Ilustracija/Pixabay

Zemlja bi mogla ispasti iz orbite: Apokaliptični scenarij pokazuje ranjivost Sunčeva sustava

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Sunčev sustav u kojem živimo savršeno je uravnotežen kozmički stroj, pri čemu svaki od osam planeta igra značajnu ulogu u održavanju međusobne ravnoteže. Njihove su orbite sinkrone u zamršenu, ali i veoma delikatnu plesu.

Znanstvenici su toga itekako svjesni pa budno proučavaju naš zvjezdani sustav i kreiraju modele s različitim scenarijima. Primjerice, što bi se dogodilo kada bi se neki planet iznenada udaljio, ili, što je vjerojatnije, kada bi ogroman međuzvjezdani objekt, poput zalutale zvijezde, ušao u Sunčev sustav?

Čak i da se ne sudari izravno ni s jednim od planeta, uzrokovao bi više problema nego što možete zamisliti. Naime, gibanje planeta u Sunčevu sustavu po prirodi je kaotično. To znači da bi čak i sićušna razlika u početnim uvjetima, kao što je promjena orbite jednog od planeta, rezultirala dramatičnim i katastrofalnim ishodima.

Ilustracija: Pixabay

Astronomi Garett Brown i Hanno Rein sa Sveučilišta u Torontu (Kanada) u lipnju 2022. objavili su studiju koja je brzo zadobila pozornost šire javnosti. “Kada bi se zalutala zvijezda dovoljno približila Neptunu i promijenila mu orbitu za svega 0,1 posto, nastao bi kaos jer bi se svi planeti u našem sustavu počeli međusobno sudarati ili bi jednostavno bili izbačeni u duboki svemir”, zaključak je studije.

Iako će neki stručnjaci reći da je to nemoguće, drugi su mišljenja da je takva vrsta preleta zvijezde zapravo uobičajena pojava u svemiru. No prema jednom scenariju, postoji i dodatna, prilično neobična, opasnost.

Izbačaj iz putanje

Prelet zalutale zvijezde mogao bi uzrokovati da se periheli (točke u kojima su orbite planeta najbliže Suncu) Merkura i Jupitera počnu gibati sinkrono. Tada bi Merkur mogao ispasti iz stabilne orbite s nekoliko mogućih ishoda. Mogao bi izletjeti iz Sunčeva sustava, zabiti se u Sunce, pa čak i sudariti se s Venerom ili Zemljom.

Ono što Merkur trenutno sprečava da se zabije u Sunce jest velika brzina rotacije planeta koja neprestano prkosi gravitacijskoj privlačnosti Sunca.




Istraživači su pokrenuli simulaciju preleta zvijezde 2000 puta. Njih 26 završilo je planetarnim sudarom ili pak izbacivanjem Urana ili Neptuna iz našeg sustava. Prema tome, to znači da bi se i Zemlja mogla sudariti s nekim planetom ili bi mogla biti izbačena u duboki hladni svemir, daleko od topline Sunca.

Kada bi se Merkur iznenada uputio prema Zemlji, to bi bio naš kraj, i to kakav.

Svakog dana Merkur bi postajao sve veći na nebu. Kada bi stigao do orbite Mjeseca, otpočeo bi jeziv apokaliptičan scenarij. Merkurova bi gravitacijska sila učinila plimu i oseku do deset puta jačom od trenutne. Obalni bi se gradovi našli pod morem, a megacunami bi opustošio sve na putu prema unutrašnjosti kontinenta. U usporedbi s njim, cunami koji je pogodio Fukushimu 11. ožujka 2011. izgledao bi kao sićušni val na plaži.




Ogromna crna rupa u našoj galaktici savija okolno prostorvrijeme: Ima li opasnosti za Zemlju?

