fbpx
Ilustracija

Znanstvenici potvrđuju ‘znanje duhovnjaka’: ‘Zahvalnost je doslovno zdrava!’

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Svima je poznat osjećaj da stvari nisu onakve kakve bi trebale biti: niste dovoljno uspješni, vaša veza nije dovoljno zadovoljavajuća, nemate stvari za kojima žudite… U vama se stvara kronično nezadovoljstvo zbog kojega zavidite drugima, a u sebi nosite razočaranost i gorčinu. Pop kultura, oglašavanje i društveni mediji to pogoršavaju podsjećajući vas da je ciljanje bilo čega manjeg od vašeg posla iz snova neuspjeh. Morate stalno imati sjajna iskustva, biti konvencionalno atraktivni, imati puno prijatelja i pronaći svoju srodnu dušu. Istodobno se stvara dojam da drugi već imaju sve te stvari te da su istinski sretni.

Široka lepeza proizvoda za samopomoć implicira da ste za sve krivi vi jer niste dovoljno radili na sebi. U posljednja dva desetljeća istraživači počinju istraživati ​​kako se možemo suprotstaviti tim impulsima. Pojavilo se područje pozitivne psihologije, proučavanje onoga zbog čega život vrijedi živjeti, dok je kognitivna bihevioralna terapija razvijena kako bi promijenila negativne osjećaje. Znanstvenici su se počeli pitati: “Zašto su neki ljudi sretniji i zadovoljniji od drugih?”, te “Postoje li načini kako to što rade primijeniti na sve nas?”.

Zahvalnost povezuje

Znanstvenici su došli do nevjerojatne spoznaje, do nečega što “duhovnjaci” i “alternativci” već dugo zagovaraju. Što je pravi protuotrov za nezadovoljstvo? Kako ljudi mogu biti sretni, lako sklapati prijateljstva i kako mogu biti učinkoviti u suočavanju s poteškoćama? Odgovor je – zahvalnost!

Iako pojam “zahvalnost” može zvučati kao još jedan pomodarski trend industrije samopomoći, koji propovijedaju čudaci koji se koriste hashtagovima, ono što trenutno znamo o njemu temelji se na korpusu znanstvenog rada i studija.

Zahvalnost može značiti veoma različite stvari različitim ljudima u različitim kontekstima. To je karakterna osobina, osjećaj, vrlina i ponašanje. Možete se osjećati zahvalnima prema nekomu tko je učinio nešto za vas, za slučajne događaje, poput vremena ili čak za prirodu ili sudbinu, a to je povezano s našom biologijom.

Temelj zahvalnosti vjerojatno je uzajamnost. Kada naš mozak prepozna da je netko učinio nešto lijepo za nas, reagira zahvalnošću da nas motivira da mu se odužimo. Ta nas zahvalnost potiče da se brinemo za druge, a drugi za nas. To je bilo važno jer, kako su ljudski mozgovi postajali sve bolji u čitanju osjećaja, prepoznavali su i izbjegavali sebične pojedince. Izgradnja dobrih i trajnih odnosa s drugima postala je evolucijska prednost.

Primjerice, ako ste bili gladni, a netko vam je drugi pokazao gdje možete pronaći ukusne bobice, osjećali ste zahvalnost prema toj osobi i potrebu da joj uzvratite uslugu u budućnosti, nagon da budete prosocijalni. Kada ste joj se odužili, ona je osjećala zahvalnost prema vama. To je zbližilo vaše pretke i stvorilo veze i prijateljstva. Dakle, rani oblici zahvalnosti bili su biološki mehanizam koji je modificirao naše ponašanje prema suradnji, što je ljudima pomoglo da dominiraju Zemljom. No, s vremenom je zahvalnost postala više od pukog impulsa da se igra pošteno, “fair-play”.

Posljedice zahvalnosti

Znanstvenici su otkrili da zahvalnost potiče putove u našem mozgu koji su uključeni u osjećaje nagrade, formiranje društvenih veza i tumačenje tuđih namjera. Također olakšava spremanje i ponovno pronalaženje pozitivnih uspomena. Zahvalnost se izravno suprotstavlja negativnim osjećajima i osobinama, poput zavisti, socijalnog uspoređivanja, narcizma, cinizma i materijalizma.




Na primjer, zahvalnost se mjerljivo suprotstavlja tendenciji zaboravljanja i umanjivanja pozitivnih događaja. Ako dugo i naporno radite na nečemu, zapravo ćete se osjećati “ispražnjeno”. Možete se emocionalno vratiti tamo gdje ste započeli i pokušati postići sljedeću najveću stvar, tražeći to zadovoljstvo, umjesto da budete zadovoljni sobom.

Ili, zamislite da ste usamljeni i želite imati više prijatelja. Zapravo biste mogli imati nekoga ili čak više ljudi koji se žele družiti, ali možda smatrate da to nije dovoljno, da ste gubitnik i da se osjećate loše zbog sebe. Tako biste mogli odbiti njihove pokušaje da se druže s vama i postati usamljeniji. Ako se umjesto toga osjećate zahvalni na svojim vezama, možda prihvatite pozivnice ili čak preuzmete inicijativu. Što češće “riskirate” otvaranje prema drugima, veća je šansa za učvršćivanje odnosa i upoznavanje novih ljudi.

