Godine idu, a Srbin sve više uzrujan: ‘Govore da smo genocidan narod, neće nas pokolebati’

Ljudi se ne mijenjaju, do svoje osobnosti nesvjesno drže do kraja života. Srđan Đoković, Novakov otac, ne mijenja se nimalo, čak postaje i goropadniji. Svjedoci, vremešni novinari sjećaju se davnog Srđana koji je pratio Novaka po brojnim turnirima, između ostalog i tu nekim po Zagrebu, kako se Srđan obračunavao i sa srpskim novinarima. Koji nisu objavljivali Novakove rezultate, nisu pisale o Novakovim pobjedama…

“Jednog dana kada Novak bude najbolji na svijetu dobit ćete k…”!

Idemo dalje, u ovoj godini Novak Đoković je postao rekorder s 23 Grand slam naslova, a snimljen je i dokumentarni film naziva „Novak”, u kojem je tema život srpskog tenisača.

Sve pršti od bisera

U njemu sve pršti od očevih „bisera”.

“Neka mu samo nastave zamjerati. Vidim da su mu baš napakostili. Vidim da je neuspješan, da je zaostao u razvoju, da je prirodno glup. Sve su to oni, a on je uspješan, najuspješniji, najbolji na svijetu. Toliko o tome.”

Nije teško zaključiti. Pojava Novaka Đokovića u svijetu vrhunskog tenisa uistinu je fenomen. Ali od tog fenomena postoji još jedan veći fenomen. Njegov otac. Srđan Đoković. Neminovno zaslužan za karijeru svog sina. No, nekonvencionalnog ponašanja, dugog i bezobraznog jezika, s nefleksibilnim temperamentom i on je osjetio da na osnovu uspjeha svog sina ima pravo nešto reći, biti viđen, citiran, osjećati s kao zvijezda.

Srđan Đoković voli pričati o vremenima kada Novaka ne bude na teniskoj sceni. Gotovo da ih naziva apokaliptičnim.

„Da neki mladi, drugi zauzmu svoje mjesto, pa da on polako… Ne da je kraj, ali za jedno godinu i pol dana…”, rekao je stariji Đoković nedavno dok je pričao za srpski Sportal, za sportsku stranicu Blica, spominjući završetak karijere koji bi se, po takvom planu, dogodio na kraju iduće sezone. Vidjet ćemo…

Otac Novaka Đokovića odgovorio u svom stilu: ‘Novakovi kritičari su prirodno glupi, zaostali u razvoju’

“Moja je želja kao oca, odnosno ja sam mislio da se odavno treba prestati baviti ovim strašno teškim poslom. Ovo nije sport, ovo je strašno težak posao, u svakom pogledu, i fizički i psihički. On od života ima i dalje vrlo malo jer je maksimalno posvećen ovom poslu, evo, već 30 godina. Od toga ne ne odustaje ni makac”.

Da bi zaključio:

“Sve moje želje je Novak već ispunio prije sedam-osam godina. Ovo ostalo je sve nevjerojatan bonus. No, to nije cijeli njegov život, tenis je samo jedan segment njegovog života”!

“On će tek biti priznat i poznat u svijetu po tome šta bude radio poslije ovog svijeta tenisa iz kojeg će izaći, nadam se, uskoro”, zaključuje otac Srđan.

U tim detaljima vidimo svojevrstan psihološki profil Đokovićevog oca. Tako nagao, ali uvjeren u sposobnosti svog sina, nesumnjivo i elokventan, usput je i kao tata najboljeg tenisača današnjice postao i cilj novinara, njegove eksplozivne riječi padaju uvijek na plodno tlo.

Ne kloni se kontroverznih stvari

Njegoe riječi postaju svjetski ekskluzivne. Osim riječi, nadmenog verbalizma, Srđan Đoković ne kloni se ni kontradiktornih poteza. Evo, što je nedavno učinio na Australian Openu. Bio je tamo uz ljude koji ponosno mašu ruskom zastavom, uzvikujući „Živjela Rusija”.

I to na na poprištu Otvorenog prvenstva Australije čiji su organizatori dozvolili nastup ruskim i bjeloruskim tenisačima, ali su zabranili nošenje obilježja, zastava tih država.

Srđan Đoković je očito i tu morao pokazati da je nedodirljiv i poseban. Makar i štetio svom sinu. Taj osjećaj da si veća zvijezda i od najveće zvijezde mnoge ponese u startu. Pa tako i Novakovog oca.

Sada brojni psiholozi, psihijatri, sociolozi i antropolozi mogu kroz studije i elaborate zaključivati „kako jabuka ne pada daleko od stabla”. I sam Novak, sin elokventnog oca proslavljao se svakakvim izjavama. No, jedna činjenica stoji. Koliko god bila napadna, naporna i opasna uloga oca Srđana u odgoju svog sina, očito je takav odgoj učinio i Novaka toliko jakim u sportu.

