HRVATSKA JE NAJJAČA REPREZENTACIJA U REGIJI: Gdje je u toj priči Italija?

Autor: J.V.H

Da bi imali mišljenje potreban je okvir. Iz tog razloga prihvatimo regionalni poredak stvari kao košaru kojom ćemo obuhvatiti niz država nekog prostora.

Nogomet je u biti natjecateljski fenomen, pa da se ne bi vječito uspoređivali, sasuli smo sve svoje vrline i mane u to popularno naguravanje lopte terenom, koje je dakako, najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Onaj tko je u toj aktivnosti bolji, smatra se bržim, boljim, ljepšim, dražim i u svakom smislu – privlačnijim.

Osim prijateljskih susreta koji se dogovaraju po manje više poznatim linijama, nogometne momčadi svoju snagu odmjeravaju na svjetskim i kontinentalnim natjecanjima, te kvalifikacijama koja tome prethode. Neki predstavnici svojih zemalja susreću se češće, neki rjeđe, no između rivala su uvijek prisutne tenzije, kao npr Brazila i Argentine, momčadi liga petice, a bome i između Srbije i Hrvatske. To rivalstvo ne mora biti odraz sportskog kontinuiteta nego nečeg sasvim nenogometnog. U to nećemo ulaziti, ali neosporno je nadmetanje čak i u verbalnom svijetu, u štampi i razgovorima, traže se brojevi i podaci koji bi ukoliko se momčadi dugo nisu srele, ukazale na uređenije stanje u redovima nekog od vječitih rivala.

Hrvatska tu bez dileme kotira visoko, od svih reprezentacija s ovog područja Vatreni su najviše rangirani na službenoj ljestvici svjetske nogometne federacije – FIFA-a, trenutno smo sedmi. U “naše područje” možemo ubrojiti reprezentaciju Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije, Mađarske, Kosova, Albanije. To je nekakva zajednička sfera, međusobna zona utjecaja koja može i ne mora biti proporcionalno raspoređena, no gdje je tu Italija? Zemlja s kojom Hrvatska itekako dijeli zajedničku prošlost. Ona može biti pozitivna ili negativna, na momente traumatična, na trenutke vesela, ali međusobna povezanost je neporeciva.

Hrvatska i Italija se ogromnim dijelom dodiruju morem. Isti Jadran oplakuje obale istočne Italije i naše razvedene obale, zbog čega ovi svakog ljetnog kolovoza žure na našu obalu po dozu sunca, mora i cvrčaka.

Možemo li Italiju dovesti u kontekst regije? I ne moramo, time se zajednička sudbina ne može poništiti, kome pravo kome krivo.

Azzuri su prešutno, podsvjesno, od uvijek gledali na Hrvate s visoka, kao da nikada nisu htjeli ni mogli prihvatiti da dijelimo isto more, isti prostor. S bračke se Vidove gore za vrijeme vedrog ljetnog dana vidi Italija. Tako barem tvrde, osobno nikada nisam uspio okom uhvatiti apeninsko kopno iznad Hvara, Korčule, Lastova ili Visa, tko zna gdje je trebalo gledati.

Hrvati su od uvijek bili inspirirani u susretima protiv morske braće. Susret u Palermu koji je  vodio pokojni Tomislav Ivić i sučeljavanje u zemlji izlazećeg sunca završili su istim rezultatom (pobjedom Vatrenih 2 -1). Mi imamo HNL, Talijani jednu od najjačih liga svijeta, no derbi između nas i njih od uvijek je bio prešutno poseban, premda smo mi s ove, “manje” vrijedne strane bare. Talijani kao da se predaju pred susret s Vatrenima, mi se naravno želimo dokazati, a Talijani ne uspijevaju naći formulu za našu igru.

Dugo ih nije bilo, propustili su prošli Mundijal, no taj poraz kao da je probudio susjede s čizme, pa su u ovom kvalifikacijskom ciklusu stisli zube, željni dokazivanja cijelom svijetu obaraju svoje povijesne rekorde. Motivirani da se vrate na svjetsku nogometnu kartu svijeta u ovim su kvalifikacijama ostvarili devet pobjeda u isto toliko susreta.

Talijanski način igranja nogometa nikada nije bio upitan, već im se dogodila strašna kvalitativna rupa nakon smjene generacija. Talijani, kao Englezi, Španjolci, Nijemci i Francuzi imaju izgrađene sustave u kojima postoje pozicije u koje upadaju igrači željenog profila. Tako je bilo od uvijek. Ako netko ima klasu više, što je također često bio slučaj – tim bolje. Reprezentacije poput Hrvatske koje u usporedbi s Italijom nemaju ligu, neka mi nitko ne zamjeri, bazirale su se na stvaranje sustava koji se prilagođava igračkom kadru, baš zbog deficita u kvantitativnom smislu.

Hrvatska nikada nije imala problema s htijenjem i talentom, no Talijani i kada su bili bez uvjetno rečeno klasnih igrača, imali su prepoznatljiv sustav igre koji je uvijek isti, koji je trebalo probiti. Zbog toga su reprezentacije lige petice uvijek tu, uvijek pri vrhu ili pušu za vratom, padnu ali se brzo i dižu, krize su im kraće, a periodi uspješnog boravka na sceni znatno duži.

Zadnji put su tijesno izgubili 10.9.2019. godine protiv Portugala, bilo je 1 – 0, od nanizali su deset pobjeda u deset utakmica, gol razlika impresivnih 29 – 3! Igraju tvrdo, u 4 -3 -3 formaciji a vodi ih Roberto Mancini. Jedina reprezentacija s ovih prostora koja se kvalitetom može nositi s Vatrenima. Mi moćni naprijed, oni čvrsti iza, maksimalno efikasni u prijelazu prema protivničkom golu.

Tko je onda bolji? U ovome trenutku vjerujem da je to Hrvatska, no volio bi da nakon dugo vremena odmjerimo snage s Azzuurima, i potvrdimo mjesto, neospornog vladara regije.

Autor:J.V.H
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.