac
HRVATSKA TRADICIONALNO IGRA BOLJE U DRUGOM DIJELU: I dalje postoji enigma koju Červar još nije uspio zorno objasniti!
Dobro je, taman kad smo počeli osjećati strah, Hrvatska se vinula i pet minuta prije kraja slomila otpor upornog i dobrog Katra. Hrvatska ide s prvog mjesta u nastavak svjetske smotre u Egiptu i prvi cilj je ispunjen. To što nismo zadovoljni nastupima u ove tri utakmice možda nije ni bitno. Formu valja prilagoditi i podizati. Mučenja je i te kako bilo, ali sve je ispalo po planu.
Hrvatska i dalje ima finu prigodu osvojiti medalju na ovome natjecanju, čisto sumnjamo da se mogu ponoviti ovakve partije. Ne zbog nekog našeg znanja i spoznaje, nego što zaista vjerujemo da su naši igrači shvatili da se za svaku pobjedu moraju pomučiti. Očito je u naših rukometaša stvar podsvjesne motiviranosti, protiv slabijih suparnika možda nesvjesno ne uđu stopostotno u utakmicu, pa tako imaju probleme, a koji nas živciraju u našem navijačkom zanosu.
Otpor Katra se dugo lomio, i slomljen je. Samo je to važno.
Najgore je što smo mi, kao pristalice hrvatske rukometne reprezentacije, visoko digli standarde. Uostalom, zar to i nije normalno? Sjajni rezultati i velike medalje s europskih i svjetskih smotri daju nam na to pravo, pa nam mučenje s Katarom predstavlja psihološki problem. A da je Katar s brojnim “strancima” napredovao – to stoji – i u tom raskoraku mi očekujemo sigurnu pobjedu. I živcira nas igra gol za gol…
Zapravo, u prvom dijelu nas je spašavao vratar Šego, eto toliko je to jalovo izgledalo. Obranio je u nekoliko minuta tri sedmerca. U tome i treba tražiti razloge prednost koju je Hrvatska stekla u prvome dijelu.
No, je li igra naših rukometaša ulijevala povjerenje? Baš i nije. Opet, na ovome prvenstvu Hrvatska tradicionalno igra bolje u drugome dijelu…
Iritirali su naši napadi bez vratara, izgledalo je to pomalo očajnički, ako ćemo pravo – više koristi od toga je imao Katar nego naša reprezentacija. K tome, forsiranje Čupića na poziciji desnog vanjskog i dalje je enigma koju Červar još nije uspio zorno objasniti.
U nastavku je Hrvatska bila nešto bolja, imala je prigodu doći s dobrim napadom i do četiri gola prednosti, no tu je šansu propustila i sve je iznova bilo u mulju neizvjesnosti. Tako zaista nismo navikli gledati Hrvatsku, u grču, s eksperimentima trenera, u strahu. Katar je stalno bio tu, odmaka u rezultatu nije bilo. Šego je obranio i četvrti sedmerac što je pravo čudo.
Osam minuta prije kraja Hrvatska je imala samo gol prednosti. Ništa, kako neodlučan ishod nije odgovarao tako se javio i strah za prvo mjesto u skupini.
Ali, kad počnemo osjećati strah stvari se stubokom mijenjaju. U našu korist!
Pet minuta prije kraja utakmica je ipak prelomljena, Hrvatska je povela s tri gola viška (25-23), sad je Katar u očaju igrao bez vratara, ali žurio je kako je nedostajalo vremena i voda je konačno počela teći prema hrvatskom mlinu. Jesmo, nauživali smo se straha, ali dobro je.
Baš je dobro. Vjerujemo da može biti samo bolje…
ZADNJE VIJESTI
Najboljem sucu iz susjedstva prijete smrću, odbio suditi veliki BiH derbi
Legendarni Hrvat sa suzom o oku pričao o Đokoviću: ‘To su emocije, prihvatili smo ga kao sina’
Tuđman u bolesti povukao potez koji je izazvao buru, spominjalo se da su radile i tajne službe