fbpx
Photo: Marko Prpic/PIXSELL

EH, ŠKORO, ŠKORO: Prvi se Zlatko Kranjčar ne bi složio da stadion nosi baš njegovo ime!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Tema stadiona u Zagrebu na velika vrata je ušla na političku scenu koja je u iščekivanju izbora za zagrebačkog gradonačelnika. I to na način koji nije nimalo poželjan. Obećavati gradnju stadiona kao da je riječ o gradnji nadstrešnice tramvaja nalikuje običnoj floskuli i zoran je primjer demagogije.

Međutim, što ako se obećava stadion i njegovo ime koje je, gle čuda, u skladu s aktualnim događajima, pa bi, jelte, sukladno tome, to obećanje moralo naići na plodno tlo?
Upravo je to učinio Miroslav Škoro, kandidat na sljedećim izborima za zagrebačkog gradonačelnika. Jednu ideju koja je nastala u glavama i dušama tužnih navijača, tužnih zbog naprasnog odlaska legende našeg nogometa Zlatka Kranjčara, doveo je do paradoksa.

On je svoju predizbornu kampanju započeo jasnim riječima kako će za njegovog mandata Zagreb dobiti stadion i da će se zvati imenom Zlatka Kranjčara, ako to ljudi žele.
Eh, najlakše je obećati u predizbornoj kampanji, u zemlji, napose gradu koji je shrvan potresima, u kojem u bolnicama i vrtićima i školama prokišnjavaju krovovi… I to baš stadion kojeg Hrvatska, točnije grad Zagreb nisu bili kadri sagraditi u 30 godine neovisnosti.

Što zbog objektivnih okolnosti, rata, krize, marifetluka oko obnove sadašnjeg maksimirskog stadiona, ali i zbog velikih troškova novi stadion nije napravljen. A nije bilo predizborne kampanje za zagrebačkog gradonačelnika da svaki kandidat nije obećavao stadion.
Sada ga je i Škoro obećao i posegao za imenom Zlatka Kranjčara, igrajući na senzibilnost Zagrepčana koji su zaista obožavali Cicu. No, ima tu kvaka, i ne izgleda ta priča baš jasna. Uostalom, igrati se s osjećajima nikad nije poželjno.

Veliki smo poštovatelji lika i djela pokojnog Zlatka Kranjčara. I sigurni smo, jer Cico je bio takav i nije se smatrao najvećim nogometašem Dinama svih vremena, da se on prvi ne bi složio s tim idejom. Da, da se novi stadion zove njegovim imenom. Cico bi vam odmah spomenuo Dražana Jerkovića, Štefa Lamzu, Rudi Belina, Krasnodara Roru, Slavena Zambatu. Svi oni zaslužuju da se stadion počasti njihovim imenima.




Ovako, nespretna ilustracija Miroslava Škore s ciljem da se dodvori Zagrepčanima uistinu izgleda kao neuspješan pokušaj senzibiliranja navijačke javnosti prema njegovoj kandidaturi.
Da se razumijemo, novi, veliki, moderan stadion silno je teško i skupo sagraditi i Grad Zagreb to ne može učiniti sam, bez pomoći, zapravo bez glavnog upliva države. Obećavali su svi dosad stadion i nakon svog izbora odmah su na to zaboravili. Toga su se ljudi naslušali.

K tome, obećavati i kako će se stadion zvati isto je pretjerano. Kranjčar zaslužuje ime stadiona baš kao i mnogi Dinamovci. U ovome trenutku ljudi su osjetljivi na ime Zlatka Kranjčara, no to ne znači da je to dobra ideja. Napose, jer je taj stadion pod velikim upitnikom.

A pod velikim upitnikom je upravo stoga što je samo predizborno obećanje.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.