‘HDZ NAS JE ŽESTOKO PREVARIO’: Račan je legendu pozvao u svoju stranku, ali okrenuo se desnici i ‘požalio’

Spoj politike i sporta unatoč čestim floskulama kako se sport i politika ne smiju dodirivati najbolje se vidi na – slavljima zbog sportskih uspjeha. I te kako dobro znaju političari, žudeći za popularnošću, da će im se naslikavanje s uspješnim sportašima višestruko isplatiti. Jer, izbori nisu na sam dan izbora, izbori traju sve četiri godine, kao u nas, mandata.

Sjećanje nam leti na 2003. godinu kada je hrvatska rukometna reprezentacija senzacionalno postala svjetski prvak na smotri u Portugalu. Bilo je to doslovce svjetsko čudo. Ta mlada Hrvatska pod trenerom Linom Červarom još je na startu prvenstva neugodno iznenadila šokantnim porazom protiv autsajderske Argentine. I mi u domovini smo odmah otpisali Červarove izabranike. Pa, tko bi im mogao nakon te „sramotne„ partije išta vjerovati?

No, sve dalje bila je rapsodija…

Hrvati senzacija

U skupini su potom Hrvati nanizali Saudijsku Arabiju, Rusiju, Francusku i Mađarsku. U drugom krugu u skupini su slavili protiv Egipta i Danske , a onda u polufinalu nakon dva produžetka uz fantastičnu igru Slavka Goluže dobili Španjolsku te u finalu 2. veljače uz sramotno suđenje pobijedili Njemačku 34-31 za povijesni naslov svjetskog prvaka.

Osvajanjem naslova svjetskog prvaka 2003. godine rukometna reprezentacija Hrvatske ušla je u povijest, i u našu sportsku antologiju. Generacija koju je vodio Lino Červar i godinu kasnije osvojila je Olimpijske igre u Ateni s osam pobjeda iz osam utakmica.

Pobjedom u skupini protiv dotad neprikosnovene Francuske, u skupini natjecanja svjetske smotre te 2003. godine u Portugalu Červarovi rukometaši utrli su put prema krovu svijeta, a u dramatičnoj finalnoj utakmici protiv Nijemca pokazali su svu raskoš talenta, neki novi rukomet, lijep i lepršav, atraktivan i poseban. Tada se čak iz rečenica francuskih sportskih izvjestitelja rodio zaključak – Hrvati igraju najljepši rukomet svih vremena.

S vremenom je rukometni sraz Hrvata i Francuza postao svojevrsni sportski klasik, bezbroj je bilo dramatičnih nadmetanja generacija hrvatskih i francuskih majstora rukometne lopte.

Račan ‘bježao’ od sporta

Zaista, vrijedi pogledati zadnjih deset minuta te utakmice, prava je to rapsodija nevjerojatnih rukometnih majstorija jednih i drugih. S time da je to bila najbolja Hrvatska svih vremena, pa joj nitko nije mogao ništa, ni Francuzi u prvom krugu natjecanja, niti Nijemci u finalu.

Za Hrvatsku su tada igrali: Vlado Šola, Valter Matošević, Mario Kelentrić, Nikša Kaleb, Renato Sulić, Ivano Balić, Božidar Jović, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Tonči Valčić, Slavko Goluža, Denis Špoljarić i Petar Metličić.

No, ono što smo htjeli reći je sljedeće. A tiče se na početku spomenutog spoja politike i sporta. Na finalnu utakmicu posebnim zrakoplovom stigao je i tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan. Koji se inače klonio takvih pojavljvanja i manifestacija. Volio je biti samozatajan, pomalo nevidljiv, nije da nije volio sport, ali je izbjegavao pojavljivanje na utakmicama.

U Portugalu je šokantno osvanuo u svečanoj loži. Priča kaže da su ga na odlazak na finalnu utakmicu svjetske smotre u Lisabon satima nagovarali njegovi ministri. I na kraju je posustao. Odlučio je otići na utakmicu Hrvatske i Njemačke.

”Tu možeš dobiti sljedeće izbore„, rekao mu je jedan ministar.

Ipak, sljedeće izbore nije dobio. Možda se premalo pojavljivao na sportskim manifestacijama. No, da mu se dopalo svjedoči i činjenica da je kasnije osobno kotaktirao izbornika, trener Linu Červara. Nagovarao ga je da se učlani u SDP. Uostalom, Lino Červar je to u tko zna koliko novinskih istupa i spominjao. Nije pristao. Učlanio se u HDZ i čak je bio u jednom sazivu Sabora.

Ipak, godinama kasnije Červar je govorio kako je ”HDZ žestoko prevario rukomet„, nezadovoljan odnosu vlasti prema rukometu. Eh, što ti je politika.

„Imao sam informaciju da me SDP želi, ali nisu oni bili jedina stranka koja me je htjela. Ostao sam dosljedan i kada se vidjela moja prošlost, svi su shvatili da se nisam kompromitirao izlaskom na izbore na listi HDZ-a„, riječi su Line Červara.

Kada je Račan umro u srpnju 2007. godine Lino Červar bio je skrhan:

„Strašno mi je žao zbog vijesti koju sam upravo primio. Hrvatska je izgubila velikog čovjeka kojeg ću pamtiti samo po dobru. Ivica Račan učinio je vrijedne stvari za našu zemlju, kako devedesetih godina, tako i u kasnija vremena, kada nas je okrenuo Europi. Puno je napravio za hrvatsku demokraciju, ali u posebnom ću sjećanju uvijek čuvati naše zlato u Portugalu, u vrijeme kada je Račan bio premijer države. On nam je toliko pomogao da jednim velikim dijelom to zlato pripada i njemu. Priredio nam je sjajan doček, nudio se kad je bilo najpotebnije. Takav je čovjek bio Ivica Račan; oduvijek me oduševljavala njegova smirenost i razboritost u krucijalnim trenucima.”