fbpx
Foto: Matija Djanjesic / CROPIX/Ilustracija/navijač Hrvatske

‘HRVATI IMAJU PROBLEMA S NJIMA, VRIJEME JE DA PADNU’! Jedna stvar je baš nevjerojatna, a tiče se i Srbije…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Mnoge europske reprezentacije imaju „skalp” Brazila, ali još uvijek ga nema Hrvatska. Nužno ne mora uskoro biti tako. Moramo vjerovati, moramo! Čak je glupo govoriti da nemamo što izgubiti, bolje je pričati kako puno možemo dobiti.

Dvaput je na svjetskim smotrama Hrvatska igrala protiv Brazila. Jest, oba puta je poražena, ali je ostavila solidan dojam. Prvi puta sraz Hrvata i Brazilaca dogodio se u veličanstvenoj atmosferi olimpijskog stadiona u Berlinu, pred 80 tisuća navijača, od kojih je polovica bilo hrvatskih. Hrvatska je pružila fin otpor, nakon što je za vrijeme intoniranja himni izbornik Zlatko Kranjčar plakao kao malo dijete. Sjećamo se njegovih riječi:

„Nisam se mogao suzdržati, plakao sam od sreće, naši navijači krasno su pjevali himnu, igramo na otvorenju prvenstva baš protiv Brazila, a i sin mi je u momčadi. Nisam imao u životu emotivniji sportski trenutak. Da nisam plakao od sreće ne bih bio normalan„.


Nikako da padne taj Brazil

U relativno ravnopravnoj igri Hrvatska je primila gol na izdisaju prvog poluvremena, Kaka je prošao kroz srce našeg veznog reda, s dvadesetak metara tukao oštro, u kut, a vratar Pletikosa je bio prekratak. U nastavku je Hrvatska na trenutke i dominirala, imala jednu šansu preko Dade Prše, nije zabila, došao je poraz. Potom samo naš remi s Japancima i Australcima i Hrvatska nije prošla skupinu.

Osam godina kasnije, kad je izbornik „vatrenih„ bio Niko Kovač na svjetskoj smotri u Brazilu prvu utakmicu smo igrali baš protiv domaćina, na prekrasnom novom stadionskom zdanju u Sao Paolu. Čak je Hrvatska i prva povela, u namjeri da spriječi pogodak Nikice Jelavića ispriječio se Brazilac Viera i poslao loptu u vlastitu mrežu.

Ponadali smo se uspjehu, ali satrao nas je najprije Neymar, izjednačujući gol je dao u 29. minuti. U 71. minuti opet je poentirao Neymar, da bi primili još jedan gol u nadoknadi, zviznuo nam ga je Santos Junior. Kasnije smo dobili Kamerun i doživjeli debakl protiv Meksika, te nismo prošli dalje.

Igrali smo još jednu utakmicu s Brazilom, prijateljsku u Splitu, 2005. godine. U tom 1-1 spektaklu za nas je strijealc bio Niko Kranjčar, za Brazilce je zabio Ricardinho.

NordPhotoGmbHBratic nph/Guliver Image

Hrvatska je eto kao eminentna nogometna znamenitost, da ne koristimo riječ sila, makar egzistira samo 31 godinu, još uvijek bez pobjede protiv Brazila. Baš kao i Srbija, koja je fasovala 2-0 protiv Brazila na ovoj svjetskoj smotri.

Kod ostalih jakih Europljana to nije slučaj. Brazil već ima kompleks europskih momčadi. Nakon što su Brazilci bili svjetski prvaci na smotri 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji – Brazil je redovito ispadao sa svjetskih prvenstava od europskih momčadi. Kao po pravilu. I zacijelo se rodio kompleks.




Na zadnja četiri svjetska prvenstva neka momčad sa Starog kontinenta redovito zaustavlja Brazil na putu prema naslovu svjetskog prvaka. A Brazilu je sve osim osvajanja svjetskog naslova – antologijski neuspjeh. Rezimirajmo, poslije 2002. godine Brazil je klekao triput u četvrtfinalu, a jednom u polufinalu.

One godine kada je Brazil dobio Hrvatsku, na prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine „karioke” su stradale u četvrtfinalu od Francuske, s minimalnih 1-0 porazom morao je kući. Četiri godine kasnije na SP u Južnoj Africi Brazilce su zaustavili Nizozemci, koji su kasnije došli do finala i izgubili od Španjolske. Bio je to treći poraz Nizozemske u finalu, a brazilska javnost bila je bijesna zbog debakla protiv Nizozemske.

Foto:Guliverimage

A 2014. godina na domaćem terenu Brazilci su opet stradali od Europljana, i to na kakav način. Možda je to bio najbolniji i najstresniji poraz Brazila u povijesti, ravan onome u finalu svjetske smotre u Rio de Janeiru na Maracani 1950. godine pred dvije stotine tisuća ljudi. Tada je u odlučujućoj utakmici za naslov prvaka Urugvaj dobio Brazila s 1-0. Od tad Brazil je zuvijek raskrstio s bijelim dresovima, te se odlučio za žuto-plavu kombinaciju.




Da, te 2014. godine u polufinalu protiv Njemačke Brazil je doživio pravi debakl, kojeg je teško i prepričati i opisati. Nijemci su Brazil rastavili na najsitnije komadiće, pobijedili su ih čak sa 7-1 u polufinalu. Psiha se nije mogla oporaviti,u dvoboju za treće mjesto Brazil protiv opet Europljana nije postojao. Samljeli su ih Nizozemci s 3-0, osvojili brončanu medalju. A cijeli Brazil mjesecima nije dolazio k sebi od šoka.

U Rusiji su ispali od Belgije u četvrtfinalu. Jaki Europljani očito ne odgovaraju Brazilu nekih zadnjih dvadesetak godina. Zašto bi mu, eto, odgovarala Hrvatska. Neka se zapitaju!

Što to sve skupa znači? Da si Brazilci imaju štošta razmišljati prije utakmice s Brazilom. Nije Hrvatska repa bez korijena, još uvijek je svjetski doprvak. Možda teško dobiva utakmice, ali ih još teže gubi. Što se nas tiče, neka odluče opet jedanaesterci, neka to bude majka dvoboja svih vratara. Livaković protiv Allisona.

 

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.