Ilustracija / 7Dnevno

ZA NJIH SMO ‘BAKTERIJE’? Ruski astrofizičar postavio je ljestvicu razvoja civilizacija u kojoj nismo dosegli ni prvu točku

Autor: Zlatko Govedić / 7Dnevno

Vidljivi svemir je ogromno mjesto koje postoji već više od trinaest milijardi godina. Dva bilijuna galaktika koje sadrže oko dvadeset milijardi bilijuna zvijezda okružuju našu galaktiku – Mliječnu stazu. Znanstvenici procjenjuju da se samo u njoj nalazi oko četrdeset milijardi planeta u naseljivoj zoni oko matičnih zvijezda. To znači da je na tim planetima temperatura pogodna za postojanje tekuće vode, a samim time i – života. Čini se nevjerojatnim, statistički nemogućim, da na njima nema nikoga. Kada bismo pronašli druga bića u svemiru, to bi zauvijek promijenilo našu percepciju o sebi. No prije nego što se bacimo u potragu za svojim novim najboljim prijateljima ili pak najgorim neprijateljima, moramo odgovoriti na jedno jako važno pitanje: “Što mi to uopće tražimo?”

Prva stvar koju možemo logički zaključiti jest ta da će u svemiru koji je toliko golem i star neka civilizacija nastati milijunima godina prije ili nakon neke druge. Sve će se one razvijati u različitim smjerovima i različitim brzinama. Stoga, ne samo da promatramo sve unutar udaljenosti od nekoliko desetaka do desetaka tisuća svjetlosnih godina, nego tražimo civilizacije od razina špiljskih ljudi do tehnološki supernaprednih.

Koncepcijski okvir

Da bismo si pomogli u tome, bilo je potrebno osmisliti koncepcijski okvir na temelju kojega ćemo suziti potragu i usmjeriti je u pravome smjeru. Drugim riječima, postoje li sveopća pravila koja će slijediti svaka inteligentna vrsta? Trenutačno, naša je civilizacija jedina koju poznajemo pa bismo zato mogli uspostaviti pogrešna pravila, utemeljena isključivo na spoznaji nas samih.

No, bolje išta nego ništa. Znamo da su ljudi na početku mogli raspolagati samo svojim umom i rukama kojima su stvarali potreban pribor. Također, znamo da su ljudi znatiželjni, kompetitivni i pohlepni te da šire teritorij kojim vladaju. Što je više tih osobina imala neka civilizacija, to je bila uspješnija od drugih. To je bio put da se uspostave gradovi, da se ovlada oružjem ili pak da se osmisle sustavi navodnjavanja. Zato je razumno pretpostaviti da izvanzemaljci koji su ovladali vlastitim planetom također moraju imati navedene osobine. Nadalje, ako za njih vrijede isti prirodni zakoni kao i za nas, tada postoji mjerna jedinica za napredak civilizacije – potrošnja energije!

Napredak čovječanstva može se veoma precizno mjeriti po tome koliko smo energije isrcpili iz okoliša te koliko smo je uspjeli iskoristiti za stvaranje novih vrijednosti. Počeli smo s mišićima. Potom smo ovladali vatrom. Potom smo izumili strojeve koji pretvaraju energiju vode i vjetra u nama iskoristivu mehaničku energiju. Kako se naše znanje povećavalo, tako su se i strojevi usavršavali pa smo u jednom trenutku mogli početi iskorištavati ugljen i naftu. Potrošnja energije rasla je eksponencijalno, a samim time i sposobnosti naše civilizacije. Od 1800. do 2015. godine, svjetsko se stanovništvo povećalo za sedam puta, a potrošnja energije za 25 puta! Posve je očekivano da će se taj proces nastaviti i do daleke budućnosti.

Na temelju svih tih činjenica i pretpostavki, 1964. godine ruski astrofizičar Nikolaj Kardašev (1932.-2019.) osmislio je metodu kategoriziranja civilizacija od špiljskih ljudi do bogolikih vladara galaktika.

“Kardaševljeva ljestvica” naziv je za teorijsku metodu mjerenja razine tehnološkog napretka civilizacije na osnovi potrošnje energije. Desetljećima je dorađivana i proširivana, no svodi se na kategoriziranje svemirskih civilizacija u četiri stupnja:

Razvoj civilizacije

Civilizacija tipa 1 ovladala je dostupnom energijom vlastitog planeta. Inteligentna bića koriste se punim potencijalom svoga planeta. Sve imaju pod kontrolom i ništa ne može utjecati na dobrobit civilizacije. Njima su podređene sve prirodne pojave, uključujući i kataklizme.

Civilizacija tipa 2 ovladala je dostupnom energijom svoje matične zvijezde i planetarnog sustava. Inteligentna bića stvaraju posebne objekte koji akumuliraju i distribuiraju energiju. S termonuklearnom energijom nema teškoća. Ona se stavlja u službu razuma. Aktivno se kreću duboko u svemir i nastanjuju druge planete. Njihova snaga sprečava izumiranje i čini pojedince imunima na bilo kakve izvanjske utjecaje.

