‘DIVIO SAM SE KUKOČU, IGRAO ZA HAJDUK, RUKOMET NIJE BIO MOJ IZBOR’: Ivano Balić otkrio nepoznate detalje svoje karijere

Za malo kojeg hrvatskog sportaša možemo reći da je najveći ikad u nekom sportu, ali u rukometu možemo. Ivano Balić svojom igrom i stilom sigurno je najveći kojeg je ovaj sport ikad imao.

Za službenu EHF stranicu pričao je o nepoznatim detaljima svoje karijere. “Moji roditelji Žarko i Stjepanka su bili rukometaši. Već sada možete vidjeti da moj put nije mogao voditi nigdje osim u sport. Oboje su igrali u Italiji gdje sam proveo djetinjstvo, pokraj rukometnog igrališta.”

Spomenuo je da je igrao u Hajduku, ali da je uskoro zavolio košarku: “Zašto baš košarka? Mislim da sam motivaciju dobio nakon igranja s drugom djecom. Shvatio sam da nisam tako dobar i htio sam biti bolji. Jugoplastika je tu imala veliku ulogu. Momčad s Dinom Rađom i Tonijem Kukočem je bila jedna od najvećih inspiracija za sve, a posebno za klince u Splitu. Jugoplastika je bila ekipa iz snova, osvojila je tri uzastopna naslova prvaka Europe. S vremenom je to postala moja ljubav i s guštom sam odlazio na trening. Košarka mi je i dalje jedan od omiljenih sportova, ali tada je moja ljubav polako počela nestajati.”

Jedan od najvećih

“Zanimljivo je da roditeljima nisam odmah rekao da sam počeo igrati rukomet. Saznali su tek kasnije, a bili su i ostali moja najveća podrška. Tijekom cijele moje karijere mi nikad nisu pokušali dati savjet niti utjecati na mene. Dopuštali su mi da budem što jesam, ponekad tvrdoglav, ali pravedan i pošten. Od oboje sam izvukao najbolje što se tiče stila igre. Ispala je to odlična mješavina.”

Zatim nastavlja: “Moj karakter, ta tvrdoglavost me pratila kroz cijelu karijeru. Nekima se to možda nije svidjelo, ali na kraju se pokazalo da je to dobro imati u sportu. Nikada ne odustaj! Odgajan sam s tom izrekom i to je izvor moje tvrdoglavosti. Moraš vjerovati da možeš sve, da možeš pobjeđivati čak i kad nitko ne vjeruje.”

Ispričao je kako je bilo igrati s uzorom: “Tijekom svog rukometnog odrastanja imao sam samo jednog uzora – Jacksona Richardsona. Danas smo veliki prijatelji. Možete li to zamisliti? Mislim da je stvarno rijetko da imate uzora kojem se divite i gledajte ga kako igra, a onda vam jednog dana život pruži priliku da igrate s njim i postanete prijatelji. Za mene je to jedna od najljepših stvari koje rukomet može dati- prijatelji.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli EHF Champions League (@ehfcl)

“Znam da sam dao svoj maksimum, zadnju kap znoja, ne samo za reprezentaciju nego i za svaki klub u kojem sam igrao. Stvarno mislim da je nevjerojatan uspjeh sve što sam napravio u karijeri i što je moja generacija dala rukometu. Ipak, reprezentaciji jedino nedostaje europski trofej. Jednostavno nije bilo suđeno.”

Za kraj je rekao: “Moja poruka svim mladim igračima je da daju svoj maksimum i posvete se onome što rade, ne samo u rukometu nego i u životu. Ne uzimajte obrazovanje zdravo za gotovo, krenite putem koji je dobar za vaš napredak.”