BIO JE VELIKI DOMOLJUB, ZATO GA JE ‘JUGA’ PREKRIŽILA! Kako je Kostelić rukometaš šokirao u tuđini, to se ne zaboravlja

On ima reference govoriti i o rukometu i o skijanju. Ovih dana upravo su ova dva sporta u prvom planu, žarištu zanimanja. Ante Kostelić bio je vrhunski rukometaš, a svjetsku slavu dosegao je kao trener svoje djece, sestre i brata Janice i Ivice Kostelić, oboje su postali dio društva najznamenitijih skijaša svih vremena.

Da, traje Svjetski skijaški kup i na sceni je svjetska rukometna smotra.

Oduvijek je tako, ne prati Ante samo skijanje, on je pasionirani promatrač sporta, kao i svaki trener bilo kojeg, ali zaista vrhunskog sporta. Nismo jednom s njime razgovarali tako o rukometu. Uostalom, on je bio izvanredan, baš izvanredan rukometaš. No, poduži je niz sportova s kojima se ozbiljno bavio…

Sjajan rukometaš, ali djecu nije dao u taj sport

U mladosti je trenirao veći broj sportova: rukomet, plivanje, skijanje, a bavio se i utrkama automobila. Dobio je nadimak “Gips”, jer je bio hiperaktivan i često je lomio ruke i noge. U svakom sportu intenzivno je trenirao, odricao se i sportski živio. Najviše se bavio rukometom, nastupao je za zagrebačke rukometne klubove RK Polet, Mladost, RK Zagreb i za francuski klub ASHC Cannes. Bio je i član skijaškog kluba Rade Končar i plivačkog kluba Mladost.

Sredinom šezdesetih, bio je čuven po svojoj upornosti i marljivosti u rukometnom klubu Mladost. Igrao je na poziciji krila i pivota. Odlično je pucao sedmerce. Svakodnevno je uz treninge i samostalno marljivo trenirao i trčao po Sljemenu. Uvijek je bio odlično tjelesno pripremljen. Osvojio je naslov prvaka s RK Zagreb. Bio je u konkurenciji za nastup u rukometnoj reprezentaciji Jugoslavije.

Na pripremnom turniru bio je najbolji strijelac, no nije igrao na službenim utakmicama, neki tvrde i zato što su ga smatrali osviještenim hrvatskim domoljubom.

Otišao je u Francusku, gdje je radio čuda. Samo tada nije bilo brzih sredstava informiranja, kao danas, poput internata, malo se znalo o njegovim sjajnim dosezima. Fantastičnim partijama je pridonio, da Cannes dođe iz Treće u Prvu francusku rukometnu ligu. Na jednoj utakmici Treće lige, postigao je sva 24 pogodaka za svoju ekipu.

Nakon igračke karijere od 1975. do 1990. godine bio je trener muških i ženskih rukometnih klubova. Trenirao je rukometne klubove: Ivanić Grad, Osijek, Medveščak, Zagreb, Pelister iz Makedonije, RK Partizan iz Bjelovara, Željezničar, Trešnjevku i Celje. Trenirao je i ženski rukometni klub Nürnberg, ali samo tjedan dana, jer je izbacio iz ekipe ženu predsjednika kluba. Najduže se zadržao u Osijeku tri godine. Rukometašice je uveo u prvu ligu, osvojio je Kup Jugoslavije.

Kao trener imao je vrlo intezivne i naporne treninge, tražio je velika odricanja od svojih igrača i igračica, sve vježbe je i osobno izvodio. Bio je na raspolaganju cijeli dan, no većina sportaša, koje je trenirao nisu bili spremni na velika odricanja i sportski način života. Sukobljavao se i s upravama, jer je imao poseban stil i pristup sportu.

On je oduvijek bio takav. Ante Kostelić je tip koji ne voli davati paušalne, općenite ocjene o događajima, on se trudi stvari sagledati kao cjelinu. I kada govori o rukometu, a morate ga otvoriti da bi o njemu pričao, a zna puno o tome sportu, analitičan je do boli.

„Možda mi razmišljamo kako nitko drugi nema pravo napredovati u rukometu. A u sportu je tako, svi imaju pravo napredovati. Pa i Japanci koji su nas znali pobijediti, pa i Egipćani, svi. I mi smo napredovali, dugo, dugo vremena”.

Odzvanjaju nam riječi što nam je Ante Kostelić pričao:

„Da, da, kako smo mi to već napredovali otkako je hrvatske neovisnosti. Uostalom, i ja sam sa svojom djecom napredovao dolaskom hrvatske države. Da je ostalo kako je bilo, a takva su bila vremena, morali bismo postati Slovenci da bi se u skijanju uopće imali priliku dokazati. Ja sam dolaskom Hrvatske odmah zaključio – ‘Ovo je i naša šansa i naš adut’. I uspjeli smo. Rukomet je također doživio renesansu u samostalnoj Hrvatskoj…”

Kada bismo Kosteliću napomenuli da svi mi uzlet rukometa često uspoređujemo s nestankom košarke, pogledao bi nas zapanjeno.

„Jest, nekad je iza neupitnog nogometa na prvom mjestu popularnosti neupitno stajala košarka, a na trećoj poziciji nerijetko je bio vaterpolo, tek onda bi došao rukomet. Danas je rukomet siguran drugi, zbog sjajnih uspjeha reprezentacije. Košarka je doslovce nestala, ništa se nije tako u hrvatskoj državi nije urušilo kao košarka. I čisto sumnjam da će se vratiti. Nažalost. A košarka i danas ima silan broj svojih zaljubljenika, pristalica. No, predugo se čeka na neki uspjeh. S druge strane, rukomet nam je donedavno ostao konkurentan u vrhunskim, europskim i svjetskim razmjerima i to drži ljude napetima, željni su stalnog dokazivanja, rukometaši su postali popularni, poželjni… Danas djeca radije treniraju rukomet nego košarku, to sve kazuje”…

Gdje je rukomet činio prave poteze, a gdje je košarka griješila, pitali smo lani Kostelića, kada je rukomet već bio u silaznoj putanji…

„U nas si mnogi utvaraju da smo još neki košarkaški značajni čimbenik. I s veseljem se pokazuje kako smo osigurali prijenose NBA utakmice tijekom noći. A za nas bi bilo bolje da prenosimo, primjerice, isto spektakularne utakmice rukometne Bundeslige. Što želim reći? Košarka živi u prošlim vremenima, u sjećanjima, snovima. Rukomet je ipak orijentiran na sadašnji trenutak. U rukometu nam igrači ne otkazuju dolaske u reprezentaciju, u košarci je to nerijedak slučaj. Košarka je bremenita i opterećena stavovima i razmišljanjima koliko smo nekad bili veliki. To u održavanju nekog sporta velikim u domaćim i svjetskim okvirima ne znači ništa. Sport je stalno dokazivanje, rukometaši su u tom neprestanom dokazivanju bili fantastični. I sada rukometaši znaju da ih samo uspjesi održavaju na površini. Opet, nametati im imperativ je pojava koja mi se ne sviđa. Imamo fakat sjajne igrače i što je najvažnije, kao u nogometu, imamo i kult reprezentacije. Upravo je taj kultni status nacionalne vrste košarka izgubila, pa vjerujem da će rukomet zbog tog naboja opstati na dobroj razini, iako rukomet napreduje širom planete”, riječi su Ante Kostelića.