Vilinski krugovi zbunjuju znanstvenike: U Hrvatskoj se pojavljuje i fenomen vilinskih prstenova

Otputujete li u određene sušne predjele diljem svijeta, vjerojatno ćete naići na čudan prirodni fenomen – površine neplodnog tla u gotovo pravilnim kružnim oblicima i često okružene vegetacijom, koje po veličini variraju od 2 do 12 m u promjeru.

Znanstvenici ni danas ne znaju sa sigurnošću što uzrokuje te čudne formacije, nazvane “vilinski krugovi”. Dosad se pretpostavljalo da je riječ o endemskim pojavama koje postoje samo u zapadnoj Australiji i Namibiji, ali nova studija, objavljena u ponedjeljak 25. rujna u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), ukazuje na to da je fenomen daleko širi.

Istraživači su izradili model za prepoznavanje uzoraka vilinskih krugova diljem svijeta. Analizirali su satelitske snimke visoke rezolucije suhih područja ili sušnih ekosustava s malo oborina po cijelome svijetu. U potrazi za uzorcima koristila se neuronska mreža – vrsta umjetne inteligencije koja obrađuje informacije slično kao mozak.

Tajanstvena hibridna vrsta nikla iz ‘zombi sjemenki’: Stručnjake zbunio 144 godine star pokus

Iako suha područja pokrivaju 41 % Zemljine površine, model je uspio odrediti samo mali postotak tog područja koji može sadržavati vilinske krugove. “Naša studija pruža dokaze da su vilinski krugovi mnogo češći nego što se mislilo, što nam je prvi put omogućilo da globalno razumijemo čimbenike koji utječu na njihovu distribuciju”, rekao je agrobiolog i suautor studije Manuel Delgado-Baquerizo iz Španjolskoga nacionalnog istraživačkog vijeća.

Fenomen vilinskih krugova koji je desetljećima intrigirao znanstvenike zagonetna je pojava koja se javlja u pustinjama.

Diljem svijeta

Te kružne formacije na tlu obično se jasno razlikuju od okolnog terena po vegetaciji i boji zemlje. Fenomen je prvi put opisan u Namibiji, a potom su iste pojave otkrivene i drugdje. Izgledaju poput nizova diskova koji se mogu širiti kilometrima po tlu. Poznato je da ti krugovi prolaze kroz životni ciklus koji traje od 30 do 60 godina.

Autori studije istrenirali su neuronsku mrežu da prepozna vilinske krugove unosom više od 15.000 satelitskih snimki snimljenih iznad Namibije i Australije. Polovica snimki prikazivala je vilinske krugove, a polovica ne. Znanstvenici su zatim umjetnoj inteligenciji dodali skup podataka sa satelitskim prikazima gotovo 575.000 parcela diljem svijeta, od kojih je svaka površine oko 1 ha. Neuronska mreža skenirala je vegetaciju na tim snimkama i identificirala ponavljajuće kružne uzorke koji su nalikovali na uzorke poznatih vilinskih krugova, procjenjujući veličinu i oblike krugova, kao i njihove lokacije, gustoću i distribuciju uzoraka.

Rezultati analize zahtijevali su i ljudsku provjeru. “Morali smo ručno odbaciti neke umjetne i prirodne strukture koje nisu bile vilinski krugovi na temelju fotointerpretacije i konteksta tog područja”, objasnio je podatkovni znanstvenik Emilio Guirado sa Sveučilišta u Alicanteu (Španjolska).

Rezultati su otkrili 263 sušne lokacije na kojima su postojali kružni uzorci slični vilinskim krugovima u Namibiji i zapadnoj Australiji. Te su lokacije raspoređene diljem Afrike (Sahel, Zapadna Sahara i Rog Afrike), a također su bile grupirane na Madagaskaru i u Kazahstanu u srednjoj Aziji, kao i u središnjoj i jugozapadnoj Australiji.

Vilinski krugovi nisu jedini prirodni fenomen koji može proizvesti takva okrugla i ponavljajuća gola mjesta u krajoliku. No jedan čimbenik koji vilinske krugove razlikuje od ostalih vrsta vegetacijskih praznina jest strogo uređen uzorak između krugova. Stoga su se odmah javile i kritike nove studije.

Primjerice, ekolog Stephan Getzin sa Sveučilišta u Göttingenu (Njemačka), koji je sa svojim kolegama u studenome 2011. objavio rad u kojem je definirao vilinske krugove i ono što ih čini jedinstvenima, naglašavajući detalje ukupne strukture uzorka, tvrdi da novootkriveni obrasci španjolskih znanstvenika nisu uspjeli.

“Vilinski krugovi definirani su činjenicom da imaju, u načelu, sposobnost formiranja ‘prostorno periodičnog’ uzorka koji je ‘znatno uređeniji’ od drugih obrazaca, a nijedan obrazac u anketi ne pokazuje jasno taj visoki kriterij”, rekao je Getzin za CNN.

Međutim, Guirado je odmah odgovorio da zapravo ne postoji univerzalno prihvaćena definicija vilinskih krugova.

‘Vražji komet’ približava se Zemlji: Nove snimke uznemirile javnost, oglasili se astronomi

Mjerenje obrazaca

On i njegovi suautori identificirali su potencijalne vilinske krugove – mjereći veličinu i oblik pojedinačnih krugova, kao i obrasce koje su zajednički formirali – pozivajući se na smjernice utvrđene u više objavljenih studija. “Mjerila tih prostornih obrazaca, u starim i novim vilinskim krugovima, gotovo su ista”, objasnio je.

