fbpx
Guliver Image/ilustracija

GOSPODO, IZGUBILI SMO BITKU S HULIGANIZMOM: Ovo nije kap koja je prelila čašu, to je bujica mržnje koja ima uzore i u političkoj eliti

Autor: Andrija Kačić Karlin

Zgroženi događajima na autocesti prema jugu moramo konačno shvatiti da je naše društvo definitivno izgubilo bitku s huliganizmom. Makar, problem s navijačima nije hrvatski specifikum, nema zemlje zapadne demokracije, pa ni tranzicijske, koja se ne suočava sa sličnim nemirima. Neovisno o tome sadrže li oni tek iskonsko huliganstvo ili oblike političkog bunta i neposluha, kako to poneki u nas žele objasniti.

I većina tih zemalja u strategiji borbe protiv divljanja na nogometnim utakmicama računa na pun doprinos klubova, saveza, policije, pravosuđa, političara, novinara… Hrvatsko društvo odavno je izgubilo bitku s huliganima na sportskim terenima.

Ovaj napad na policiju u Desincu nije samo kap koja je prelila čašu, to je prava poplava, bujica koja se razlila cijelim društvom u kojem vlada mržnja, nasilje, podrugivanje. Jednostavno, navijački huliganizam ima uzore i u političkom i u društvenom životu, na taj se način brani iz svog korijena. I tu su donekle i huligani u pravu. No, nasilje, baš nikad, ponavljao nikad, ne treba pravdavati. A nasilja je na autocesti bilo napretek.


Neredi navijača se ponavljaju

Zbog silnih i učestalih i prethodnih incidenta naših, nazovimo ih tako, ”navijača”, samo nam se nameće pitanje – zar im doista kao društvo ne možemo stati na kraj, naš Savez, pa Dinamo i Hajduk i Rijeka godišnje plate Uefi i Fifi po nekoliko stotina tisuća švicarskih franaka u ime kazni i nereda na tribinama? Donijeli smo svojevremeno i Zakon o navijačima, kopiju svojevremenog britanskog zakona, samo s umanjenim kaznama. I ništa nije pomoglo. Nereda ima stalno, jedino što je kontinuirano u hrvatskom sportu to su – neredi navijača.

Navijački huliganizam, kojega smo kod nas svjedoci u posljednjih tridesetak godina, u prošlih je nekoliko godina doživio kulminaciju i gotovo je nevjerojatno kako još nema žrtava. U desincu samo slučajno nisu dolazili pogrebnici. Očito, prva smrt na našim tribinama samo je pitanje trenutka, koliko god okrutno zvučala ta konstatacija. I opet sami sebi moramo priznati sljedeće: za to što nam se događa na sportskim posredno krivci smo svi.

Uprave nogometnih klubova, Hrvatski nogometni savez, policija, pravosuđe, političari, novinari, javnost…, poduža je lista posrednih krivaca koji su svi dugo, predugo zanemarivali opasnost od huligana. Iritantno je s kolikim podilaženjem uprave naših klubova komuniciraju s navijačima. Osim toga klubovi, nerijetko u želji za uspjehom, svjesno podgrijavaju atmosferu do usijanja, nakon kojega više nema mirnoga povratka.

Ne samo što nam je zemlja u grču zbog huligana pa Zagreb i Split u jednoj su vrsti „rata“ zbog tih huligana. Dugo to traje, predugo, a nije se riješilo. Pale se i uništavaju automobili, ljudi se bodu noževima, prebijaju letvama i bejzbolskim palicama. Obični ljudi strahuju kada idu iz jedan u drugi grad, Zagrepčanin drhti zbog parkiranog automobila u Splitu, Splićanin ne voli ni doći u Zagreb jer nema kuda s automobilom.

Posljedice huliganizma tako su se proširile i na običan puk koji mora trpjeti i strahovati zbog nekakvog nogometnog antagonizma. Ne, nema tu dodirnih točaka s nogometnim antagonizmom, već je riječ o pukoj i beznadnoj obijesti koju sami trpimo i toleriramo, time je i potpirujemo.

Sve je to s navijačkim huliganizmom kao dijelom subkulture počelo prije otprilike više desetljeća kada su Englezi bacili, nazovimo to za priliku ovog članka, huliganski bumerang, a kasnije ćete shvatiti zašto baš bumerang. Dakle, Englezi su narod koji je na velika vrata uveo huliganstvo u nogomet i usavršio ga do jedne određene razine, razine koju je prije više desetljeća bilo teško dostići. Oni su od simpatičnih navijača ogrnutih šarenim zastavama, šalovima, kapicama s amblemima i zastavama klubova, prerasli u moderne, odnosno, „casual“ navijače. To bi značilo kako su ambleme i grbove klubova i nacija počeli tetovirati na prsa, ruke, vrat, leđa i noge, a umjesto dresova i šalova, počeli su nostiti markiranu odjeću.




Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Razlog? Jednostavno je, postali su neupadljivi, neuočljivi policiji. Hodali su neometano ulicama i radili probleme, a na stadionima ih je također bilo teško pratiti jer su obučeni kao i svi ostali.

Kulminacija huliganizma i žrtava te pojave dogodila se u svibnju 1985. godine na briselskom heyselu, prije finalne utakmice Kupa prvaka Juventusa i Liverpoola. Tragedija u Bruxellesu kada je poginulo 39 ljudi doslovce je promijenila pristup organizacijama nogometnih utakmica. U zlosretnoj povijesti nogometne igre bilo je i većih tragedija i nesreća, ginulo se na tribinama i prije i poslije sve zbog huliganizma i loše organizacije, no tragedija na Heyselu po mnogočemu je bila najgora.

Damir Krajac / CROPIX

Nikad se u povijesti nogometne igre nije dogodila tragedija na tako najvišoj razini, riječ je bila o utakmici finala Kupa prvaka, a utakmica je organizirana pod vodstvom krovne europske nogometne federacije, Uefe. K tome, nakon užasne tragedije organizatori su bili toliko zbunjeni i neorganizirani da su u svom strahu od još veće tragedije pristupili – vjerovali ili ne – igranju utakmice.




Javnost godinama trubi da je zadnji trenutak za antihuliganske mjere, nalik zakonu što ga je svojedobna britanska premijerka Margaret Thatcher uvela osamdesetih godina u Velikoj Britaniji. Niti je donesen istinski i ošter zakon protiv huligana niti se bilo tko u cijeloj priči promijenio.

Foto: Vojko Basic / CROPIX/Ilustracija

Da, dobili smo Zakon o sprečavanju nereda na sportskim borilištima sa smiješnim kaznama. I što imamo? Navikli smo se na sve već, pa i na huliganizam i oni koji se zgražaju nad našim navijačima neka malo prelistaju stare novine, vidjet će svakih par dana naslove – sukobili se ovi protiv onih i tako dalje i dalje…

Naša javnost je umorna od divljanja i nereda, osjećaja nesigurnosti, uništavanja i razbijanja imovine. Zaista je vrijeme da se takvom ponašanju stane na kraj. Zgražati se – uzaludno je. Bitku smo izgubili.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.