Screenshot

ALEN HALILOVIĆ: OD POTENCIJALNOG SUPERSTARA DO SPAŠAVANJA KARIJERE

Autor:

Alen Halilović, ime koje se prije par godina protezalo kroz mnoge hrvatske medije. Nagađalo se kako će postati nova velika zvijezda reprezentacije, kako će nositi Hrvatsku do mogućeg osvajanja Svjetskog prvenstva, u budućnosti. Trebao je biti hrvatski Messi, barem su mu tako tepali. Velikan španjolskog nogometa, katalonski gigant FC Barcelona, kupio je Alena te ga prebacio u svoju „B“ momčad s nadom kako će se prvo pokazati kao vođa i zaslužiti mjesto u prvoj momčadi. No, negdje putem dok je igrao za drugu momčad, izgubio se i nestao.

No, krenimo redom. Alen Halilović prošao je sve dobne skupine u nogometnom klubu Dinamo. Od samih početaka označen je kao igrač budućnosti dobivši od malih nogu teret s kojim se kasnije teško mogao nositi. Ali, razuvjerio je sve kritičare koji su u to vrijeme bili i samo je rušio rekorde koji su postavljeni ispred njega. U sezoni 2011./2012. već je nastupao za kadete Dinama, a na Međunarodnom turniru “Mladen Ramljak” postaje najmlađi igrač Dinama u povijesti koji je ikad nastupao na tako važnom i priznatom turniru. Sezonu kasnije, točnije 2012./2013. počeo je igrati za juniore Dinama.

Pokazivao je svoj raskošni talenat te je uprava Dinama napravila odličan potez, potpisali su s mladim Alenom njegov prvi profesionalni ugovor u karijeri. Prvi nastup za seniorsku momčad Dinama imao je protiv najvećeg rivala, splitskog Hajduka na Poljudu. Mnogi bi se složili kako je to bilo „vatreno krštenje“. Ušao je posljednjih desetak minuta na Poljudu, zamijenio je Sammira i tu se vidjelo o kakvom se igraču radi. Brze kretnje, promjene smjera, okomitost na gol su samo neke od vještina koje je uspio pokazati u tako kratkom vremenu na derbiju. Na njegov prvi pogodak u HNL-u nije se dugo čekalo. Poslije derbija s Hajdukom, 7. listopada u Koprivnici protiv Slaven Belupa postaje najmlađi strijelac u povijesti Dinama i Hrvatske nogometne lige.

Sve je izgledalo blještavo i sjajno za mladog igrača Dinama. Kao što je i u mlađim kategorijama pokazivao svoja znanja i vještine, tako je bilo i u seniorskoj momčadi. Ljubitelji i fanatici Dinama bili su očarani Alenom, zvijezda je bila rođena. Osim pobornika Dinama i ljutiti rivali su morali odati počast Haliloviću jer naprosto u toj dobi igrati na tako važnoj nogometnoj sceni bilo je zadivljujuće gledati.


Uspjesi su se nizali, ali najveća čast koju je Alen mogao primiti jest poziv u seniorsku reprezentaciju Hrvatske. Prošao je sve dobne uzraste u reprezentaciji i nastup za „A“ vrstu bilo je ispunjenje sna. No, u to vrijeme pojavila se mogućnost da Alen igra i za drugu reprezentaciju i to onu Bosne i Hercegovine. Za njega nije postojala mogućnost promjene sportskog državljanstva, samo je htio staviti na sebe crveno-bijele kockice i zabiti u svetom dresu koji su prije njega nosili igrači kao što su Zvonimir Boban, Davor Šuker, Dado Pršo i ostali velikani. Izbornik, u to vrijeme, Igor Štimac, nije želio prepustiti stvari sudbini te je Alena pozvao na okupljanje. Bilo je to za vrijeme reprezentativne akcije protiv Škotske i Portugala. Bio je ujedno i najmlađi igrač ikad pozvan u reprezentaciju, a protiv Portugala je postao i najmlađi igrač koji je debitirao. Zaista impresivno, kao tinejdžer i maloljetnik nastupiti za jednu veliku reprezentaciju kao što je Hrvatska koja je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj.

