Daliću su trebale dvije medalje na svjetskim prvenstvima da pokaže svoje drugo lice

Genijalan um Alberta Einsteina svojevremeno je proizveo i ovu rečenicu: “Većina ljudi kaže da je intelekt taj koji znanstvenika čini velikim. U krivu su, karakter je taj koji ih čini velikim”. Iako Zlatko Dalić nije znanstvenik niti njegova djelatnost spada u znanstvene djelatnosti, voditi, specifično, hrvatsku nogometnu reprezentaciju na ovako dug period vremena jest istinska znanost. U periodu od gotovo šest godina svjedočili smo dvjema medaljama na svjetskim prvenstvima, brojnim usponima i padovima, svađama, krizama, odlascima i dolascima, ali možda se ispod radara provuklo to da se i Dalić, to jest njegov karakter, dosta promijenio.

Dalića su sve donedavno, do prije Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. godine, nerijetko prozivali za populizam, zamjerali mu blagu narav, spočitavali mu što ne rješava kadrovske probleme, što previše toga tolerira igračima, što u medijima daje uglavnom generičke, pomalo diplomatske, neutralne odgovore. Uistinu, tako je i bilo. Dalić je u svom mandatu napravio samo dva drastična reza, odnosno dva i pol. Dvije velike odluke koje su utjecale na stanje u reprezentaciji i koje su u javnosti barem malo promijenile sliku o njemu, bile su one koje su se ticale odstranjivanja Nikole Kalinića i Ante Rebića iz reprezentacije, a ona polovica tiče se Brune Petkovića, koji je odstranjen zbog nespremnosti, uz blagu javnu prepirku, i potom je vraćen nakon što se doveo u red.

Dalić je u tim situacijama pokazao svoje drugo lice, svoj pravi karakter, koji je gotovo nevidljiv javnosti i kojeg je vrlo rijetko pokazivao na pressicama, u intervjuima, emisijama, pa čak i na treninzima otvorenima za javnost. Dalić je takav svoj karakter skrivao vješto, dugo, i to je možda bila pogreška, možda i nije, ovisi koga pitate. No, trenutno gledamo Dalića kakvog prijašnjih godina nismo imali prilike gledati. A ako do sada niste uočili, evo ponudit ćemo nekoliko primjera.

Zapaprio Turcima, i kritizirao Kramarića

Uoči kvalifikacijske utakmice s Turskom ranije ove godine, Dalić je ovako komentirao pitanje je li Hrvatska izgubila energiju kao momčad. “Nismo gubili energiju, samo smo imali dosta problema, odnosno naši igrači u klubovima… Mi imamo mladih igrača, a dokaz tome su stoperi koji imaju 21 godinu, a standardni su. Dolaze i Sosa i još neki mlađi igrači tako da imamo potencijala kao i uvijek. Teško je stalno proizvoditi nove igrače, nas je tri i pol milijuna, vas u Turskoj je 85 i to je velika razlika. Bursa ima tri milijuna stanovnika, a nas je tri i pol, a mi smo treći i drugi na svijetu. Vi se pitajte kako”, komentirao je Dalić tako na konferenciji za medije.

U nekim ranijim istupima od Dalića biste vjerojatno dobili znatno blaži, indirektniji odgovor, u kojima bi uglavnom izbjegavao ponuditi neku soluciju ili realno opravdanje, a kamoli ovako, de facto, provokativno pitanje.

Ajmo dalje. Dalić je ranije u gotovo svim spornim situacijama u kojima bi njegovi igrači bili izravni krivci za loš rezultat, bio apologet, no posljednje vrijeme nema problem s time da javno istakne i upozori svog igrača na pogrešku.

“Moj dojam je da se trebalo odigrati bolje na toj poziciji napadača, dati novi gol i završiti utakmicu, ne šut s 25 metara lijevom nogom, to nije bilo rezonski i to je problem”, bio je to komentar Zlatka Dalića na promašaj i lošu odluku Andreja Kramarića da šutira iz teže pozicije umjesto da proigra suigrača koji je bio u boljoj poziciji.

Bišćana se nazivalo Dalićevim nasljednikom, a jedan nenogometni detalj potvrđuje da je to čista glupost

Odolijeva Torcidi

Isto tako, Dalić se nimalo ne koleba oko toga treba li Marko Livaja u ovom trenutku biti u reprezentaciji. Situacija je to koja je, logično, podigla cijelu Dalmaciju na noge. Miljenik Torcide odstranjen je iz momčadi nakon što se u lipnju verbalno, a zamalo i fizički obračunao s navijačima koji su ga vrijeđali s tribine tijekom treninga na Rujevici. Od tada pa do sada na Dalića je izvršavan baš jak pritisak sa strane pristalica Hajduka, ali čovjek je vrlo decidirano odgovorio na pokušaje da se promijeni njegova odluka.

