Bježao je poznati Hrvat iz Beograda braniti svoj grad, a onda ga je poklopila nezamisliva tragedija

Jedan od onih koji doživio briljantne trenutke u karijeri, životu, ali i od onih koji je isto tako doživio bol koju je, kako je i sam priznao, nemoguće opisati. I o njegovim životnim usponima i padovima bave se opet mediji u regiji, pa u ovom feljtonu podsjećamo na njegov lik i djelo…

Tema je izbornik hrvatske vaterpolo reprezentacije Ivica Tucak. U jednom trenutku odrekao se visokog ugovora s Crvenom zvezdom kako bi se vratio braniti Šibenik, a život mu je na žalost obilježila i strašna obiteljska tragedija.

Veliku većinu tih osjetljivih izjava dao je gostujući u Podcastu Inkubator, a gdje je otvorio dušu i prisjetio se najtežih trenutaka u svom životu.

Otišao iz Beograda

Ivica je 1990. godine potpisao veliki četverogodišnji ugovor sa Zvezdom, da bi početkom agresije na Hrvatsku napustio Srbiju i nikad za time nije zažalio.

“Kronologija je vrlo jednostavna, prije rata sam potpisao za Zvezdu, na poziv mog trenera u reprezentaciji Jugoslavije Nikole Stamenića. Tada je Zvezda pokušala, a kasnije i je napravila veliki tim. Otišao sam sa željom da napravim iskorak u svojoj karijeri”, rekao je Tucak pa nastavio:

“Međutim, rat je sve prekinuo i nakon godinu dana, 1991. godine u svibnju sam napustio Srbiju. Vratio sam se u Šibenik, tada sam bio tu tijekom ljeta, kasnije sam otišao u Švicarsku, a onda sam se opet vratio. Onda sam sudjelovao u ratu i na to sam ponosan”.

“Nikad nisam navijao za Zvezdu, ali sam se tamo divno osjećao. Bile su to lude godine, raskinuo sam četverogodišnji ugovor, koji je bio sjajan, ali nisam se dvoumio i morao sam se vratiti. Mogao sam riješiti život, ali sam se vratio kući kod svojih roditelja”, rekao je Tucak.

Veliki prijatelji

“To su sve moji prijatelji. Viktor Jelenić, predsjednik VSS, je moj veliki prijatelj. Ja sam bio u Šibeniku, koji je svakodnevno bio pod bombama. To je teško bilo trpjeti i sutra da se opet dogodi, išao bih braniti svoju kuću. Uvijek bih to napravio, ali nikada nikoga ne bih napadao”, jasan je Tucak.

” Volim Hrvatsku iznad svega, rekao sam to milijun puta. To je moja domovina, obožavam je, to je vrh, ali ja ne mogu nekoga ne voljeti samo zato što je iz Srbije ili ne znam odakle. Ponosan sam što sam prijatelj s Dejanom Savićem. Smatram da je riječ o savršenom gospodinu, živi isti način života kao i ja, veliki smo prijatelji. Zašto se ne bi slagali, ja volim njega koji voli svoju Srbiju isto onako kako ja volim svoju Hrvatsku” rekao je Tucak pa izjavio:

” U bliskoj prošlosti dogodilo se to što se dogodilo, znam da su u vrijeme rata mnogi doživjeli tragedije i izgubili drage ljude. Uvažavam sve to i prihvaćam ali zaista mislim kako je došlo vrijeme da počnemo živjeti normalno”, mišljenja je naš izbornik.

Osobna tragedija

Tucak i njegova supruga na žalost doživjeli su najgore što se roditelju može dogoditi, izgubili su trogodišnju kćer koja je stradala ispod jednog aparata za igračke u šibenskom kafiću.

“To je isključivo moja priča, ne volim o tome govoriti. To je samo moja tragedija i tragedija moje supruge, naša zajednička. Zašto se to moralo dogoditi i zašto na tako bizaran način, na to nema odgovora. Bilo je to jedno najljepše i najdivnije, najpametnije dijete na svijetu. Samo oni koji su tako što proživjeli, znaju o čemu pričam.”, rekao je i zaključuje:

Jedna situacija u reprezentaciji neodoljivo podsjeća na zloglasnu metodu Zdravka Mamića

“Osjećao sam se kao da neko s mene kida živo meso. To je stanje takvog šoka u kojem čovjek ne razumije ništa, buđenja nakon toga su bolna, nešto su najbolnije što čovjek može doživjeti. Prošlo je dosta vremena, ali dan danas to ne mogu u potpunosti osvijestiti, zašto se to moralo dogoditi”, rekao je Tucak o strašnoj tragediji u obitelji.

U svakom slučaju, jedinstven čovjek kojeg će pamtiti Hrvatska…