fbpx
Foto: GNK Dinamo

HRVATIMA SU ZATITRALA SRCA, ALI NE MOŽEMO IM NIŠTA VJEROVATI: Koliko puta su prevarili ovaj narod, a nije slučajno da sad zveckaju obećanjima

Autor: Andrija Kačić Karlin

Ako se itko naslušao priča o gradnji novog, pravog, potrebnog stadiona u Zagrebu onda je to naša javnost. Od tlapnji o rekonstrukciji postojećeg maksimirskog stadionskog zdanja, do lupetanja o „plavom vulkanu„ na Kajzerici, pa nakaradne i bropotezne ideje s nacrtima inače sjajnog arhitekta Otta Barića, a prije toga se sjećamo i ideje o nacionalnom stadionu o Blatu.

Toliko smo se priča o gradnji stadiona u Zagrebu naslušali da ne vjerujemo više da će se stadion ikada izgraditi. Mnogo ljudi tako razmišlja, pa ta priča traje tridesetak godina.

Stigla, eto, ovih dana vijest. Ravno iz krovne europske nogometne organizacije, Uefe. Mnogima su zatitrala srca. treba li joj vjerovati? I ako joj vjerujemo je li to ono što nam je potrebno. To su dva krucijalna pitanja.


Obećavaju uoči Svjetskog prvenstva

Dakle, tvrdi se da Uefa sa svojim predsjednikom, Slovencom Čeferinom, kojem savjetima asistira naš Zvonimir Boban pomno prati razvoj priče oko stadiona u Zagrebu. U Uefi navodno raspolažu s informacijama kako Plenkovićeva Vlada uistinu kreće u projekt koji se čeka godinama. Kako to naša javnost ne zna? Usput se pitamo.

Ta vijest sadrži informacije da bi se sadašnji maksimirski stadion srušio do temelja, a novi stadion u Maksimiru trebao bi primati 32 tisuće ljudi. U sklopu stadiona trebao bi biti izgrađen hotel s četiri zvjezdice, što je, kao, želja Dinama.

Ide se i dalje pa se navodi da se u Uefi priprema dokumentacija za taj projekt, te bi sve trebalo s papirima biti rješeno do kraja 2023. godine, dok bi 2024. godine trebali početi građevinski radovi.

CROPIX/Srđan Vrančić

Zvuči prejednostavno. Kako su iz cijele igre i priče oko stadiona odjednom ispali i Zagreb i Crkva čiji su dijelovi zemljišta uključeni, a dosad je baš Grad Zagreb bio najveći prijepor, a pregovori s Dinamom oko gradnje stadiona godinama već traju bezuspješno. Sad se odjednom sve rješilo?

Recimo da je vijest istinita i vjerodostojna. Pod tim uvjetom možemo reći i sljedeće. Sve to lijepo izgleda, ali je malo mizerno i tanko. Zagreb ipak, nakon tako dugo vremena, ne samo Zagreb nego i Hrvatska zaslužuju nešto bolje i veće.

Ponajprije, Zagrebu ne treba mali stadion, kao što obiteljima od postradalih ne treba život do tko zna kada u kontejnerima. Zagreb ne treba kontejner od stadiona od kapaciteta nekih dvadesetak, tridesetak tisuću tisuća. Zagreb bi gradnjom novog stadiona, pa makar to bili učinjeno uz pomoć Uefe i dakako hrvatske vlade, morao napraviti stadion od barem 45-50 tisuća sjedalica. Da bi mogao konkurirati za najveće europske utakmice i finala europskih kupova. Ali, i da bi Dinamo u Europi, pa i reprezentacija imala primjeren ambijent u velikim utakmicama.




Zamislite, odlučujuću utakmicu za odlazak na svjetsku smotru igraju Hrvatska i Engleska, a mi imamo stadion s tridesetak tisuća mjesta. Pritom. deset puta ljudi želi na tu utakmicu. Pitanje stadiona više ne zaslužuje polovično rješenje. Pa, i sadašnje ruglo od maksimirskog stadiona ima tridesetak tisuća stolica. Ta, gdje je tu napredak, osim komfora?

