fbpx
Foto: Ivana Nobilo / CROPIX

HRVATI, ‘UBOJICE NAJVEĆIH’, NAJVEĆA SU OPASNOST! Plaše se Hrvatske, a to možda i nije tako dobro za nas

Autor: Andrija Kačić Karlin

O ždrijebu je uvijek teško lamentirati, riječ je o čistoj kocki… Pa opterećivati misli koga si mogao dobiti, koga zaobići nemaju vrijednost ni prije ni poslije ždrijeba. I nama je sda tako nakon što smo saznali da će na finalnom turniru Lige nacija u Rotterdamu i Enschadeu naša Hrvatska polufinalni sraz igrati protiv domaćina Nizozemske. Drugi polufinalni par jest Španjolska – Italija.

Pobjednici polufinalnih susreta igrat će u finalu u Rotterdamu 18. lipnja, dok će poraženi igrati za treće mjesto također 18. lipnja u Enschedeu.

Hrvatska je u trećoj sezoni Lige nacija stigla do Final Foura i jedini je debitant na ovom mini turniru. Vatreni su do prilike za još jedan veliki uspjeh stigli nakon što su bili prvi u skupini s braniteljem naslova Francuskom, Danskom i Austrijom.


Velika prilika za tron

S jedne strane to i jest zacijelo najteži suparnik. Domaćin je, frustriran je silno, jer na svjetskoj smotri nije ostvario željeni rezultat, pritom Nizozemska od ranih sedamdesetih slovi kao svjetska nogometna sila. Jedan podatak je frapantan, Nizozemska je tri puta igrala u finalu svjetskih prvenstava, i u svakom navratu bila poražena.

Njihove priče s tih događaja su teške. Momčad koja je „izmislila” totalni nogomet bila je u finalu SP 1974. godine s domaćinom Njemačkom i klekla, četiri godine kasnije opet je bila poražena, a opet od domaćina, Argentine, da bi 2010. na smotri u Južnoj Africi tugovala nakon finalnog poraza protiv Španjolske.

Potom, nizozemski reprezentativni nogomet zapao je u nemalu krizu. Nakon Svjetskog prvenstva 2014. na dva velika natjecanja Nizozemci se nisu ni plasirali (EP 2016. i SP 2018.), a na iduća dva ostvarili su ispodprosječne rezultate za vlastiti renome (osmina finala EP 2021. i četvrtfinale SP 2022.). Nakon ispadanja s prošlog Mundijala, s pozicije izbornika smijenjen je Louis van Gaal i “instaliran” povratnik na klupu, Ronald Koeman.

Foto: Tom Dubravec/CROPIX

I Hrvati su jednom bili grubi „krvnici” nizozemskog nogometa, u dvoboju za treće mjesto na SP 1998. u Francuskoj upravo su „vatreni” uzeli mjeru sjajnoj Nizozemskoj koja je prethodno ispala u polufinalu protiv Brazila, tek nakon izvođenja jedanaesteraca.

A i nedavno u Kataru Nizozemci su ispali u četvrtfinalu od Argentine, isto nakon izvođenja jedanaesteraca. Kasnije je u polufinalu Hrvatska poražena baš u polufinalu od „gaučosa” koji su bili debelo pogurani sudačkim odlukama.

Prethodno, po Nizozemsku skupina je bila laka, pobijedili su Nizozemci Senegal (2:0) i Katar (2:0), a protiv Ekvadora su remizirali (1:1). U osmini finala su bili bolji od SAD 3:1.




Najveći uspjeh nizozemskog reprezentativnog nogometa jest osvajanje europske smotre u Njemačkoj 1988. godine.

Zemlja je to, nacija, koja je iznjedrila mnoge nogometaše koji su se smatrali najboljim nogometašima svijeta svog vremena, poput Cruyffa, Neeskensa, Krola, Van Hanegema, Gullita, van Bastena Rijkaarda.

Nizozemska je i jedan od najvećih izvoznika igrača u svijetu. I kao reprezentacija je bila svojevrsni i revolucionar i vizionar. Sve ono što danas vrhunski treneri predaju po klubovima i seminarima nizozemski nogomet je davno izmislio… I zonu i presing, njihov način igre se zvao, ai danas je to uobičajen termin – totalni nogomet.




Sklop riječi – totalni nogomet – označava nogometnu teoriju po kojoj svi igrači mogu igrati na svim pozicijama. Pritom, svaki pojedinac mora biti fizički besprijekorno spreman i tehnički i taktički obučen da treneru bude na raspolaganju na svakom mjestu u momčadi. Ta vječna želja svih nogometnih trenera uspjela je u ondašnjoj nizozemskoj reprezentaciji. U toj generaciji bilo je uistinu igrača koji su svojom polivalentnošću zapanjivali i stručnjake i navijače.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

No, za najzaslužnijeg u inovaciji totalnog nogometa smatra se trener Rinus Michels koji je takav način igre počeo prakticirati u amsterdamskom Ajaxu koji je ranih sedamdesetih u tri navrata zaredom bio europski prvak. Kako je Michels jedno vrijeme bio i trener Ajaxa i izbornik nizozemske reprezentacije tako se totalni nogomet poput poplave iz Ajaxa pretočio i u nacionalnu momčad.

I doista, svaki od tih igrača bio je spreman i fizički i taktički i umno zaigrati na bilo kojoj poziciji u momčad. Što je suparnike, zbog čestih promjena mjesta, izbezumljivalo.

Osnovni zadatak totalnog nogometa, tog nizozemskog nogometnog patenta, dakle napadačkog pritiska, svojevrsnog lova – bio je povratiti posjed lopte što je prije moguće, odmah po gubljenju lopte, za vrijeme napada na suparničkoj polovici. Uhvatiti suparnika u zamku na njegovoj polovici terena moguće je samo onda kad su linije pomaknute posve gore prema suparniku i igraju blizu jedna drugoj. Istovremeno, to znači da si napustio velik prostor na vlastitoj polovici terena i i ranjiv si na protunapade, izreke su Rinusa Michelsa. Nizozemskog trenera koji je izumio takvu igru.

Totalni nogomet bio je prava nogometna revolucija i današnji nogomet samo je epilog ovog sustava koji je s Nizozemcima svojevremeno šokirao nogometni svijet.

Najveća zvijezda ove momčadi Johan Cruyff bio je igrač koji se najviše isticao po promjeni pozicija. Iako je bio klasični napadač moglo ga se vidjeti na brojnim ostalim pozicijama gdje je svojim izvrsnim driblinzima stvarao igrača viška, što je pak dovodilo do munjevitih napada i prekrasnih kombinacija.

Potom, dogodila se rapsodija, u svijet su počeli odlaziti nizozemski igrači i treneri, slovili su kao najbolji na svijetu. Ta pojava je otišla toliko daleko da se ustalio i novi nogometni termin – „nizozemska nogometna mafija”. Nizozemci su jedan za drugim povlačili svoje igrače, pa nije bilo čudno da je Barcelona pod Cruyfom bila prepuna nizozemskih internacionalaca, ili najveći Milan svih vremena devedesetih kada je imao tri Nizozemca, a bila su dozvoljena samo tri stranca – Gullita, van Bastena i Rijkaarda.

Nizozemska je danas možda daleko od tih dana. Ali, slovi i dalje kao sila. A kao domaćin turnira finala Lige nacija i nakon svih neuspjeha sigurno ima golemi motiv slaviti na vlastitom teritoriju. No, tu su Hrvati, „ubojice najvećih”, kako nas već opisuje nizozemski tisak.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.