fbpx
PhotoCredit: EXPA/ JFK EXPA/ JFK

CICO JE ZNAO UTJEŠITI I NOVINARA: ‘Radiš najljepši posao na svijetu, družiš se sa mnom, kaj ti još treba!’

Autor: Andrija Kačić Karlin

Zlatko Kranjčar, taj legendarni nogometaš i trener, omiljen u svim društvima gdje bi se pojavljivao bio je zaista osoba  koja krijepi duh i poboljšava raspoloženje. Vaš reporter imao je sreće u svom zanatu da se s njim zaista često družio. S obzirom na prirodu posla sportskog reportera to i nije čudno. Zlatko Kranjčar je uvijek, htio li ne htio, bio u žiži nogometnih zbivanja. Silni sati druženja, promatranja njegovih treninga, razgovora vraćaju nam se u ove teške trenutke kada se opraštamo s njime.

Sve kako bismo dočarali kako je izgledalo biti s njime opisat ćemo vam jednu priču.

Iz rujna 2005. godine. Riječ je o kvalifikacijama za svjetsku smotru 2006. u Njemačkoj. Jest da je na kraju Cico kao izbornik proveo Hrvatsku u tim kvalifikacijama bez poraza, ali nije u jednom trenutku sve išlo glatko.

U tom rujnu 2005. godine Hrvatska je gostovala na Malti. Bila je to jedna od onih unaprijed dobivenih utakmica koju Hrvatska nije dobila. Iako je povela golom Nike Kranjčara na koncu  je završilo 1-1. A taj rezultat je značio doslovce sljedeće – da bi Hrvatska direktno otišla na smotru u Njemačku trebala joj je pobjeda u zadnjem kolu na Maksimiru.  A da je dobila Maltu bio bi joj dostatan i neodlučan ishod u Maksimiru protiv Šveđana.

Mnogi su se nakon tog bijednog boda na Malti zabrinuli, pa tako i pisac ovih redaka koji je bio prirodom posla s reprezentacijom na Malti, pišući za Vjesnik. I tako, dok sam šetao očajan  i razočaran po hotelu naletio sam na Zlatka Kranjčara. Pomislio sam, kad sam ga vidio nasmiješenog, da  možda glumi ležernost nakon  zaista bijednog  rezultata i slabe partije njegove momčadi.




“Pa, kaj ti je”? Upitao je Cico, vidno zabrinut.

“Ma, strah me, ovo smo morali dobiti. Sada će Švedi vidjeti da imaju šansu”. To sam mu odgovorio.

A Cico, ma da bi se malo uozbiljio, i dalje nasmiješen kao iz topa otpovrne:




“Ma daj, kaj ti je. Pa, nemreš igrati na nulu. Uvijek moraš  htjeti dobiti. Ne boj se, Švede rješavamo, a ti se razvedri. Kaj ti treba takva depresija. Daj malo sagledaj situaciju. Radiš najljepši posao na svijetu, novinar si, pratiš hrvatsku reprezentaciju s kojom putuješ po svijetu. Družiš se sa mnom, pa nikaj ti više ne treba, Glavu gore i smijeh, da te vidim!”

Ostao sam zatečen, Kad sam malo bolje promislio sve je dobro rekao. Jest, mene je i dalje bilo strah hoće li Hrvatska na SP u Njemačku i ja s njom.

Ostatak priče znate…

Hrvatska je satrala Švedsku u zadnjem kolu i otišla u Njemačku bez  poraza.




Eh, Cico naš dragi Cico!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.