Daliću i ekipo, zašto ste šutjeli dok je trpio teror!? Pa zamislite samo da je Pupovca netko vrijeđao pet minuta bez reakcije policije

Livaja je tema tjedna. Nažalost. Nažalost, i mi smo takvi, mazohistički uživamo u verbalnim deliktima, sve kako bi imali prigodu nekoga optuživati i prodavati vlastiti lažni moral.

Za događaj u Rijeci Livaja je uistinu najmanje krivac. Kao što je veliki krivac za ono što je napravio nakon finalne utakmice Kupa u Rijeci. Urlajući na megafon uvredljive stihove šibenskim navijačima. To mu nije trebalo i nadamo se da mu je to jasno.

Ipak, vratimo se mi tom inkriminiranom otvorenom treningu reprezentacije gdje je iznova u glavnoj ulozi bio Marko Livaja. No, ne kao začetnik incidenta, već kao žrtva koja se pomalo i pogubila nakon salve uvreda s tribina.

Zašto su svi šutjeli!?

Vele da su uvredljive eskapade prema Livaji s tribine trajale dugo, pritom nije reagirao nitko, niti policajci, niti redari, s i oni koji su vodili trening nacionalne vrste, izbornik Dalić sa svojim pomoćnicima također su “mudro” šutjeli. Pa se Livaja zaletio na ogradu tribine, pa ni onda nije bilo prave reakcije. Pa smo dobili to što smo dobili, incident u kojem je Livaja opet imao svoju ulogu, makar je realno bio statist.

Jer, glavni glumac bio je na tribini, to je onaj lik koji je minuta uvredama obasipao Livaju, uživajući u nedostatku reakcije svih odgovornih. Imao je svojih pet minuta slave. Primjerice, takav lik nakon svega učinjenog u Engleskoj bi dobio tko zna koliku zabranu dolaska na stadione…

Ipak, dublje razmišljajući o verbalnom deliktu čovjeka s tribine na riječkoj Rujevici dolazimo i do nekih drugih promišljanja i zaključaka.

Verbalni delikt naš je domaći proizvod, mediji “uživaju” u takvoj delikatesnoj hrani, narod se podijeli “pro et contra”, a svi skupa imamo danima što pričati po gostionicama, ulicama, televizijskim i radijskim emisijama, internetu…

Eh sad, pitamo se mi. Što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeni običnom čovjeku. Livaja je bio minutama podvrgnut verbalnom teroru i nitko nije ni zatreptao očima. I reagirao je tako kako je reagirao. Netko će reći da je reagirao ljudski, netko da je pretjerao.

Ali, to uopće nije bitno. Nikad nitko ne zna kako će netko reagirati kada mu se spomene majka.

Pitamo mi vas, koliko bi sličan izgrednik potrajao na tribinama da je kojim slučajem vrijeđao nekog političara, primjerice Milorada Pupovca? Bi li i to vrijeđanje trajalo minutama ili bi bio “pospremljen” za desetak sekundi. Ne mislimo tu na Milorada Pupovca kao negativca, on je predstavnik vladajuće koalicije. To mjesto je dobio na izborima, ma kakvi god bili. I nema se što ni dodati ni oduzeti.

No, kada bi se njega vrijeđalo ili mu se spominjala rodbina to bi sigurno bilo prekinuto u milisekundi. Što je i u redu. Nikome, baš nikome, na nekom javnom okupljanju ne smijete dati vrijeme, ujedno i moć, da vrijeđa nekoga minutama. Bio to političar ili nogometaš.

Budimo, kad već pričamo o verbalnom deliktu, još i direktniji. Koliko se pjenimo kada LGBT parade prolaze našim ulicama i gradovima. Ma, tu svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ali, baš nitko nema pravo na vrijeđanje, pogotovo licem u lice, čemu smo svjedočili u Rijeci.

Samo si zamislite da netko prilikom prolaska LGBT parade neki tako sličan lik kao ovaj s Rujevici počne vrijeđati nekog pojedinca. Koliko bi potrajao u svojim uvredama? Možda nekoliko sekundi, brzo bi se našao u onim kolima koje narod popularno zove “marica”.

Eto, o tome je riječu ovoj priči. Kako se na otvorenoj treningu reprezentacije moglo dozvoliti ovako nešto, još da potraje i nekoliko minuta. Bez ikakve reakcije, osim afektivnog reagiranja samog Marka Livaje.

Pa, da je riječ i o treningu nekog četveroligaškog kluba koji nema tribine, nego netko vrijeđa nekog igrača iz kukuruznog polja – trening bi se prekinuo. A izgrednik bi dobio svoje.