Civilizacija tipa 3 ovladala je dostupnom energijom svoje galaktike. Udaljeni planeti bit će dostupni za kolonizaciju, a zvijezde će postati novi izvori energije. Ovdje već ne govorimo o običnim ljudima, nego najvjerojatnije o kiborzima koji se mogu reproducirati. Oni koji se nisu uspjeli prilagoditi novim uvjetima i evoluirati postaju manjkava grana razvoja i postupno izumiru.

Civilizacija tipa 4 ovladala je dostupnom energijom većeg broja galaktika. Sada već govorimo o supramentalnim bićima koja vladaju čak i crnim rupama te lako nadilaze vrijeme i prostor, podređujući ih sebi i svojim potrebama.

Razlike između svakog sljedećeg stupnja mjere se u cijelom redu veličine, otprilike kao da uspoređujemo mravlju koloniju i metropolu. Za mrave, mi smo toliko kompleksni i snažni da bismo im komotno mogli biti “bogovi”. Stoga, da bi nam ova ljestvica bila korisnija, moramo uvesti i potkategorije.

Nevidljivo čovječanstvo

U donjem dijelu ljestvice nalaze se civilizacije od tipa 0 do tipa 1, a to znači od lovaca-sakupljača do potpunog vladanja planetarnim energijama. Takvih bi civilizacija moglo biti pregršt u našoj galaktici. No, ako one aktivno ne emitiraju radiosignale u svemir, čak i ako se nalaze u našem neposrednom susjedstvu, primjerice oko zvijezde Alfa Centaura koja je od Sunca udaljena samo 4,36 svjetlosne godine, mi nećemo imati pojma da one uopće postoje. No čak i ako emitiraju radiosignale poput nas, ni to ne mora biti od velike koristi. Na međuzvjezdanoj razini, čovječanstvo je praktički nevidljivo. Naši signali mogu se širiti do impresivnih dvjesto svjetlosnih godina, no to obuhvaća samo djeličak naše galaktike koja je duga sto tisuća svjetlosnih godina. Doduše, čak i kada bi netko slušao, nakon samo nekoliko svjetlosnih godina naš signal pretvorio bi se u šum za koji nitko ne bi pretpostavio da je produkt inteligentne vrste.

Drugim riječima, čovječanstvo još nije došlo ni do prvog stupnja na Kardaševljevoj ljestvici. Moderni astrofizičari vjeruju da nam ne treba više od dvjesto godina da dostignemo prvu razinu, iako je sam Kardašev smatrao da će nam trebati više od tri tisuće godina, i to pod uvjetom da ne iscrpimo sve resurse te da se ne uništimo u krvavim ratovima. Mi se nalazimo negdje otprilike na 0,75 stupnjeva.

Neka bude svjetlo 

Svaka civilizacija tipa 1 mora tražiti nove svjetove jer je vjerojatno i dalje znatiželjna, kompetitivna i pohlepna te želi širiti teritorij kojim vlada. Kako bi postala civilizacija tipa 2, ona će morati mijenjati druga nebeska tijela, uspostaviti kolonije i teraformirati nove planete mijenjajući njihovu atmosferu, rotaciju ili položaj.

Civilizacija koja je tek postala tip 2 mogla bi izgraditi Dysonov roj, tj. prsten sačinjen od uvezanih kolektora koji bi se slobodno rotirao oko zvijezde i prikupljao njezinu energiju. Takva bi civilizacija imala praktički neograničen izvor energije kojom bi uređivala svoj planetarni sustav kako god želi. Za takvu bi civilizaciju udaljenost do dalekih zvijezda bila otprilike kao nama udaljenost do Plutona – tehnički izvedivo, ali uz ogromna ulaganja vremena, resursa i znanja. Time započinje tranzicija k tipu 3.

Zapravo, već se ovdje gubimo! Toliko nam je teško uopće zamisliti s kakvim bi se izazovima susrela takva bića i kako bi ih riješila. Ona bi mogla otkriti nove zakone fizike, razumjeti i iskoristiti tamnu tvar i tamnu energiju te putovati brzinom većom od brzine svjetlosti.

Za civilizaciju tipa 2 mi bismo mogli biti poput mravlje kolonije, a za civilizaciju tipa 3 vjerojatno nešto poput bakterija. Možda nas uopće ne bi smatrali ni svjesnima ni važnima u bilo kojem pogledu.

Ljestvica se dakako nastavlja. Civilizacije tipa 4, pa i tipa 5 mogle bi vladati nesagledivim prostorima galaktika i jata galaktika, što znači doslovno bilijunima zvijezda i planeta.

Na koncu spominje se i civilizacija tipa Omega. Na toj razini bića mogu upravljati cijelim svemirom, a vrlo vjerojatno i drugim svemirima. Možda su upravo oni stvorili ovaj naš svemir i u jednom trenutku, možda iz čiste dosade rekli: “Neka bude svjetlost”.

Autor:Zlatko Govedić / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.