U najboljem slučaju, zahvalnost može pokrenuti povratnu spregu. Pozitivni osjećaji dovode do više prosocijalnog ponašanja, što dovodi do pozitivnijih društvenih iskustava koja uzrokuju više pozitivnih osjećaja. To je uobičajeno iskustvo nakon ozbiljnih poteškoća, poput npr. kemoterapije. Život vam se može činiti sjajnim pošto kriza završi. Najmanje stvari mogu biti izvor beskrajne radosti, od mogućnosti kušanja sladoleda do samo sjedenja na suncu ili čavrljanja s prijateljem. Objektivno, vaš je život isti ili možda čak i lošiji nego prije, ali vaš mozak uspoređuje vaša sadašnja iskustva s vremenima kada je život bio loš te reagira zahvalnošću. Ukratko, zahvalnost usmjerava vašu pozornost na dobre stvari koje imate, a posljedice tog pomaka jesu bolji osjećaji i pozitivna iskustva. No što još možete konkretno učiniti?

Sposobnost doživljavanja više ili manje zahvalnosti nije jednako raspoređena. Imate ono što psiholozi nazivaju “crtom zahvalnosti” (“trait gratitude”). Ona određuje koliko ste sposobni osjetiti je. Ovisi o vašoj genetici, osobnosti i kulturi. To je otkriće natjeralo znanstvenike da se pitaju mogu li dizajnirati vježbe koje će promijeniti našu crtu zahvalnosti i dovesti do više sreće.




Kao prvo, valja reći da još nije posve jasno u kojoj se mjeri zahvalnost može trenirati te koliko dugo traju njezini učinci. Ne postoje čarobne tablete za sreću. Život je kompliciran. Ponekad vam se čini da imate kontrolu nad sobom, iako svi oko vas ne bi rekli da je tako. I to je u redu. Osim toga, ponekad vas traganje za srećom može učiniti još nesretnijima ako vršite prevelik pritisak na sebe.

Isto tako, zahvalnost ne treba gledati kao rješenje za depresiju ili zamjenu za stručnu pomoć. Ona može biti samo dio slagalice, a ne rješenje same zagonetke. Najjednostavnija vježba zahvalnosti, iza koje je najtvrđe istraživanje, jest vođenje “dnevnika zahvalnosti”.

Učinkovita metoda

Ukratko, trebate nekoliko minuta, jedanput do triput tjedno, popisati ​​pet do deset stvari na kojima ste zahvalni. U početku biste se mogli osjećati čudno pa zato započnite jednostavno. Možete li biti zahvalni na sitnici? Primjerice, jeste li zahvalni na dobroj šalici kave ili na tome što je neki neznanac bio ljubazan prema vama? Možete li cijeniti nešto što je netko drugi učinio za vas? Možete li razmisliti koje bi vam stvari ili ljudi nedostajali da ih nema i biti zahvalni što postoje u vašem životu?

Svi smo različiti pa vi najbolje znate što vam odgovara. I to je to! Doima se gotovo uvredljivim, kao da stvari ne bi trebale biti tako jednostavne. No u brojnim istraživanjima sudionici su izvijestili o više sreće i većem općenitom životnom zadovoljstvu pošto su nekoliko tjedana vodili svoj dnevnik zahvalnosti.

Štoviše, znanstvenici su pronašli promjene u aktivnosti mozga nekoliko mjeseci od njihova svršetka. Vježbanje zahvalnosti može biti pravi način da se reprogramirate. To istraživanje pokazuje da vaše emocije nisu fiksne.

Na koncu, vaša predodžba o životu odraz je onoga što vjerujete o njemu. Ako napadnete svoja temeljna uvjerenja o sebi i svom životu, možete promijeniti svoje misli i osjećaje, što automatski mijenja vaše ponašanje.

Prilično je zapanjujuće da nešto tako jednostavno kao što je samorefleksija može promijeniti mehanizme u našem mozgu u borbi protiv nezadovoljstva, a ako to nije razlog za optimizam, što je?

Biti čovjek je teško, ali ne mora biti preteško. Ako aktivno tražimo, možda ćemo otkriti da je naš život puno bolji nego što smo mislili. Ako smo znatiželjni i želimo isprobati zahvalnost, učinili smo nešto.

Ne zaboravite da za vježbanje zahvalnosti ne morate ni od koga ništa kupiti. Sve što trebate jesu: papir, olovka i pet minuta.

Zahvalan um

Američki pisac Wallace Wattles (1860.-1911.) u svojoj knjizi “Znanost bogaćenja” (1910.) kaže: “Cijeli proces umne prilagodbe i sklada može se sažeti u jednu riječ – zahvalnost. Mnogi ljudi koji žive ispravno u svemu ostalom svejedno ostaju siromašni zbog nedostatka zahvalnosti. Mentalni stav zahvalnosti dovodi um u bliži odnos s izvorom iz kojeg dolazi blagoslov. Dobre stvari koje već imate dolazile su vam jer ste slijedili određene zakone. Zahvalnost će voditi vaš um putovima na kojima stvari dolaze, održat će vas u skladu sa stvaralačkom mišlju i spriječiti da zapadnete u natjecateljski stav. Samo zahvalnost može vas održati da gledate prema “Onomu Što Je Sve” i spriječiti vas u pogrešnom razmišljanju da su zalihe ograničene pa da zato učinite nešto kobno za svoje nade… Zahvalan um stalno očekuje dobre stvari, a to očekivanje postaje vjera. Reakcija na zahvalnost uma je stvaranje vjere. Svaki val zahvalnosti koji odašiljemo povećava vjeru. Nezahvalna osoba ne može dugo zadržati živu vjeru, a bez nje se ne možete obogatiti na stvaralački način. Nužno je, dakle, njegovati naviku da zahvaljujete za svaku dobru stvar koja vam dođe, i da to činite neprestano”.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.