Otprilike 28 sati prije sudara, približavanje dvaju planeta počelo bi se ubrzavati. Neki modeli pokazuju da bi Merkur mogao juriti nevjerojatnih 216.000 km/h. Osim megacunamija, naš bi planet zadesili i brojni drugi užasi, poput golemih grmljavinskih oluja, uragana i tornada koji bi premašili maksimume svih ljestvica za njihovo mjerenje. Potresi bi pak bili toliko jaki i trajni da nijedan objekt ne bi izdržao. Kada bi najzad ušao u Zemljinu atmosferu, Merkur bi je smjesta prokuhao. Sva mora i oceani bi isparili, a tlo bi se pretvorilo u more rastaljene magme.

Prilikom sudara bilijuni tona užarena stijenja raspršili bi se u svim smjerovima, a udarni val progutao bi cijeli planet za manje od dvadeset minuta. Dok bi površina Zemlje postala rastopljeni pakao, unutarnja bi se jezgra planeta rastalila. Na kraju bi se Zemlja urušila u sebe.

Smrt planeta

I nakon toga horor bi se nastavio jer bi mnogi fragmenti rastaljena stijenja udarali u druge planete u našem sustavu.

Jedino što bi preostalo bio bi novi asteroidni pojas koji kruži oko Sunca, ne ostavljajući za sobom nikakav trag da je ondje nekoć postojao planet s inteligentnim životom.

No što bi se dogodilo ako Merkur ne udari u Zemlju, već nas izbaci iz orbite prema međuzvjezdanom prostoru? U svakom slučaju, ništa dobro.

Kada bi naš planet iskliznuo iz orbite, dogodio bi se jedan od dva moguća ishoda: ili bismo se zabili u Sunce ili bismo odletjeli u međuzvjezdani prostor. U prvom slučaju, bilo bi potrebno samo 65 dana da upadnemo u svoju matičnu zvijezdu.

Život bi mogao biti stariji i od same Zemlje: Stručnjaci objasnili zašto je takav scenarij moguć

U drugom, Zemlja bi se zaledila za otprilike pola godine. Cijeli bi se planet našao pod ledom, a prosječna bi temperatura bila oko –200 °C. Pritom postoji mogućnost da neki ljudi prežive duboko pod tlom koristeći Zemljinu geotermalnu energiju. Možemo samo zamisliti kakav bi to bio život i koliko bi uopće potrajao.

Srećom, vjerojatnost da se navedeni modeli ostvare iznimno je mala. Ako ništa, posve je sigurno da nitko od nas neće doživjeti takve scenarije. Međutim, to ne znači da ne postoji nikakva mogućnost da neki objekt uđe u Sunčev sustav iz dubokog svemira, i to bilo kada. Prisjetimo se listopada 2017. kada je otkriven ʻOumuamua, prvi poznati međuzvjezdani objekt koji je posjetio naš sustav.

Ime mu dolazi iz havajskog jezika i znači “izviđač”, a otkriven je s pomoću teleskopa Pan-STARRS1 na Havajima, kada se nalazio na 200 milijuna km od Zemlje. Dug je oko 800, a širok svega 80 m, što ga čini tankim i dugim, pa izgleda poput cigarete. Stručnjaci smatraju da je riječ o zalutaloj krhotini nastaloj pri sudaru nekih dalekih egzoplaneta. ʻOumuamua se trenutno udaljava od Sunca golemom brzinom – oko 315.000 km/h.

Zapravo, istraživači su već otkrili zvijezdu koja juri prema našem sustavu brzinom oko 52.000 km/h. Riječ je o zvijezdi Gliese 710 u zviježđu Zmiji, koja je trenutno udaljena oko 64 svjetlosne godine.

Brojne opasnosti

Osim promjene orbite Neptuna, sudara Merkura i Zemlje ili pak izbacivanja našeg planeta iz Sunčeva sustava, ta bi kobna zvijezda mogla učiniti i drugu vrstu štete. Srećom, to se neće dogoditi tako skoro jer će Gliese 710 stići do našeg sustava tek za 1,35 milijuna godina.

