fbpx
Pixsell, ilustracija

HRVATSKA JE RASPADOM JUGOSLAVIJE NAJVIŠE PROFITIRALA! Jugonostalgičari sad najviše slave, ali moraju znati jednu stvar!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Ispalo je na kraju po onoj čuvenoj, stalno ponavljanoj rečenici: „Nema boljih nogometaša nego s ovih prostora„. Tu rečenicu voli ponavljati Ćiro Blažević. Jasno vam je na što aludiramo, Hrvatska sad već kao neupitna nogometna ne sila, nego velesila, tradicionalno se plasirala na svjetsku smotru dogodine. Uz nju iz bivše države sad je to uspjelo Srbiji, nekad bi to uspjelo i Sloveniji i Bosni i Hercegovini, a evo sada će i Sjeverna Makedonija u dodatne kvalifikacije.

Da se odmah razumijemo, nije ovaj osvrt nikakav žal za prošlim vremenima, sustavima, politikama, tema je isključivo sportska i životna. Raspadom bivše države u nogometu je nesumnjivo najviše dobila Hrvatska. Iako je raspad dočekala samo s četiri kluba u Prvoj jugoslavenskoj ligi (Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek) u Hrvatskoj je nogometna liga zaživjela. Usput postala i razvojna, bezbroj igrača odgojeno i zasjajilo u ovih sada već više od tridesetak godina.

Hrvatska se plasirala na deset od 12. velikih natjecanja, dvaput bila u neposrednoj konkurenciji za svjetskog prvaka. Impresivno, čudesno, pa malo i nadrealno. S obzirom da igrališta i stadione brojimo na prstima jedne ruke. Nešto je to slično kao i kada su Ivica i Janica Kostelić harali u skijaškom Svjetskom kupu, olimpijskim igrama, a ima godine kada u našoj zenmlji ne padne pahuljica snijega, a skijališta pravog niti nema. Čak nema ni žičare.


Hrvatska nastavila niz

U tim bezuvjetnim okolnostima u nas se stvaraju takve nogometne svjetske klase koje zarađuju na desetke milijune eura, a domoljubni naboj i zanos naših nogometaša još uvijek je toliko silan da se može reći kako je i kotač zamašnjak svih reprezentativnih uspjeha.
Uostalom, iz Sarajeva i Beograda se neprestance čude tolikom entuzijazmu naših nogometaša, pa čak i sa zavišću komentiraju „hrvatsku ljubav prema nacionalnom dresu„.

Screenshot/YouTube

Kroz povijest hrvatske nacionalne nogometne vrste može se nabrojati na desetine sjajnih nogometaša, vrhunskuh svjetskih klasa. Koji su u svojoj državi dobili mogućnost nastupati u kvalifikacijama i na velikim natjecanjima. A njihovim prethodnicima, sunarodnjacima, u bivšoj državi jednostavno to nije bilo omogućeno. U kud i kamo većoj zemlji s preko 20 milijuna stanovnika svi sjajni hrvatski nogometaši nisu mogli imati mjesta u jugoslavenskoj reprezentaciji. Nerijetko i neobjektivno, ali tako je bilo… Pa su se tako veličine poput Kranjčara, Sliškovića i mnogih drugih morale zadovoljiti samo s pokojim nastupom u reprezentaciji.

Osamostaljivanjem Hrvatske i njenog nogometa taj se potencijal oslobodio, doslovce poletio u nebo. Rasplinuo se po cijeloj Europi, a uz neupitan zanos stvoreni su temelji za nevjerojatne rezultate. Hrvatska je danas na svjetskoj nogometnoj mapi istaknuto mjesto koje je pod prismotrom najboljih i najbogatijih nogometnih klubova. I možemo biti ponosni na to.

Pixsell

Srbija se dugo nakon cijepanje bivše države nije baš nogometno snalazila, makar je također imala sjajan fond igrača. Ali, nije zaista imala takav patriotski zanos kao Hrvati. Pa, najprije je egzistirala reprezentacija krnje Jugoslavije s igračima srpske i crnogorske nacionalnosti, kasnije se ista momčad zvala reprezentacija SICG (Srbije i Crne Gore), a danas, dakako, postoje dvije reprezentacija, Srbija i Crna Gora.

Iako bi ponekad izborila plasman na veliko natjecanje reprezentacija Srbije nije imala ni navijačku ni javnu podršku, a sve bi se to odrazilo i na igrače, pa je dotična reprezentacija prolazila previše godina prave porođajne muke. Unatoč svojim sjajnim igračima koji često s Hrvatima pune također poznate europske klubove.

Očito je sada Dragan Stojković-Piksi na poziciji izbornika napravio svojevrsni preokret, animirajući i mobilizirajući sve resurse baš kao i Hrvati, te napravio sjajan rezultat, izborivši direktan plasman na SP, i to ispred Portugala u skupini. Baš kao nekad Hrvatska kada je u kvalifikacijama Hrvatska senzacionalno ostavljala iza sebe Engleze.




I sad možemo doći do konačne teze. Ovaj prostor zaista je plodan za razvoj mladih nogometaša bez obzira na materijalnu nesposobnost samih država i klubova. Želja mladića da se afirmiraju u domaćim ligama, kasnije se bogato transferiraju i unovče u Europi postao je i poželjan i prepoznatljiv model za razvoj sjajnih nogometaša. Hrvatska je takav model prije i bolje inovirala, ostvarila povijesne uspjehe.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Na koncu, vratimo se i na staro jugoslavensko prvenstvo. Ta liga je bila jedna od najboljih europskih liga, ponajprije zbog činjenice da u bivšoj državi nogometaši nisu mogli ići u inozemstvo sve do svoje 28. godine. No, i senzacionalni uspjesi Hrvatske su se odmah nakon osamostaljivanja baštinili još na igračima nastalima u tom okružju i na toj baštini. Sada se Hrvatskoj priključila i Srbija, s baštinom također iz već davnog jugoslavenskog prvenstva. Dragan Stojković, današnji sprdki izbornik o nogometu je sve naučio u prvenstvu bivše raspale države.

Zgodno je, malo se dotičući čak i niske politike, netko napisao: ”Svi su sretni, i hrvatski nacionalisti i srpski ekstremisti i jugonostalgičari”. Eh, što ti je nogomet.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.