ČERVAROV PARADOKS: Odmor i svježina za završnicu ili održavanje ritma?

Autor: Josip Valjan - Harambašić

Hrvatsku mušku rukometnu reprezentaciju za od prilike sat vremena, ovisno kada budete čitali ovaj tekst, očekuje “nebitan” dvoboj protiv reprezentacije Češke.

Linovi izabranicu izborili su polufinale Eura u infarktnoj završnici protiv Njemačke u prepunoj dvorani u Beču. Iako su početkom drugog poluvremena svi pokazatelji upučivali na debakl naše reprezentacije, nošeni grlatom publikom koja je kontrirala prepunoj dvorani njemačkih navijača, Hrvatska je uspjela zbiti redove i zaista rijetko viđenim preokretom doći do pobjede, reklo bi se njemačkom upornošću.

Da se našao netko pred početak prvenstva tko bi u gotovo pogrebnoj atmosferi ispračaja reprezentacije tvrdio da će Červar i igrači osigurati polufinale dva kola prije kraja drugog dijela natjecanja, luđačka košulja, udaljavanje iz društva na sigurnu udaljenost i pomno praćena terapija medikamentima bili bi sigurna opcija. No dogodilo se upravo to.

Hrvatska je uspjela u stvarnost pretvoriti stihove dječje pjesmice “zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača”. Iz kola u kolo igra je izgledala bolje, a kada bi se dogodio pad u igri uvijek bi se pojavio netko tko bi grizao do kraja, igrač koji je odbijao izgubiti, i u odlučujućim trenutcima utakmice ta bi se energija prenijela na čitavu momčad.

Tražio sam u službenoj statistici EHF-a broj presječenih lopti ne bi li se uvjerio da je Domagoj Duvnjak u samome vrhu, no u rubrici sam pronašao Bozović Janka iz Austrije, nigdje Domagoja. Odakle dojam da bi baš Duvanjak bio u samome vrhu, a od njega za divno čudo ni traga ni glasa. Jedino objašnjenje koje sam si uspio ponuditi je da je Duvnjak radio presijecanja u ključnim trenutcima utakmice/a, i doista je bilo tako, i protiv Srbije i protiv Njemačke.

Hrvatska je unatoč povremeno šepajućem napadu došla do značajnog razultata zahvaljujući golmanu koji je imao briljantne trenutke na prvenstvu, potom čvrstoj obrani koja presijecanje lopti može smatrati svojom podkategorijom. Iz takvih bi se situacija razvijala brza tranzicija iz koje smo postizali “lake” pogotke. Lakih pogodaka naravno nema, jer da bi se do njih došlo potreban je izuzetan angažman u obrani i visoka razina koncentracije.

Golovi koje su naši rukometaši postizali dakle na “lagan” način, dodatno bi dizala razinu samopouzdanja i vjeru u sebe pod kojom su padali svi redom; Crna Gora, Bjelorusija, Srbija, Austrija i Njemačka. U savršenoj simbiozi s tribinama s kojih je dolazio glas potpore reprezentacija je gurnuta u priliku da se bori za jedino zlato s velikih natjecanja koje joj nedostaje u kolekciji – europsko!




Na najvišoj razini kojoj pripada europska rukometna smotra jasno je da lakih utakmica nema, možda se čine takvima ali percepcija je varljiva. Istina, tijelo je “potrošna” roba a i emocije uz oscilacije imaju svoju boju, tijek, dubinu i rok trajanja. Prava zamka utakmice koja je pred nama leži u pitanju “što dalje?”, odnosno kakav će utjecaj na igrače za nastavak turnira ostaviti današnji dvoboj.

Trebaju li se neki igrači u potpunosti odmoriti ili ih je potrebno stručnim riječnikom “dozirati”? Sve i da njihova potrošnja do sada nije bila prevelika, izuzev utakmice s Njemačkom, treba li riskirati ozljedu? To je malo vjerojatna opcija budući da su Česi ispali iz kalkulacija za prolaz dalje no nikad se ne zna, a žustrina kojom protivnički igrači idu u suparnika je nepredvidiva. Stoga bi logično bilo dati mogućnost igračima koji do sada nisu imali priliku doprinijeti rezultatu kao glavni nosioci igre. Forte takvog pristupa je i mogućnost dobivanja novog igrača za nastavak natjecanja, ukoliko netko kome se pruži prilika zaista odskoči u današnjem dvoboju. To je privilegij rano osiguranoga polufinala.

S druge strane potpun izostanak nekih od nosioca igre ne bi bio u potpunosti dobar zbog može bitnog izlaska iz ritma, kako individualnog tako i kolektivnog. Cjepidlačenje zaista, no na ovoj razini, kako se pokazalo i u dvoboju s Elfom, i mikroskopski detalji mogu činiti razliku između pobjednika i gubitnika. Reprezentacija će najbolje proći ako u glavama igrača postoji svijest da današnji utakmica nije izoliran slučaj nego nastavak natjecanja čiji će rezultat na semaforu i pristup igri imati posljedice na daljnji tijek natjecanja.




Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.