Foto: Matija Djanjesic / CROPIX/Navijači, ilustracija

Hrvat, Srbin i Musliman drmali Jugoslavijom: Čuvena trojka se raspala nakon neobične situacije

Autor: Andrija Kačić Karlin

Postoji jedna priča koje se moramo dotaknuti. Vraćamo se našim feljtonom vremeplovom u rane sedamdesete godine nogometa bivše države. Igrao se tada sjajan nogomet, dominantan je bio Hajduk, ali jedan klub mu je bio rak-rana, ali nije nikad u povijesti osvojio naslov. A imao je fenomenalne igrače, trenera, publiku i šarm. Riječ je o mostarskom Veležu. Koji je tih ranih sedamdesetih godina uistinu igrao fenomenalan nogomet.

Tu se prije svega misli na razdoblje od 1972. do 1974. godine kada je Velež bio drugi na prvenstvenoj ljestvici. Najprije 1973. godine kada ga je Crvena zvezda ostavila sa šest bodova razlike, potom i godinu dana kasnije kada je zbog gol razlike naslov pripao Hajduku iz Splita. A Velež tada tako jak, znao je Hajduka dobiti i s 5-0.

Bilo je to doba tri genijalna igrača. Bajević, Marić i Vladić bili su perjanice Veleža i reprezentativci. Imali su i svoj prepoznatljiv znak i ime. Njih trojicu, taj tercet zvali su – mostarski BMW! Prema početnim slovima njihovim prezimena. Nisu rijetki bili naslovi poput ”BMW pregazio Željezničar”.

Čudesna priča o dominaciji

Uz Slobodana Santrača, Dušan Bajević, kojeg su još zvali – Princ s Neretve – bio je jedan od najboljih strijelca u Jugoslaviji. Enver Marić je bio najbolji golman, a bez Vladića, veznog igrača, to ne bi imalo smisao. Kasnije je došao i Vahid Halihodžić i Velež je tada bio strah i trepet. Te 1975. godine je igrao Kup UEFA i stigao je do četvrtfinala, ali je tada bio bolji Nizozemski Twente, prije toga Velež je razvalio Tatran Prešov, moskovski Spartak, bečki Rapid i engleski Derby County.

Nad cijelom tom pričom o legendarnom BMW trojcu lebdjela je, međutim, i jedna nikad izricana, ali svima znana činjenica: Marić je bio Musliman, Bajević Srbin, a Vladić Hrvat.

Sulejman Rebac tvorac je najveće momčadi koju je Velež ikada imao. Okupio je jednu generaciju iz Mostara i okolice i stvorio momčad koja je kgrala isključivo napadački nogomet. Taj Sulin Velež vozio je motor BMW-a, i to ne običan, nego sastavljen od spomenutih majstora: Bajevića, Marića i Vladića.




Bajević bio sjajan strijelac

Recimo, Duško Bajević – je uz Santrača bio najbolji strijelac Jugoslavije. Neki su pisali da je igrao u Zvezdinom dresu imao bi 300 nastupa za reprezentaciju i zabio bi 300 golova! Enver Marić, zvali su ga – Leteći Mostarac. Bio je spektakularan golman, parader, a bio je igrač s s najviše nastupa u Prvoj ligi Jugoslavije svih vremena (441).

Franjo Vladić – nadimkom Kulje, bio je prvi suvremeni kompjuter u tadašnjem nogometu. Njegove lopte su bile duboko smislene, precizne i točne. Novine su jednom napisale: „U njemačkom kompjuterskom centru u Herbergerovoj nogometnoj akademiji u Kölnu detaljno je analizirana igra Kulje Vladića. Na temelju televizijske snimke, računalo ima zadatak odabrati najbolju putanju za posljednje dodavanje kada se igrači postave. Izbor računala i ono što se zapravo dogodilo na videu uvijek bi se podudarali.”




Slavni izbornik Njemačke Helmut Schön imao je ovu analizu kao pomoć u pripremi prijateljske utakmice protiv Jugoslavije, samo nekoliko mjeseci prije nego što će postati svjetski prvaci 1974. godine, ali mu nije puno pomogla. Mostarski BMW nadigrao je sjajnu njemčku postavu u kojoj su igrali: Beckenbauer, Mayer, Hettges, Breitner, Schwarzenberg, Flohe, Grabovski, Uli Hennes, Miller, Overath i Held.

Divili se jakom Veležu

Jugoslavenski izbornik bio je Vujadin Boškov. Prije utakmice uvijek raspoloženi Boškov nije davao posebne upute. Bio je uvjeren u pobjedu. Prijateljsku utakmicu koja je njemačkom “Elfu” trebala poslužiti kao kvalifikacijska za Svjetsko prvenstvo pratilo je 55 tisuća gledatelja.

Marić je uhvatio “živu loptu” Gerda Millera s bijele točke i obranio desetke udaraca. A neustrašivi Gerd je na kraju čestitao Mariću. Vladić je maestralno dirigirao igrom na sredini terena, a golom Bajevića Jugoslvija je pobijedila s 1-0. Doslovce, Veležov BMW pobijedio slavnu Njemačku. Marić je u svim njemačkim novinama dobio najveću ocjenu – 10!

“Sula je jedan od pionira modernog nogometa u tadašnjoj Jugoslaviji. Početkom sedamdesetih igralo se staromodno, oprezno i ​​s ciljem da se primi što manje golova, pogotovo kada su “mali klubovi” igrali protiv “velike četvorke”. Rebac to nije priznao. Nametnuo je autoritet svojoj momčadi s loptom i bez nje. Uveo je pritisak na protivnika bez lopte i brzu tranziciju nakon preuzimanja. Nametnuo je brzu igru ​​na golu više i to je svojoj momčadi donijelo simpatije diljem zemlje. Tada su stadioni bili puni, a navijači su otišli uživati ​​u Veležovoj igri,” rekao je o treneru Sulejmanu legendarni trener splitskog Hajduka – Tomislav Ivić.

Osmina finala kupa Uefe

Najveća utakmica ovog Veleža bila je u uzvratnom nadmetanju osmine finala Kupa Uefa, protiv Derby Countyja. Drugoplasirana momčad engleskog prvenstva, s kapetanom Brian Cloughom, a igrali su još Archie Gemmill, Colin Todd i Roy McFarland – pobijedila je 3:1 na svom terenu.

Od momčadi koja je samo godinu dana ranije stigla do polufinala Kupa prvaka i ispala od Juventusa očekivalo se da lako obrani prednost s domaćeg terena i u Mostaru. I dogodio joj se potpuni brodolom. Golovi su padali kao na filmskoj traci, Primorac 1:0; Pecelj 2:0; u 51. Vladić 3:0. Hector je smanjio, a Princ s Neretve Dušan Bajević iz jedanaesterca zabio za 4:1! I za prolaz!

U četvrtfinalu još jedan skalp u Mostaru – Twente 1:0. U uzvratu pak Nizozemci u 90. minuti zabijaju za 2:0 i prolaz. BMW se raspao kada je Enver Marić 1976. godine prešao u Njemčki Schalke 04, , a samo godinu dana kasnije otišli su Bajević i Vladić. Zajedno u AEK-u. Tada je i Sula Rebac odlučio otići u mirovinu. Za kraj jedne slavne generacije.

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.