“Rekao sam sve u priopćenju. Neću tu temu širiti, mora voditi brigu o svemu. Neću ulaziti u nikakve igre, donosim odluke i iza njih čvrsto stojim. Sve ostalo su igre, a mene ne zanimaju igre”, rekao je Dalić prije nekoliko dana kada su ga pitali je li Livaju zaista odstranio samo zbog toga što se boji kazne UEFA-e. Zašto smo istakli baš ovaj segment, prije svega zbog toga što je Dalić ranije bio veoma obziran prema navijačima Hajduka, zamjeralo mu se što često ide u ložu na Poljudu gledati utakmice splitske momčadi i što im se, kako neki kažu, prečesto dodvorava.

Livaji vrata reprezentacije nisu zatvorena, što je i Dalić sam naglasio, ali on svoju odluku neće promijeniti bez obzira na svu kuknjavu koja pristiže s Poljuda.

Primjera imamo još. Na istoj pressici na kojoj je odbio ulaziti u igrice oko Livaje, Dalić je komentirao i odlazak Livakovića iz Dinama, i prelaske Kovačića u City i Sose u Ajax. “O prijelaznom roku s igračima ne razgovaram. Igrači znaju da imaju moju podršku što god odluče i to je jako važno. Svi su otišli na bolje, drago mi je da je Sosa otišao u Ajax jer on je malo stagnirao i sada ga očekujem boljega, svježijega i sretnijeg. Gvardiol i Kovačić su otišli u City, Kovačić je postao najbolji igrač Manchester Citya. Trener kao Pep Guardiola ga je prepoznao, neovisno o našim lokalnim sumnjama u njega. Koje su to gluposti… Livaković je morao otići da ne ostane vječni golman Dinama”, komentirao je tako Dalić prijelazni rok. A u ovim se izjavama svakako ističu njegove opaske, kojih je ranije bilo vrlo malo, čak i u kriznim situacijama, kao što je bila ona s protjerivanjem Nikole Kalinića usred prvenstva u Rusiji.

Kritika HNL-u

Idemo još koju? Dalićev najsvježiji komentar na HNL. Dalić je do sada HNL držao gotovo pa na pijedestalu, forsirao je igrače iz domaće lige, davao im pristojnu minutažu, čak i ključne uloge, hvalio je rad klubova, odlazio na utakmice, no u razgovoru za MAXSport čuli smo malo drugačije poimanje domaće lige.

“Velika šteta je što ništa ne možemo napraviti u Europi. HNL je kvalitetna liga, ali čim iskoračimo u Europu, mi smo nigdje. Osim Dinama, koji će igrati u Konferencijskoj ligi, sve ostalo je loše. Cipar je bolji od nas. Nedostaje nam europski iskorak. Govorimo o vrhunskim igračima, vrhunskoj ligi, a ispadamo od Malte, Cipra i takvih stvari, to je šteta”, izjavio je Dalić. Dajte si truda koliko želite i pokušajte iskopati ranije Dalićeve komentare koji su bili i približno ovako određeni i žestoki.

U istom je razgovoru komentirao, poprilično kritički, odlazak mladog napadača Matije Frigana u belgijski Westerlo. “Frigan je imao sjajnu sezonu, ali možda nije trebao otići u taj klub jer nije u vrhu niti stalno igra napadački nogomet, što njemu treba”, rekao je Dalić.

Karakter je važan element

Priznat ćemo, sviđa nam se ovakav Dalić. Odrješiti, odlučan, nepokolebljiv, principijelan i na koncu – karakteran. Dalić je do sada, ako ničime onda osvajanjem dvaju medalja na SP-ima, dokazao da ima sposobnost i znanje voditi Hrvatsku, ali kako Einstein kaže, za biti uistinu velik, potreban je karakter. Daliću su bile potrebne dvije medalje na svjetskim prvenstvima da pokaže svoje drugo lice u javnosti, da pokaže taj jak, prodoran, moćniji karakter i taj gard koji bi vlasnik dvaju medalja na SP-ima trebao imati. Da pokaže dozu beskrupuloznosti. Da pokaže svima da s njim nema zafrkancije.

Zašto se tako dugo skrivao? E to je dobro pitanje. Imao je pokrića već i nakon prve medalje, ali je “zaštopao” preobrazbu, možda i zbog straha od javnog mnijenja, kritike, možda i zbog imidža “good guya”, miljenika naroda i nažalost tog populističkog pristupa, kojeg je tada njegovao.

Zadrži li ovakav pristup, Dalić će doći vrlo blizu toga da postane uistinu jedan od najvećih domaćih trenera. Da, mnogi Dalića ionako smatraju “najvećim” već na konto toga što je osvojio dvije medalje, međutim kao da je nedostajalo još “ono nešto” što bi ga upotpunilo. Ako se nas pita, pa isto tako i Einsteina, karakter je tu ipak vrlo važan element i to pogotovo u ovim trenucima kada je Dalić već gotovo šest godina na klupi reprezentacije, kada bi moglo polako doći do zasićenja i kada je vrijeme da javnost, pa onda možda i poneki igrači, ako do sada nisu, upoznaju ovu novu verziju izbornika.

Pokušajte malo promijeniti percepciju i vidjet ćete fascinantan detalj iz karijere Luke Modrića