Screenshot

Draženova partija života: To što je napravio prepričavat će se stoljećima, a posebno jedna stvar…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Tri su desetljeća otkako smo se grcajući u suzama oprostili od Dražena Petrovića. Ovaj fenomenalan sportaš u svojoj pojavi simbolizirao je rad, uspjeh i domoljublje. Bio je omiljen, rođeni lider, a opet toliko skroman i ponizan, odan svom usavršavanju i kolektivu za kojeg bi nastupao.

Toliko o njemu znamo, uživamo u sjećanjima mi koji smo ga poznavali, te uživali u njegovim predstavama. Toliko smo toga potom o njemu čuli, vidjeli, saznali, naravno da se nešto i zaboravi iz tog bogatog opusa koji i danas nadahnjuje i sportaše i umjetnike i znanstvenike.

Jer, Dražen Petrović je bio sve to istovremeno u kompliciranom sportu kao što je košarka. U kojem je dosegao – savršenstvo.

Jedinstven na ovim prostorima

O Draženovom životnom putu, od početka s 15 godine u Šibenci, pa preko Cibone, Reala, Portland Trail Blazersa i New Jersey Netsa znamo baš sve, od igara u jugoslavenskoj i hrvatskoj reprezentaciji, pa do tragedije na njemačkoj autocesti…

​Osvajao je Dražen Petrović prvenstva i sa Šibenkom i s Cibonom i s Realom, proslavio se u NBA ligi, osvajao europska, svjetska i olimpijska odličja, bio je obožavan od navijača vlastitih klubova i poštovan od suparničkih.

Foto:youtubescreenshot

Skandiranje kakvo bi njemu priredio zagrebački Sportski dom nezapamćeno je, a mi ćemo se evocirati jednog primjera kad su ljudi u prepunoj „ledenoj dvorani“ ostali još pola sata nakon utakmice, skandirajući oduženo i glasno: „Draženeeeee, Draženeeee“. I tako unedogled…

Da, bilo je to nakon utakmice protiv Limogesa baš zimskih dana 1986. godine, kad je pružio možda partiju života, makar je i prije i poslije bilo utakmica nakon kojih bi svi bili zatečeni njegovom vrhunskom izvedbom, da ne kažemo iznova i savršenom.




Limoges je ostao u ružnom sjećanju Draženu Petroviću, jer je sa svojom Šibenkom dvaput dogurao do finala Kupa Radivoja Koraća i oba puta u finalu izgubio baš od Limogesa. Ta francuska momčad u iritantno kričavim zelenim dresovima i u Zagreb je došla pomrsiti račune Ciboni koja je s Petrovićem tražila put do finala Kupa prvaka negdje u travnju te 1986. godine u Budimpešti.

Francuzi su bili jako dobri, Cibona rezervirana, odmah je Limoges stigao do dvadesetak koševa prednosti, a na poluvrijeme otišao s 16 koševa viška. I tada je Dražen Petrović jednostavno viknuo: Dajte mi loptu.




Postigao je, pazite, osam trica zaredom, ponavljamo, osam trica zaredom i Cibonu odveo do bitne pobjede 116-106, a ljude opčinio tako da ih se nije dalo potjerati doma. Sveukupno je postigao 51 poen. Ljudi su, njih dvanaestak tisuća, u dvorani uzvikivali Draženovo ime sve dok se nisu pogasila svjetla.

Kasnije je Cibona u finalu u Budimpešti razvalila Žalgiris sa Sabonisom, Dražen je postigao 22 poena, jer su ga čuvala ne dva nego tri igrača, ali sjajan je bio Mihovil Nakić. Svi su očekivali da će i na toj finalnoj utakmici Petrović srljati po koševe, no on se smirio, znajući da će biti pod paskom, ostali su tada došli do izražaja.

U tom Kupu prvaka Petrović je redovito zabijao četrdeset i više koševa momčadi kao što su Real, Maccabi, Limoges, Simac. Uz sve priče o svim medaljama, pobjedama, otporu Dream Teamu, NBA ligi, ova možda najzornije pokazuje za što je svojom virtuoznošću bio sposoban Dražen.

Nešto prije Petrović je SMELT Olimpiji dao 112 koševa, što je apsolutni rekord, no za Ljubljančane su nastupali juniori, a ovih 51 protiv Limogesa i u naletu osam trica nešto je posebno i jedinstveno. Zagrebački Sportski dom nikad prije, ni poslije, a zacijelo i više nikad neće doživjeti takvu ekstazu.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.