
Preminula hrvatska sportska legenda, ponio je zlato na Euru i olimpijsko srebro
Samo dan nakon što je na Facebooku objavio fotografiju koja je izludjela fanove, Mirko Cro Cop Filipović sada je slično napravio objavom na Instagramu. Naime, prvo smo ga imali prilike vidjeti u srednjoškolskom izdanju iz 1992., a sada već nakon što je već zagazio u profesionalne borilačke vode 1998. godine. Zanimjivo je pak da je mnoge obožavatelje podsjetio na jednog od najomraženijih i najkontroverznijih MMA boraca Seana Striclanda.
View this post on Instagram
“Ja mislio ono Sean Strickland.”
“Hahahhah al isti.”
“Ovdje ličiš na Seana Stricklanda.”
“Desna noga bolnica, lijeva groblje.”
“Sean Strickland, jesi li to ti?”
“Jandroković bi te razbio.”
“Terminator.”
Iako je već godinama u mirovini, Mirko Cro Cop Filipović i dalje je miljenik obožavatelja borilačkih sportova. Mnogi i dalje ne mogu preboljeti način na koji se umirovio. Naime, nakon što je slavio u revanšu protiv Roya Nelsona šokirao je sve.
“Gotovo je, nadam se da se neću rasplakati, ali to je to, slijedi mi neizbježna mirovina”, riječi su kojima je Filipović prije gotovo pet godina u Dnevniku Nove TV zaključio karijeru.
“Imao sam moždani udar, krvarenje u mozak. Ja sam danas izašao iz bolnice i zato sam htio doći ovdje da ljudi vide da sam ja zdrav, imao sam nevjerojatnu sreću u nesreći, taj izljev je mogao otići i lijevo i desno. Imao sam disekciju vene, pukla je od mehaničkog podražaja. To nema veze s borbama, jednostavno vrat je bio preopterećen. Ja se sad moram boriti za život”, izjavio je tada.
A kao što je poznato, Cro Cop je imao težak put do slave. O tom je svojedobno pričao u HRT-ovoj emisiji ‘U svom filmu’.
“Već prije rata, s 13-14 godina počeo sam samoinicijativno, jedan remenar iz Vinkovaca sašio mi je vreću od šatorskog krila, svaka dva tjedna je puknula, pa sam mu nosio da sašije. Ja sam to volio, nikome nije bilo jasno zašto. To je bila dječačka strast i ljubav, kao da sam osjetio da će to jednog dana biti moj poziv. Nisam ja tada razmišljao da ću jednoga dana živjeti od toga, osigurati si egzistenciju, putovati po svijetu, biti prepoznatljivo lice tog sporta. Ne, jednostavno sam to volio”, kazao je.
“Bit ću iskren, bilo je to vrijeme rata, ali meni osobno je to bio najljepši dio života, taj treći razred srednje škole. Bio sam smješten u Ludbregu, u obitelji Varga, koji su me primili kao svoje treće dijete. Imali su dvoje djece, imaju još uvijek Martinu i Igora, s Igorom sam dijelio sobu. To je bio prekrasan period u mom životu. Bez obzira na to što je bio rat, ja sam bio klinac, tek sam napunio 17 godina, ali, Varaždin i Ludbreg ostali su mi u prekrasnom sjećanju”, dodao je.
Prva prekretnica dogodila se kada je bio u 3. razredu srednje škole tada su prepoznali njegov talent i upornost.
View this post on Instagram
“U 3. razredu srednje škole, bila su dva gospodina iz Varaždina koji su gledali trening, ja sam tada trenirao u karate klubu Varaždin, nije bio kick-boxing klub, a mene karate kao karate, beskontaktni, nije zanimao. Priključio sam se starijoj grupi koja je trenirala, tamo su me mlatili i prebijali i tamo se vidjelo da neću odustati. Usprkos batinama koje sam dobivao, ja sam svaku večer išao tamo na trening. Tamo su prepoznali talent, genetiku, upornost i vratio sam se u Zagreb i uspio upisati Policijsku akademiju”, rekao je pa nastavio.
“Nisam to nikad završio jer nije bilo mogućnosti da završim. Gotovo dvije godine svako jutro sam ustajao, bio sam smješten prvu godinu u studentskom domu na Savi, to je jedan od razloga mog uspjeha, moj status je bio ‘ilegalac’ u studentskom domu. Nisam imao ni svoju sobu, nisam imao ništa, otac mi je umro četiri mjeseca prije toga. Nije bilo pitanje hoću li uspjeti, nego kada. To je bila takva upornost i volja u što bi se mnogi mogli ugledati”, izjavio je.
View this post on Instagram
Borba o kojoj Cro Cop ne voli pričati: Mirko nije znao što ga je snašlo
Kako bi osigurao egzistenciju radio je kao izbacivač u klubu, a za uspjeh u borilačkom sportu ima samo jedan recept.
View this post on Instagram
“Da biste u borilačkom sportu uspjeli, morate biti gladni. Ili gladni novca, u smislu da osigurate egzistenciju sebi i svojim roditeljima, ili morate biti gladni uspjeha. Djeca koja odrastu ‘sa zlatnom žlicom’ teško su gladna uspjeha. Rijetki su, dogodi se, ali rijetko. Na kraju krajeva, pogledajte Ronaldovu priču. Njegova majka je radila teške poslove da bi ga prehranila. To je jednostavno usađeno u njega, da se mora svojim radom izdići, da mora trenirati više od drugih, uz to što je izvanserijski talent”, poručio je.
Preminula hrvatska sportska legenda, ponio je zlato na Euru i olimpijsko srebro
Joshua se sprema za Hrgovića: ‘Ja sam čovjek od riječi i imam plan za sljedeću godinu’
Može Hrgović pričati što hoće, ali njega gledaju kao sporednog lika
Tako to rade Hrvati: Majstorskim izvedbama postali prvaci svijeta