Foto: Goran Sebelic / CROPIX

Burno je odjeknuo njegov razlaz s Perković: Preko rudnika i Beograda do elite Jugoslavije

Autor: Andrija Kačić Karlin

Jedan je od najvećih hrvatskih atletičara, a osim aktivne karijere bio je izrazito uspješan i kao trener. Bio je u nas simbol bacanja kugle, a nastupao je na najvećim sportskim priredbama. Ivan Ivančić bio je i dugogodišnji trener naše atletske junakinje Sandre Perković. I njega se prisjećamo u feljtonu o najvećim asovima Hrvatske…

Rođen je u Grabovici kod Tomislavgrada 6. prosinca 1937. godine, umro je 28. kolovoza 2014. godine. Odrastao je Ivan u velikoj obitelji koja je imala pet sinova i tri kćeri. Već sa 16 godina, nakon završetka dva razreda srednje škole, morao je početi raditi, o tim danima je govorio:

“Zaposlio sam se u rudniku u Nikšiću, posao je bio jako dobro plaćen. Kako sam bio premlad za tako težak posao, lažirali su mi godinu rođenja, upisali su da sam dvije godine stariji. I tako sam tri godine radio u rudniku.“

Foto: Damir Krajac / CROPIX

Nevjerojatan životni put

Nakon rada u rudniku Ivančić je otišao u Tuzlu gdje je tri godine radio kao prometni policajac. U Tuzlu je otišao da bi završio Pedagošku akademiju jer je želio biti nastavnik tjelesnog odgoja u školi. U Tuzli je postojao Atletski Klub Sloboda gdje se Ivančić počeo baviti bacanjem kugle. Nakon izvjesnog vremena Ivančić je napustio Tuzlu, otišao u Beograd i postao član Crvene Zvezde.

U Beogradu je završio Višu trenersku školu i Kineziološki fakultet, radio kao profesor tjelesnog odgoja te je bacao kuglu.

Njegov najbolji osobni rezultat je hitac od 20.77 metara koji je bacio 1983. godine. Ivančić je bio prvak Jugoslavije sedam puta, a šest puta rušio državni rekord. Na prvenstvima Balkana u atletici prvak je bio 1970., 1971., 1972., 1983. i 1986. godine. Zanimljivo je da je posljednji put bio prvak Balkana sa 49. godina.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Čudo od sportaša

Na Mediteranskim igrama 1975. godine u Alžiru osvojio je zlato, a 1979. u Splitu zakitio se brončanom medaljom. Sudjelovao je Ivančić na Olimpijskim igrama 1972. u Munchenu i 1976. u Montrealu. Osvojio je zlatne medalje u bacanju kugle i na dvoranskim prvenstvima Europe 1980. u Sindelfingenu i 1983. u Budimpešti.




Bio je sudionik i prvog svjetskog prvenstva 1983. u Helsinkiju gdje je osvojio 12. mjesto. U Helsinkiju je nastupio s navršenih 45 godina i 244 dana. Time je do danas najstariji sudionik u bacanju kugle na svjetskim prvenstvima.

Mjesec dana prije tog svjetskog prvenstva, 31. kolovoza 1983. u Koblenzu, postavio je svoj osobni rekord. Do 2010. godine bio je to svjetski rekord u kategoriji za muškarce od 45 do 49 godina. Nijedan sportaš njegove dobi do danas mu se nije uspio približiti na bliže od dva i pol metara po duljini hitca. Njegov rekord iz 1980. od 20,44 metra bio je svjetski rekord za muškarce od 40 do 45 godina sve dok nije srušen 1985. godine.

Mamić ga je silno želio nakon što je srušio Dinamo, a jedna izjava mogla bi zapaliti Hrvatsku




Perković uzletjela s njim

Iz profesionalnih se natjecanja povukao 1987. s 50 godina. Neko se vrijeme natjecao u veteranskim natjecanjima, no odustao je. Nije mogao prihvatiti činjenicu da više ne može baciti preko 20 metara kao što je mogao prije.

Upravo je Ivančić najzaslužniji za sjajnu karijeru Sandre Perković. Pod njegovim vodstvom Sandra je postala višestruka prvakinja Europe i svijeta, a 2012. u Londonu je postala olimpijska pobjednica.

Nakon završetka karijere Ivančić je počeo raditi s mladim atletičarima. Trenirao je Ivanu Brkljačić, dvostruku svjetsku juniorsku prvakinju u bacanju kladiva. Radio je i s Edisom Elkasovićem koji je bio svjetski juniorski rekorder i svjetski juniorski prvak u bacanju kugle. Učio je i Nedžada Mulabegovića, kao i Valentinu Srša.

Foto: Instagram

Perković odbijala Ivančića, ali se predomislila

No vraćamo se Sandri Perković, najvećoj od najvećih, o kojoj je Ivan govorio:

“Primijetio sam je u petom razredu osnovne škole, bila je puno viša od ostalih, svidjelo mi se kako radi te sam joj prišao nekoliko puta, ali me odbijala. Bježala je od mene. Moja upornost se isplatila, ona je došla k meni i mislim da se nije prevarila”.

Jednom prigodom Ivančić je otkrio razloge razlaza sa Sandrom Perković.

“Ja nisam u tih osam godina s njim dobio jednu kunu od nagrada, a usmeno smo dogovorili 25 posto treneru, 75 posto bacačici. Usmeno, jer ja tako s ljudima radim cijeli život, jednostavno sam takav. Kupovao sam vitamine, imao za troškove, ništa nije bilo teško”.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Na Paraolimpijskim igrama 2008. u Pekingu i 2012. u Londonu bio je trener bacača kugle Darka Kralja kada je osvojio zlatnu i srebrnu paraolimpijsku medalju.

Sa Sandrom je ostao do veljače 2013. godine. Ističemo, 2010. dobio je državnu nagradu za sport Franjo Bučar, a 2012. istu nagradu za životno djelo. Za uspjehe u Londonu predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović odlikovao ga je s odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.

Imao je najveće priznanje koje jedan trener može imati. Stvorio je olimpijskog pobjednika.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.