ŽIVIMO LI U RAČUNALNOJ SIMULACIJI? Informatičar tvrdi da postoji način kako da izađemo iz nje: ‘Moramo preopteretiti sustav’

Roman Yampolskiy, računalni znanstvenik sa Sveučilišta u Louisvilleu (Kentucky, SAD) u svom se novom eseju pozabavio temom našeg postojanja kao velike svemirske računalne simulacije te je ponudio odgovor na pitanje kako je moguće pobjeći iz nje.

Reći da svijet u kojem živimo možda nije stvaran, zacijelo zvuči kao zaplet iz filmske trilogije “Matrix”, ali prema nekim od svjetskih vrhunskih umova, ideja da živimo unutar sofisticirane računalne simulacije nije samo moguća, već je vjerojatnija od ideje da živimo u stvarnom svijetu.

Međutim, bijeg od takve simulacije vjerojatno će biti puno veći izazov od jednostavnog uzimanja poslovične “crvene pilule”.

Kao i svi računalni programi, simulirani svemir bi vjerojatno imao greške, što bi omogućilo hakiranje i iskorištavanje da potencijalno probijemo simulaciju i zadobijemo uvid u ono što se nalazi iza nje.

Također bi moglo biti moguće preopteretiti ili pokvariti temeljnu tehnologiju pokušajem rješavanja neke vrste nemoguće matematičke jednadžbe, na primjer, ili navođenjem milijuna ljudi na meditaciju, a zatim im reći da učine nešto vrlo aktivno u isto vrijeme kako bi odjednom preplavili sustav.

U svom članku Yampolskiy primjećuje da se čini da svijest o ideji računalne simulacije nema nikakvog utjecaja ni na što, kao ni postojanje iznimno kompliciranih dijelova tehnologije kao što je veliki hadronski sudarivač.

Prema tome, ako živimo u simulaciji, čini se da je ona vrlo sofisticirana.

Naravno, postavlja se pitanje zašto bi ljudi uopće htjeli napustiti simulaciju. Uostalom, Neovo iskustvo izlaska iz matrice nije bilo baš ugodno. Yampolskiy tvrdi da bi pristup osnovnoj stvarnosti mogao povećati naše računalne sposobnosti i dati nam pristup “stvarnom” znanju, a ne simuliranoj fizici našeg poznatog svemira. Posljedice takvog plana bijega također su nepoznate.

Yampolskiy priznaje da takve istrage dolaze s egzistencijalnim rizicima i čak pretpostavlja mogućnost da su simulatori ponovno pokrenuli simulaciju s poboljšanim sigurnosnim značajkama, učinkovito brišući našu kolektivnu memoriju.

Vjerojatno je nemoguće da ćemo sa stopostotnom sigurnošću otkriti živimo li u simulaciji. Za sada se moramo držati – plave pilule.