Opet, to ne može i ne smije biti opravdanje za iskakanje iz tračnica Srđana Đokovića koji malo prosipa ljubav prema domovini Srbiji, malo mržnju prema cijelom anglosaksonskom svijetu, pa je postao i neka vrsta klauna koji se javi kadgod mu se prohtije.

‘Prijetio’ od početka

Sva je sila njegovih urnebesnih, pa i opasnih izjava, pa ćemo se prisjetiti samo nekih. Čak se i čudimo što ga vlastiti sin Novak ponekad malo ne smiri!

Već na početku uspješne teniske karijere Srđan Đoković je trčao za novinarima i „prijetio” im se…

„Novak neće samo biti najbolji svih vremena, bit će uvjerljivo najbolji. Bit će najbolji unatoč animozitetu koji anglosaksonski zapadni svijet ima prema njemu”!

Kada je Novak doista dodirnuo svjetski vrh, otac Srđan sreću nije krio samo razdraganim ponašanjem, nego i neprimjerenim riječima:

„Što sada? Pojavi se neki Srbin iz male siromašne zemlje i bit će godinama najbolji u njihovom, a i u našem sportu. Morat će se pomiriti s činjenicom da se centar teniskog svijeta preselio u istočnu Europu. A Novak je izopćen iz anglosaksonskog svijeta. Sada je tako, a kad se situacija opet okrene u budućnosti – nećemo biti ljubomorni”!

Politiku nije zaobilazio

Oh da, dodiruje se i Srđan Đoković i visoke politike, kao što je naslonjen na uvriježeno razmišljanje dugogodišnje srpske političke agende „kako su Srbi uvijek oštećena strana”. Pa je znao pričati i sljedeće:

“Prvo da vam kažem, Novak se pojavio u najgore vrijeme za Srbiju i za srbijanski narod u posljednjih pedesetak godina. On se pojavio kao proviđenje i kao znak da mi nismo genocidan narod, da smo mi dio stare europske civilizacije, da nemamo čega da se sramimo. Pokazao je da je nemoguće da netko takav, dečko koji je poštovan u cijelom svijetu, da dolazi iz lošeg naroda. Kako su svi htjeli da nas Srbe predstave, ti čuveni zapadnjaci i anglosaksonski svijet. Pokušavaju i dalje da nas predstave kao loše, ali mi smo čvrsti, uz svoju vjeru i narod, ništa nas ne može pokolebati, ako smo zajedno kada je najteže”!

Ima Srđan i antologijskih govora, jedan je držao i ispred Narodne skupštine u Beogradu, u trenucima kada je lani njegovom sinu bio zabranjen ulazak u Australiju, Jer nije imao potvrdu o cijepljenju protiv bolesti covid-19.

‘Htjeli su ga slomiti i uništiti’

Poput profesionalnog političara, vičuči, Srđan Đoković je govorio, vikao, kao na nekom mitingu:

„To je sramota svih sramota gospodara svijeta. On je bio u zatvoru. Kada je gledao na stotine Srba, koji su mu pružali podršku… Sada nije mogao ni da čuje, ni da vidi te ljude koji su mu pružali podršku. Oni su htjeli jednostavno da ga slome i unište i da pokažu preko njega, koji je bio najbolji na ATP listi, da mogu raditi što hoće. Dok je letio između Dubaija i Melbournea, promijenili su zakon gdje necijepljeni ne mogu ući u zemlju. On nije tamo išao svojevoljno, on je bio u dogovoru s Teniskim savezom Australije. Ista situacija je i sada, ne znam hoće li se promijeniti, ali to nije ni važno. On je ostvario veliku pobjedu, veću od deset osvojenih Australian Opena. Više i ne brojim koliko ih je uzeo. Njegova pobjeda se ogleda u tome, što su sve te ljude iz tog zatvora poslije osam godina pustili”!

Potom je pred brojnom publikom Srđan Đoković održao bizaran monolog u kojem je Novaka uspoređivao s Isusom, svjetlom na kraju tunela i borcem za čitav svijet. A sve je završio riječima:

“Srbi, svi ostali slobodarski narodu na svijetu… Kucnuo je čas da prestanemo biti ugnjetavani. Mi smo dio slobodarskog svijeta, ima nas preko sedam milijardi. Svi smo uz njega. Cijeli Balkan, cijeli Bliski istok, Daleki istok, naša majka Srbija, naša majka Rusija, Kina, Indija, čitava Afrika. Svi smo uz našeg Noleta. Svakog dana će nas ovdje biti sve više. Ne damo, ne damo našeg Noleta jer ako damo njega, onda smo dali sebe. Želite li biti na koljenima, želite li biti potlačeni?”

Srđan Đoković!