Alen je u hrvatskim okvirima postigao sve što je jedan nogometaš mogao postići. U Dinamu je u 44 nastupa postigao 7 pogodaka, ali bitan je dojam kakav je ostavljao. Tako da sljedeće što je slijedilo bio  prelazak u klub koji bi mu mogao osigurati minutažu i tretman koji zaslužuje takav igrač kao što je Alen. Takav poziv stigao je od FC Barcelone, koja je naprosto bila očarana njegovim igrama u Dinamu i željeli su ga pod svaku cijenu. Bili su to teški pregovori, mnogi su se klubovi isticali, Tottenham je javno objavljivao što nudi Alenu i njegovoj obitelji, no Barcelona je bila konkretnija. Povijest i tradicija te način ophođenja trenera prema mladim igračima presudili su u njegovoj odluci da ode u Kataloniju.

Prvu utakmicu za “B” momčad odradio je još u srpnju 2014. godine kada je igrao protiv Recreativa, a prava stvar uslijedila je u osmini finala Kupa kralja, petnaestak dana nakon Nove godine. Barcelona je pobjedila 4-0 na gostovanju protiv Elchea. Alen je ušao posljednjih tridesetak minuta s brojem 30 na leđima. Broj 30 u Barceloni vam možda ništa ne znači na prvu, no veliki Lionel Messi nosio je taj broj kada je počeo igrati za Barcelonu. Samo po tome se moglo osjetiti i vidjeti što očekuju od našeg Alena. U njemu su prepoznali igrača koji bi mogao zamijeniti velikog Messija i preuzeti Barcelonu pod svoju dirigentsku palicu. U to vrijeme, s još nepunih 19 godina, pred Alena je stavljen izazov karijere. Hoće li ustrajati u svom putu i postati jedan od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti ili će mu slava udariti u glavu? Nažalost, dogodilo se ovo drugo.

Nije se uspio nametnuti u Barceloni, a s obzirom na to kako klub funkcionira, nisu imali strpljenja i volje čekati Alenovu prilagodbu. Očekivali su od njega eksploziju kakva ga je pratila tijekom čitave nogometne karijere u mlađim uzrastima, ali i u seniorskoj karijeri. Uslijedile su posudbe. Prvo je posuđen Sporting Gijonu. Imao je svoje trenutke u Gijonu, ali sve je to bilo samo dio onoga što Alen zna i što može. Potom kupljen od strane HSV-a, pa posuđen u Las Palmas, potom prodan u AC Milan te se danas  nalazi u nizozemskoj ligi u momčadi Heereven.

Realno rečeno, previše klubova u tako malo vremena. Mijenjao je lige, stilove igre, očekivalo se od njega sve ono što je pokazivao u Dinamu, ali kao da je njegova volja i želja za profesionalnim nogometom opadala. HSV i AC Milan su ipak giganti u okvirima europskog nogometa te im je trebao jedan mladi igrač kao što je Halilović da ih vrati na staru slavu. No, otkad je otišao iz Dinama nikako da mu krene. Počeli su mnogi napisi i u javnost su izlazile fotografije na kojima se vidi kako više posjećuje noćne klubove nego treninge.

Za kraj, prvo što se mora reći jest ŠTETA. Takav igrač s takvim predispozicijama kao što je on se stvarno rijetko rađa i igra s takvom lakoćom kao što je on igrao. Naravno, igra on i danas, ali nije to ni sjena igrača kakav je bio prije. Mora se istaknuti kako je očigledno napravio pogrešku što je otišao iz Dinama u tako ranoj dobi. Trebao je ostati i biti glavni igrač, kapetan, dogurati do legende kluba.

Pogledajte samo što je Dani Olmo napravio. On je upravo iz Barcelone otišao u Dinamo. Svi su taj potez s podsmijehom dočekali, mnogi Španjolci su „tražili Dinamo i Zagreb na karti svijeta“. No što je napravio Olmo? Upravo ono što je trebao Halilović, preuzeo konce Dinama u svoje ruke točnije noge, i danas je najbolji igrač Dinama. Zagrebački klub nakon skoro pola stoljeća je prezimio u Europi i u osmini finala Europa lige herojski pao od strane portugalske Benfice. Sve je to mogao napraviti Alen Halilović da je imao samo malo strpljenja. Ili je možda mogao biti ono što je danas Ansu Fati, momak koji igra sa svojim idolom Messijem, rame uz rame.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.