U astronomskim okvirima to i nije tako dugo. Možemo se samo nadati da će čovječanstvo, ako uopće opstane, dotad ovladati međuzvjezdanim svemirskim putovanjem.

Čudna anomalija primijećena usred Pacifika: ‘Ova pojava mogla bi imati snažan utjecaj na klimu’

Gliese 710 neće udariti u Zemlju, ali će zato proći kroz Oortov oblak, odakle će katapultirati brojne komete i asteroide te milijune kamenih i ledenih gromada u našem smjeru. Posljedica će biti silovito bombardiranje našeg planeta, gotovo kao u doba formiranja planeta.

Nažalost, navedene pogibelji nisu jedine koje prijete Zemlji. Drugim riječima, nije nužno da neka zvijezda uništi Neptunovu orbitu da bi se dogodile loše stvari. Astronomi su otkrili da naš zvjezdani sustav nije tako stabilan kao što se nekada mislilo.

Svi smo čuli da je Jupiter poput “štita za unutarnje planete” jer prima udarce velikih asteroida i kometa zato što ih privlači svojom ogromnom gravitacijskom silom. Upravo se to dogodilo u srpnju 1994. kada se komet Shoemaker–Levy 9 raspao na više fragmenata koji su se unutar šest dana zabili u Jupiter, i to pri brzini oko 216.000 km/h.

Izradivši dvije nove računalne simulacije modela Sunčeva sustava, istraživači su nedavno ispitivali orbite planeta i otkrili nešto uznemirujuće. Ispostavilo se da bi Jupiterova gravitacija jednoga dana mogla izbaciti Merkur iz njegove trenutne orbite. To znači da sada postoje dva načina na koja bi Merkur mogao udariti Zemlju ili uzrokovati da naš planet sklizne iz svoje orbite i odleti u svemir.

Ne bi nam pomogao ni bijeg na Mars jer bi se i on našao u nestabilnom položaju. Prema jednoj simulaciji, i on bi mogao biti izbačen iz orbite.

Male šanse

Ipak, dobra je vijest da smo zasad svi sigurni. Postoji samo 1 posto vjerojatnosti da će se Merkur pomaknuti iz trenutne orbite prije nego što se Sunce pretvori u crvenog diva koji će za nekih pet milijarda godina progutati Merkur, Veneru i Zemlju.

Međutim, teško je predvidjeti što će se sve dogoditi u našem sustavu tijekom tog golemog perioda.

Tajanstveni sloj oko Zemljine jezgre zaprepastio stručnjake: Napokon znamo kako je nastao

Primjerice, Jupiter bi mogao povući golemi asteroid iz Oortova oblaka, poput onoga koji je uništio dinosaure prije 66 milijuna godina. Umjesto da nas zaštiti, najveći planet u našem sustavu mogao bi biti uzrok uništenja ljudske civilizacije.

Kako god bilo, jedno je jasno. Ako ljudska vrsta želi kolonizirati svemir, moramo se smjesta baciti na posao. Još imamo vremena da razvijemo tehnologije na temelju kojih ćemo postati međuzvjezdani putnici i pronaći nove svjetove za koloniziranje.

Potreban nam je brz pogon koji će nam omogućiti putovanja nadsvjetlosnim brzinama, što se zasad čini nemogućim, s obzirom na prirodne zakone. Svemirske letjelice morat će imati umjetnu gravitaciju, izvore zraka, vode, hrane i energije, komunikacijske i obrambene sustave, zaštitu od radijacije i brojne druge tehnologije. One se trenutačno čine futurističkima, no one jesu naša realna potreba ako želimo izbjeći sve nevolje koje će nam kad-tad pokucati na vrata.

Previše toga uzimamo zdravo za gotovo. Budućnost je neizvjesna, a Zemlja i cijeli Sunčev sustav neće postojati vječno.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.