Foto: Neja Markicevic/CROPIX

Emotivni slom hrvatske legende, povratak kod Srba nakon 30 godina: ‘Plakao sam cijeli dan’

Autor: K.I.

Nekad treći najbolji tenisač svijeta, osvajač Davis Cupa s hrvatskom teniskom reprezentacijom Ivan Ljubičić (45), gostovao je u emisiji (Ne)uspjeh prvaka kod Mirze Džombe i pričao je o raznim temama. Posebno bolna bila je ona o bijegu iz Banja Luke od rata.

Prošle godine dobio je svoj dokumentarac u sklopu kojega je prvi put nakon rata posjetio Lužane. O prvom posjetu Banja Luci nakon trideset godina pričao je posebno emotivno.

“Mi smo imali doslovno plastične vrećice i ja jednu torbu na ramenu kad smo išli ča”, prisjetio se Ljubičić bolnog rastanka s rodnim gradom. “U početku se nije bilo moguće vratiti kući. Onda je bio jedan period kada se nisi htio vratiti i onda period kada više ne stigneš. To je razlog zašto nisam bio u Banja Luci. Odlučili smo napraviti taj dokumentarni film koji je prekrasan i stvarno sam jako zadovoljan. Bilo je jako emotivno”, rekao je bivši hrvatski tenisač, koji je tijekom karijere osvojio deset naslova na ATP turnirima.

Foto: Damir Krajac/CROPIX

Emocije na vrhuncu

Prisjetio se emotivnog susreta s Banja Lukom. “Kao da sam odblokirao dio sebe za koji nisam ni znao da je bio blokiran. Plakao sam cijeli dan. Ali to su bile suze, emocije kao da mi je cijeli život prošao ispred očiju. Odjednom sam, a to rijetko radim, razmišljao o cijelom putu. Tip sam koji razmišlja za danas i možda malo naprijed, nikad iza.”

Objasnio je kako ga je rat usmjerio prema sportu i tenisu. “Kada sam 1990./1991. godine počeo u kategoriji do 12 godina, bio sam među boljima u Bosni. U Beograd sam išao igrati prvi međunarodni turnir koji sam osvojio, što je bilo veliko iznenađenje jer sam pobijedio igrače koji su ‘na papiru‘ bili bolji od mene. To su bili prvi znakovi da imam talenta. Nije bilo nikakvih velikih planova, nego sam se želio baviti sportom i volio sam to. Da nije bilo rata, ja bih vjerojatno i danas bio u Banja Luci i tko zna čime bih se bavio.”

Prisjetio se i trenutka kada je kao izbjeglica napustio Banja Luku koja je bila pod barikadama. “Meni kao djetetu u tom trenutku ništa nije bilo jasno, međutim osjetio se strah. Jedini način za izlaz iz Banja Luke je bio humanitarni avion koji je letio za Beograd. Moja pokojna mama, brat i ja smo bili na tom avionu, a muškarci nisu mogli izaći iz zemlje. Nakon leta za Beograd smo preko Mađarske i Slovenije stigli do izbjegličkog centra u Opatiji. Imao sam 13 godina, a tamo smo bili šest mjeseci. Jedina poruka koju je otac uputio meni i mani je bila: “Probajte da Ivan nastavi igrati tenis”.

Foto: Jakov Prkic/CROPIX arhiva

Prijateljstvo s Đokovićem

Otkrio je Ljubičić i kako mu je najbolniji sportski trenutak poraz Rogera Federera, kojeg je trenirao, u finalu Wimbledona od Novaka Đokovića 2019. godine. Također je otkrio da je s Đokovićem jako dobar prijatelj.




“Ono što zapravo jako malo ljudi zna je da smo Novak i ja prijatelji. Mi smo trenirali skupa. Novak je sa 17, 18 godina došao kod Ricarda Piattija. U trenucima kada sam ja bio na vrhuncu, 2005., 2006. godine ja sam mu neko vrijeme bio mentor”, rekao je Ljubičić.

Mamić ga je otjerao, a dramu u borbi za život ne zaboravlja: ‘Bježi, ubit će te’




Autor:K.I.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.