Bez ovog igrača Hrvatska ne postoji, baš se vidi koliko Vatreni o njemu ovise

Kako prevladati krizu? To vječno pitanje ljudskog uma i roda ovih dana opterećuje Hrvatski nogometni savez, izbornika Zlatka Dalića i sve igrače koji pripadaju našoj donedavno uspješnoj reprezentaciji. Dva uzastopna poraza, protiv Turske i Walesa, bacili su našu nacionalnu momčad u očajnu situaciju. Pa se tako zgražamo samo mišlju da bi Hrvatska mogla propustiti europsku smotru sljedeće godine u Njemačkoj.

Za prevladavanje krize uvijek su neophodne promjene. No, da bi se kriza preskočila mora se biti pripravan i na daljnji pad, pa tek onda na uzlet. Znate kako se kaže, mora se dodirnuti dno da bi se od njega odgurnulo prema površini i kisiku.

No, ima li naša nogometna momčad vremena za tako nešto, za korjenite promjene, a da se usput dosegne željeni rezultat? Taj odlazak na Euro dogodine. Svaka promjena donosi nemali rizik. Sada znamo, a zna to i izbornik Dalić, da se promjenama trebalo pristupiti ranije. Nije. Eh, sad imamo to što imamo.

Treba uvesti nove igrače

U redu, znano je da se treba pomladiti momčad. No, tko vam može jamčiti da će ti mladi, a nije da ih imamo na bacanje, donijeti odmah veselje, rezultat, kamoli plasman u Njemačku.

Može pričati sad naš izbornik kako će učiniti promjene, ostaje nejasno može li se s njima izvući. Hrvatska ne samo da ovisi o tuđim rezultatima, nego bi u dodatnim kvalifikacijama, a čekali bi je dva suparnika, morala na megdan suparnicima s nekom posve drugom momčadi. Gdje ćeš većeg rizika?

Maloprije smo spomenuli, Hrvatska nema baš isuviše mladih igrača svjetske klase. Nemoguće je zamijeniti jednog Perišića, Modrića, Brozovića, pa i Lovrena i sve one koji su prije otišli. Općenito, u nogometnom svijetu nacionalnih reprezentacija obično se žrtvuje jedan kvalifikacijski ciklus za promjenu generacije.

Kod nas to nije učinjeno, a naprečac to sada činiti može izgledati sumanuto.

Pritom, hrvatski se nogomet ne može pohvaliti niti naročitim uspjesima mladih reprezentacija kao nekada. A znamo kako nam klupski nogomet prolazi u europskoj konkurenciji. Zapravo, nekonkurentan je.

I što sada da učini Zlatko Dalić? On sam kaže da prvo sebe mora resetirati i analizirati. Pritom, najavio je da će biti promjena, te da su mu ovi kiksevi donijeli spoznaju o kojoj je razmišljao ranije. Tiče se uvođenja novih ljudi u momčad.

Uveo je Dalić neke nove ljude, pa su baš razočarali. Mislimo tu na Brekala i Musu. No, tko će moći zamijeniti veterana Modrića, što napraviti s odsutnim Kovačićem ili sjenkom od Brozovića. Gdje su nam zamjene za njih?

O Perišiću da i je govorimo. On je bio kotač zamašnjak svih uspjeha u zadnjih pet-šest godina. On je doslovce nezamjenjiv. I sve ove dvojbe opterećuju i izbornika i nas u situaciji kada umiremo od straha da nećemo otputovati u Njemačku, makar smo nedavno bili treći na svijetu.

Ajmo se poigrati samostalno, bez izbornika, koj bi to novi ljudi mogli biti obučeni u hrvatski dres. Baturina iz Dinama? Frigan iz Westerlooa? Ili Roko Šimić iz Salzburga? Može li Dinamovac Mišić igrati Brozovićeve role?

Nadalje, što se može uzeti iz Prve hrvatske nogometne lige? Tu nam misao staje, znamo i zašto. Sve skupa je to tanko, pretanko. Imali smo veliku reprezentaciju, gorostasnu generaciju. Igrače koji im mogu parirati kvalitetom i biti dostojne, baš kvalitativno svježe zamjene teško je naći.

Za smjenu generacija valja u rizik krenuti u cijeli kvalifikacijski ciklus. Možda je ta prilika propuštena…