Tomislv Duhaček, predsjednik neovisne Udruge Dinamo je Maksimir koja se godinama bori za rješvanje pitanja stadiona u Zagrebu ne samo da je sumnjičav prema svemu, pa. Akar dolazi i iz Uefe, nego ima i konkretne zamjerke:

„Mi smo već tri godine u toj priči oko stadiona, izlijepili smo jumbo plakatima grad, podijelili na tisuče letaka, imali medijske konferencije kako bi senzibilizirali Zagrepčane i Dinamove navijače da stadion mora biti u Maksimiru. Također smo nastojali razbiti mantru da se stadion gradi na uštrb građana Zagreba, vrtića, škola, bolnica i domova umirovljenika. Tri godine osluškujemo bilo modrih navijača i na tribini i u neposrednim kontaktima i znamo kako velika većina Dinamovih navijača diše po tom pitanju. Sad kad smo srušili mantru da će biti građen o trošku grada, kad je i crkva rekla kako se mora poštivati darovnica biskupa Bauera, ovjerena u Vatikanu od svetog oca Pape – guraju nam priču o malom stadionu od tridesetak tisuća mjesta„, veli nam isprve Duhaček.




Foto: Goran Mehkek/CROPIX

Što mislite zašto se, ako je to istina, ide prema takvom minimalnom rješenju?

„Svi se pitamo – tko je to odlučio, u čije ime, po kojim parametrima, na osnovu kakve i koje analize? Mi navijači inzistiramo, a udruga Dinamo je Maksimir apsolutno podržava, stadion mora biti kapaciteta od pedesetak tisuća mjesta. Razlozi su jednostavni, i sljedeći su… Zagreb je milijunski graglavni grad i europska metropola i mora imati takav europski i reprezentativni stadion. Nadalje, Dinamo je europski etablirani klub i nužno je da i stadion gdje dolaze najveće svjetske momčadi mora tomu biti prispodoban. Ima i dalje, možda je u ovom trenutku tridesetak tisuća mjesta dovoljno za Slaven ili Istru, Varaždin ili Šibenik, ali za europski iskorak to nije to. I to nije sve”!

Zar ima još razloga za većim stadionom, pitamo…

”Naravno, ima tu i naša reprezentacija, ona je jedna od najboljih na svijetu. I sada s ovim mini-rješenjem se odričemo ambicija za organizacijom bilo kakve veće nogometne priredbe. Što je najgore, odričemo se i od igranja hrvatske reprezentacije u svom glavnom gradu ilimitiramo Zagreb na domaćinstva utakmica s Maltom, Andorom, Ciprom, Moldavijom„…

Priča da će se splitski stadion vratiti renovacijom na 50 tisuća mjesta, kako gledate na to?

„Mi nismo protiv velebnog stadiona u Splitu, od potpuno natkrivenog objekta i vraćanje na izvornih 50 tisuća mjesta, dapače možda je to budućnost Hajduka zahtjeva, možda Split neće biti u budućnosti četiri puta manji od Zagreba, ali danas je Hajduk europski marginalna momčad. A grad Split tri do četiri puta manji od Zagreba i nije glavni grad. Ali po nekoj procjeni to košta otprilike 70 do 80 milijuna eura koje će pokriti država i Uefa. Nauštrb cijele Hrvatske, škola, vrtića, bolnica… da bi se udobrovoljili Hajdukovi “navijači. A Dinamu se napokon daje dozvola da sam svojim sredstvima napravi ‘štalicu’ od 30 tisuća mjesta„, kaže nap sugovornik.

Tomislv Duhaček misli da zna „otkud vjetar puše”, pa nam veli:

„Gdje je tu je tu takozvani Zagrebački nogometni savez, čiji interes on zastupa? Ili to ima veze što je cijelo čelništvo tog nazovi saveza, Svetina i njegova tri dopredsjednika duboko orijentirano i uronjeno u Hajdukov lobi! Ovim putem tražimo promptne ostavke tih ljudi zbog nečinjenja ničega, kao i zbog neuvažavanja zagrebačkog sporta, nogometa, a posebno Dinama. Te priče o stadionu u Kranjčevičevoj služe kao bajke u kojoj je moguće u devet mjeseci raspisati natječaje, rješiti imovinsko pravne odnose okolnih zemljišta, rješiti prometne zavrzlame, parkirna mjesta, izraditi projekte, izabrati izvođače i sagraditi u tom dijelu grada, u strogom centru, objekt dostojan vizure centra grada. To je nemoguće”.

Duhaček konačno zaključuje…

„S druge strane u Sesvetama koje s Dubravom imaju nekih 250 tisuća stanovnika i vapi za takvim objektom postoji projekt, plaćeni projekt za stadion četvrte kategorije Uefe od osam tisuća mjesta s od grada plaćenom i produljenom važnošću građevinske dozvole. Njena valjanost ističe na proljeće 2023. godine, a grad ju je platio pet milijuna i tri stotine tisuće kuna. Gdje je tu logika da se kroz prozor, za vrijeme krize, baca toliki novac? Zašto premijer šuti? Zna li on za to? Gdje je DORH? Nije li to pljačka građana Zagreba, tko će nam vratiti te novce”?

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.