Daliću, silno nas boli ovo gledati: Pa ovo graniči s debaklom, a jedna stvar je nevjerojatna

Kud’ plovi ovaj brod? Ili možda tone? Što drugo pomisliti nakon drugog poraza zaredom naše Hrvatske, u tri dana Dalićeve trupe poražene su i protiv Turske i protiv Walesa. I doveli se u situaciju da svi strahujemo hoćemo li vidjeti Euro dogodine u Njemačkoj.

A prije četiri dana uživali smo u tako komotnoj situaciji.

Ruku na srce, teško nam je vjerovati u ove dvije priče. Ovo nije samo težak udarac za našu reprezentaciju, ovo graniči s debaklom. Nećemo se odmah baviti kalkulacijama što bi se moglo s nama događati u skupini. Samo jedno silno boli; Hrvatska više ne ovisi sama o sebi. Što je za pojedinačnog sportaša ili momčad najgora spoznaja.

To više nije ista reprezentacija

Ima samo jedna pozitivna činjenica. Zbog plasmana na finalni turnir Lige nacija Hrvatska bi i kao treća u skupini imala dodatne kvalifikacije. No, kako sada „vatreni” izgledaju i igraju optimizma ne može biti.

Ako smo mislili da lošiju partiju nego onu protiv Turske ne možemo doživjeti – grdno smo se prevarili. Taj, da se ne zavaravamo, kvalitetom skromni ali borbeni i ponosni Wales, nadtrčao je naše igrače, nadigrao ih, a strateški je pobijeđivao od prve minute utakmice.

Naša je reprezentacija izgledala kao izletnička družina koja se došla na neku grbavu livadu rekreirati. Beskrajno dodavanje, posjed lopte koji ne donosi apsolutno ništa bio je iritantan oku hrvatskog navijača. S druge strane Wales je bio konkretan, opasan, a osjetilo se u startovima njihovih igrača i nevjerojatno motiviran. Pritom je bio i strpljiv.

Teško je bilo uopće gledati prvo poluvrijeme, a drugo nas je dokusurilo. Iako je Dalić odmah napravio nekoliko izmjena gol smo primili u drugoj minuti nastavka. A minutu prije, dakle u 46. minuti Hrvatska je imala tek prvi korner. Sablasna spoznaja.

Wilson je sjajno ubacio za Brooksa, naša statična obrana samo je gledala, Livaković je istrčao ali je Velšanin bio brži. Kakav je to šok bio.

Pa se onda kao napalo iz sve snage, ali svodilo se to na isto. Naš čuveni vezni red nije nalazio put do centarfora Belje, a i krila kada bi dobili lopte ubacivali su balone u kazneni prostor Velšana. To je domaćinima izgledalo kao rođendanski poklon.

U 60. minuti smo već primili drugi gol, pa obrana Hrvatske je opet ispala antologijski nepomična. James je ubacio a Wilson sam u okružju četvorice Hrvata glavom je gađao u kut, neobranjivo. Hrvatski brod je puštao na sve strane.

Modrić jednim potezom ispisao povijest, nevjerojatni Luka ne staje

Gol kojeg je postigao Pašalić nakon kornera dao je neku nadu. Bila je to 75. minuta, vremena za izjednačenje trebalo je biti dosta. Ali, spora igra Hrvatske, tražeći put do prilike u kompliciranim akcijama Walesu je samo olakšavao posao. Srce nam se raspadalo, duša gorila, ali ovakvu nemoćnu Hrvatsku nikad nismo vidjeli.

Jest, nedostaje puno igrača, napose onih iz napada. No, dosad smo se zavaravali tlapnjama kako imamo širok izbor igrača. Ne, nemamo. I visimo kao visibabe. Propustiti Euro u Njemačkoj sljedeće godine? Pa, to bi za naš nogomet bio pogrom.