UGMK

(VIDEO) NEMA DO RUSA! Evo kako na Uralu od mulja prave zlato!

Autor: Z.G./Dnevno.hr

Stručnjaci Londonske burze metala ovom su proizvodu dali status najviše kvalitete Good delivery.

Crna kaša na dnu kade za elektrolizu u ovoj tvornici doslovno je teška kao zlato. To su primjese koje dospijevaju u talog u procesu dobivanja barka iz bakrene rude. U njoj se nalaze zlato, srebro, kao i rijetki selenij, telurij i znatni dio Mendeljejevljevog periodnog sustava. U poduzeću “Uralelektromed” nedaleko od Jekaterinburga (oko 1700 kilometara istočno od Moskve) anodni mulj (kako se ova kaša naziva) se prerađuje, pri čemu se izdvajaju njegovi dragocjeni sastojci. Od 1997. godine ovdje se proizvode zlatne i srebrne poluge.

U Rusiji se još od 18. stoljeća plemeniti metali dobivaju izdvajanjem iz različitih legura pomoću kemijskih reakcija. Najprije je afinacija bila isključivo posao Moskovske i Sanktpeterburške kovnice novca. Tehnologija se neprekidno usavršavala i postupno prešla u različite tvornice. Danas je u Rusiji koristi deset poduzeća. “Uralelektromed” drži 3,5 posto proizvodnje zlatnih poluga i 25,2 posto proizvodnje srebra na ruskom tržištu. To je preko 10 tona zlata i preko 200 tona srebra godišnje, a sve to je nusproizvod u procesu proizvodnje bakra.

Moć vatre

Prije nego što se od crnog mulja dobiju sjajne poluge, on treba proći nekoliko transformacija. Najprije se cijevima prebacuje u drugo postrojenje, gdje se obrađuje jakom sumpornom kiselinom i spaljuje, kako bi se uklonile hlapljive komponente, a zatim se šalje u sljedeću fazu taljenja. Tako se dobiva srebrno-zlatna legura, poznata kao “dore” (od francuskog doré – “zlatan, pozlaćen”). Pomoću kemijske reakcije ona se razdvaja: zlato prelazi u šljaku s malim sadržajem primjesa, iz koje se zatim izdvaja čisti zlatni prah. Srebro ostaje u otopini, pročišćava se i šalje na elektrolizu – proces taloženja kristala čistog srebra na katodama (u prilogu možete pogledati snimku).

Daljnja sudbina čestica plemenitih metala je identična. One se šalju u peć na ponovno taljenje, kako bi se zatim užareni metal razlio u kalupe od lijevanog željeza. Temperatura u peći za taljenje zlata je 1100 stupnjeva, a za taljenje srebra nešto viša od 900. Radnici se od opeklina i topline štite specijalnom vatrostalnom opremom. Kako bi se u kalupe nalila potrebna količina metala, na njegovoj unutrašnjosti se kredom postavlja oznaka. Zatim se kalup premazuje grafitnom smjesom, kako se zlato i srebro ne bi zalijepili. Čim se poluga stegne, vadi se iz kalupa pomoću hvataljki, hladi u vodi i briše krpom kako voda pri sušenju ne bi ostavila mrlje. Ovaj proces traje pet minuta, nakon čega se još uvijek topla, svježe izlivena poluga može uzeti u ruke.

Ali treba paziti: naizgled mala, zlatna poluga je teška kao spakirani kovčeg srednje veličine – 12 kilograma, dok poluga od srebra ima čak 30 kilograma. Zato ih nije lako podići sa stola, a kada ih podignete, razmišljate samo o tome kako da ih ne ispustite i ne oštetite tako dragocjenu stvar. Jedna zlatna poluga vrijedi preko pola milijuna, a srebrna preko 15 tisuća dolara. Prilikom slanja kupcu na njoj ne smije biti ni ogrebotina ni napuklina.




Brižne ruke

U zavodu se prema izlivenim polugama odnose s mnogo pažnje: one se poslije hlađenja i sušenja prebacuju u odjel za obradu, gdje se svaka polira dok ne zablista. Otpaci od poliranja sakupljaju se specijalnim usisavačem koji je zapečaćen plombom. Usisavač se otvara jednom mjesečno pred komisijom i čestice dragocjenog metala se vraćaju u proizvodnju gdje ponovo prolaze kroz taljenje i dalje kroz čitav proces. Nakon poliranja poluge dolaze u odjel za provjeru kvalitete, gdje se mjere i pažljivo pregledaju. “Zlato i srebro pomalo podsjećaju na šupljikavu čokoladu”, objašnjava kontrolorka Irina Švecova, koja se nadvija nad svaku polugu i promatra svaki milimetar. “Ja provjeravam da se u pore na njihovoj površini ne zavuče prašina.”

Sljedeća faza je markiranje. To je muški posao, jer se svi potrebni parametri (oznaka poduzeća, marka zlata, čistoća metala, godina proizvodnje, redni broj proizvoda) na polugu nanose pomoću šablone, čekića i žiga. “Ako pogriješite, poluga se vraća u sobu za obradu, gdje se ponovno polira, mjeri i stavlja se novi žig”, objašnjava načelnica odjela za afiniranje Tatjana Jefinova. “Greške se događaju vrlo rijetko, trudimo se izbjeći ih.” Poslije provjere poluge se brišu alkoholom kako bi se uklonili otisci prstiju, čađa i prašina. Zatim se poluga fotografira i pažljivo pakira u polietilensku foliju i platnenu vrećicu koja se šije u tvornici, pa se smješta u posebni kontejner. U tom se obliku šalje u ruske banke, odakle zatim može ići i u izvoz.




Čistoća plemenitih metala koji se u zavodu “Uralelektromed” dobivaju od ostataka proizvodnje bakra iznosi 99,99%. Još su početkom 2000-ih visoku kvalitetu ovdašnjeg zlata i srebra ocijenili stručnjaci Londonske burze plemenitih metala i dodijelili mu oznaku najviše kvalitete Good delivery, koju poduzeće mora obnoviti svake tri godine. U Rusiji samo pet poduzeća posjeduje ovu oznaku kvalitete i zato je kontrola u ovoj tvornici na najvišoj razini. Suvremena proizvodnja zlata je daleko od alkemije: u njoj je sve provjereno do najsitnijih detalja; piše Hr.rbth.com.

Autor:Z.G./Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.