Džajić je ovom Hrvatu ukrao mjesto u reprezentaciji: Hajduk je ponosan što je ovaj napravio u Srbiji

Ovo je lijepa priča o još jednom purgeru u Hajdukovom dresu. Bio je to prodoran lijevokrilni napadač koji je posebno ostao upamćen po snažnom udarcu. Ivan Pavlica rođen je u Zagrebu 17. ožujka 1944 godine. Bio je napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. I on je tema našeg feljtona o hrvatskim asevima…

Nogometnu karijeru Pavlica je započeo 1956 godine u mlađim uzrastima zagrebačkog Tekstilca odakle odlazi u Trešnjevku čiji je prvoligaški dres nosio od 1964. do 1966. godine Potom je od 1966. do 1968. godine bio je nogometaš Zagreba iz kojeg dolazi u Hajduk.

U bijelom dresu Hajduka Ivan Pavlica igrao je od 1968. do 1972. godine. U tom periodu za Hajduk je odigrao 232 utakmice i postigao 70 golova. S Hajdukom je 1871. godine osvojio naslov prvaka Jugoslavije, a godinu kasnije i  jugoslavenski nogometni Kup. Nakon osvajanja kupa s Hajdukom 1972. odlazi u francuski Metz čiji dres nosi do 1975. godine.

Oduševio u Novom Sadu

Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao je jednu utakmicu Nastupio je 26. veljače 1963. godine na prijateljskoj utakmici u Splitu protiv reprezentacije Švedske (2:1) Nakon završetka igračke karijere kraće se vrijeme bavio trenerskim poslom u Trešnjevci,

U Hajdukovoj povijesti ostao je zapamćen po svom golu Vojvodini u Novom Sadu 13. lipnja 1977. godine. Tim je golom tri kola prije kraja prvenstva otvorio je Hajduku put prema naslovu prvaka Jugoslavije, nakon 16 godina bez naslova.

Dakle, kod rezultata 1:1, desetak minuta prije kraja utakmice, trener Luštica je u igru ubacio dvojicu novih igrača, dva svježa krila, Boškovica i Pavlicu Tek što su ušli u igru, Bošković se dočepao jedne lopte, slijedio je centaršut, skok Pavlice, slijedio je udarac glavom i delirij oduševljenja u gledalištu u kojem su tog popodneva prevladavale bijele zastave.

Hajduk je poveo 2:1. Oduševljenje se još nije ni stišalo, a Pavlica je već bio u novom prodoru. Doslovce je letio s loptom koja mu se zalijepila za nogu kao da je u njoj magnet. Uslijedila je varka tijelom, novi dribling, finta, opet centaršut, ovog puta pravo na Jerkovića. Udarcem desnom nogom Jerković zabijan konačnih 3:1.

Ovih desetak posljednjih minuta igre Ivana Pavlice na utakmici protiv Vojvodine u Novom Sadu obilježilo je njegovu igračku karijeru u Hajdukovu dresu. Postigao je vodeći zgoditak, a uz to je namjestio onaj za konačan rezultat. Svojim učinkom na utakmici u Novom Sadu osigurao je trajno mjesto u Hajdukovoj povijesti. Bio je presudni igrač ove povijesne utakmice za šesti Hajdukov naslov prvaka Jugoslavije.

U Hajduku je, inače, odigrao niz dobrih partija, zabio odlučujućih zgoditaka, a bilo je i pregršt topovskih udaraca koji se pamte do današnjih dana, uvijek na istom mjestu, na lijevom krilu. Bio je jedan od najstandardnijih nogometaša Hajduka u četiri godine igranja u bijelom dresu.

Bio je jedan od najboljih krilnih napadača Jugoslavije u to vrijeme. Međutim, imao je Pavlica “peh” što je u to vrijeme lijevo krilo u reprezentaciji bilo rezervirano za Dragana Džajića, tako da nije imao više nastupa u reprezentaciji.

Ivan Pavlica uvijek je bio čovjek koji je čvrsto stao na zemlji, koji je znao razlikovati realno od nerealnog. Njegov učinak na terenu uvijek je bio korektan. Velik je broj golova koje je postigao obzirom na vrijeme koje je u Hajduku proveo. Napomenimo da je mnogo golova i pripremio, omogućivši ih drugima.

Ovaj vrsni lijevokrilmi napadač bio je četvrti vrhunski nogometaš koji se iz Zagreba uputio put Splita i tako nastavto tradicju vratara Stinčića, Vukasa i Papeca. Ivan Pavlica ostao je u sjećanju Hajdukovih navijača kao igrač izrazite čvrstine, brzine 1 snažna udarca. Zbog ove zadnje spomenute odlike bio je za mnoge protivničke vratare strah i trepet.

Nogometni put Ivana Pavlice bio je lijep, ali trnovit. Probijao se u prvoj ligi kroz male klubove, gdje mu je nad glavom vječito visio mač prelaska u niži rang. Igrajući u takvom okruženju Pavlica svojom nogometnom vještinom nije mogao zasjati u punom svijetlu. Tek dolaskom u Hajduk, u novu sredinu i veći klub, prema vlastitim riječima, zasjao je van u punom svijetlu.