Mnoge otkrivene lokacije provjerila je i etnoekologinja Fiona Walsh sa Sveučilišta u Zapadnoj Australiji (Perth, Australija). Ona je već godinama članica međunarodnog tima koji istražuje vilinske krugove po australskoj divljini. “Čini se da je distribucija uzoraka u Australiji u skladu s nekima od onoga što smo prethodno objavili”, zaključila je.

Autori studije također su prikupili podatke o okolišu gdje su uočene misteriozne formacije, prikupljajući dokaze koji bi mogli nagovijestiti što ih uzrokuje. Istraživači su utvrdili da se vilinski krugovi najvjerojatnije pojavljuju na vrlo suhim, pjeskovitim tlima koja su bila visoko alkalna i s niskim sadržajem dušika. Također su otkrili da uzorci poput vilinskih krugova pomažu stabilizirati ekosustave, povećavajući otpornost područja na poremećaje poput poplava ili ekstremne suše.

Ipak, pitanje “Što oblikuje vilinske krugove?” i dalje je aktualno. Autori studije čak smatraju da se čimbenici koji stvaraju vilinske krugove mogu razlikovati od mjesta do mjesta.

Getzin je rekao za CNN da su vilinske krugove u Namibiji stvorili određeni klimatski uvjeti i samoorganizacija u biljkama i dodao: “Dok kukci poput termita iskorištavaju prednosti suhih mrlja, njihove aktivnosti ne proizvode izravno obrasce”.

Walsh, međutim, smatra da su australski vilinski krugovi neraskidivo povezani s aktivnošću termita. Istraživanje međunarodnog tima, provedeno u bliskoj suradnji s domorodačkim narodima, utvrdilo je da su na zapadu i sjeveru Australije termiti sastavni dio funkcioniranja vilinskih krugova.

Nakon vulkanske erupcije otok izronio iz oceana: Nastanak novog kopna vidi se jednom u životu

Magična svojstva

“Aboridžini ilustriraju te uzorke barem od 1980-ih. Kažu da znaju za njih generacijama, vjerojatno već tisućljećima. U Australiji termiti nisu samo ‘dio procesa’. Oni su primarni mehanizam pa moguća tumačenja moraju biti usredotočena na dinamiku termit – trava – tlo – voda”, zaključuje australska etnoekologinja.

Na mnoga pitanja o vilinskim krugovima tek treba odgovoriti, no autori nove studije nadaju se da će njihov globalni atlas otvoriti novo poglavlje u proučavanju tih osebujnih i zagonetnih kružnih ogoljenih formacija.

U jezicima australskih aboridžinskih naroda koji obitavaju u regiji Pilbaru na sjeveru države Zapadne Australije, vilinski krugovi imaju svoja imena. Narod Manyjilyjarra na svom ih jeziku naziva “linyji”, a narod Warlpiri “mingkirri”.

U mitovima naroda Himba iz regije Kunene u sjevernoj Namibiji kaže se da su te puste mrlje uzrokovali bogovi, duhovi i prirodna božanstva. Narod San tradicionalno im pripisuje duhovne i magične moći. Od specifičnih vjerovanja, u narodu Himba priča se da je njihov izvorni predak, Mukuru, bio odgovoran za stvaranje vilinskih krugova, a drugi mit kaže da su oni otisci stopala bogova.

Još jedan mit, koji često prepričavaju neki turistički vodiči u Namibiji, kaže da je krugove formirao zmaj u zemlji te da njegov otrovni dah ubija vegetaciju.

U engleskom se za “vilinski krug” koristi termin “fairy circle”, što je važno jer postoji i pojam “fairy ring”, što bismo mogli doslovno prevesti kao “vilinski prsten”, a taj fenomen poznat je i u nas te nema nikakve veze s “vilinskim krugovima” iz Namibije i Australije. Ako vas to nije dovoljno zbunilo, valja reći da se u hrvatskoj tradiciji za “vilinski prsten” zapravo rabi pojam “vilinski krug” ili “vještičji krug”. Pa kakav je to fenomen?

Ponekad gljive rastu po obodu kruga koji može biti promjera i do 10 m. Do toga dolazi kada se micelij (vegetativno tijelo gljiva, sastavljeno od hifa) ravnomjerno širi, čime se smanjuje dovod zraka u zemlju pa unutar takva kruga bilje raste oskudnije.

Razotkrivena 131 godinu stara tajna u Hrvatskoj: Mnogi nisu znali što je ispod njihovih nogu

Razna vjerovanja

Nazivi tog fenomena u europskim jezicima često aludiraju na nadnaravno podrijetlo. U francuskom se nazivaju “ronds de sorcières”, tj. “vještičji krugovi”, a u njemačkom “Hexenringe”, tj. “vještičji prstenovi”. U njemačkoj se tradiciji pričalo da su vilinski prstenovi mjesto na kojem su vještice plesale u Valpurginoj noći, s 30. travnja na 1. svibnja. U Nizozemskoj se pak vjerovalo da su to mjesta gdje je vrag postavio svoju bućkalicu za mlijeko.

U Tirolu je narodna predaja vilinske prstenove pripisivala vatrenim repovima letećih zmajeva. Pošto bi zmaj stvorio takav krug, ništa osim žabokrečina ne bi moglo rasti sedam godina. Europska su praznovjerja rutinski upozoravala da se u vilinski prsten ne smije ući.

Francuska tradicija kaže da su vilinske prstenove čuvale goleme žabe krastače s očima koje su proklinjale one koji prekrše načelo nepovredivosti kruga. U drugim dijelovima Europe vjerovalo se da će ulazak u vilinski prsten rezultirati gubitkom oka.

Čak i kada znanstvenici odgovore na sva pitanja, neobični fenomeni poput vilinskih krugova i vilinskih prstenova i dalje će pobuđivati našu maštu i povezivati nas s bogatom mitskom predajom naših predaka.