(VIDEO) Lice davno izgubljenog ‘hobita’ rekreirano iz fosila: ‘Mukotrpno smo radili s pomoću računalnog softvera’

Dokazi o misterioznim ‘hobitima’ s Floresa, otoka u Indoneziji, prvi su put otkriveni u špilji 2003. godine. To će otkriće poslije postati tema mnogih kontroverzi i rasprava.

Sada se smatra da su ti hominidi ljudima do pupka, nazvani Homo floresiensis, prethodno neotkrivena vrsta ljudi koja je izumrla prije otprilike 50.000 godina.

U pokušaju da vrati u život drevne stanovnike Floresa, tim stručnjaka koristio je poseban softver kako bi napravio aproksimaciju onoga kako su mogli izgledati.

Studija je kombinirala računalne tomografije (CT) skeniranja stvarnih lubanja sa skeniranjima čimpanza kako bi se stvorila potpuna slika lica jer su sami fosili bili nepotpuni.

“Deformirali smo oboje kako bismo ih prilagodili strukturi lubanje H. floresiensis i interpolirali podatke kako bismo dobili predodžbu o tome kako bi hobitovo lice moglo izgledati”, kaže suistraživač Cicero Moraes i dodaje:

“Hobitova lubanja je gotovo potpuna, nedostaju joj mali dijelovi u području glabele (dio čela izravno između obrva) i nosne kosti, ali ih je, srećom, bilo moguće dizajnirati uz pomoć anatomske deformacije”.

Vrsta Homo floresiensis živjela na otoku Floresu u Indoneziji prije otprilike 50.000 do 100.000 godina. Njihova malena tijela i neobična fizionomija pružaju uvid u evolucijsku povijest ljudskih vrsta.

Otkriće Homo floresiensisa predstavljalo je senzaciju u svijetu arheologije i paleoantropologije. Ti maleni hominini, visoki otprilike jedan metar, živjeli su na otoku Floresu tijekom razdoblja kada su Homo sapiensi već naseljavali veći dio svijeta. Njihova relativno mala veličina i jedinstvena tjelesna struktura postavili su mnoga pitanja o našem razumijevanju evolucije i ljudskih vrsta.

Neki znanstvenici vjeruju da je Homo floresiensis bio rezultat izolacije na otoku Floresu, što je dovelo do njihovog smanjenja tijekom vremena. Smatra se da su se prilagodili ograničenim resursima i ekološkim uvjetima otoka. Njihovi mali mozgovi, slični veličini mozga čimpanzi, također su predmet rasprave. Iako su imali relativno malena tijela, Homo floresiensis je razvijao sofisticirane alate i koristio vatru.

Jedna od ključnih značajki Homo floresiensisa bila je njihova blizina u vremenu Homo sapiensima. Neki znanstvenici smatraju da su Homo floresiensis i Homo sapiensi dijelili isto razdoblje na Zemlji. To je izazvalo pitanje o njihovom mogućem međusobnom kontaktu i utjecaju na razvoj ljudskih kultura.

Unatoč intenzivnim istraživanjima proteklih godina, mnogi aspekti Homo floresiensisa ostaju misterij. Genetska analiza je izazovna zbog lošeg stanja uzoraka, što dodatno otežava proučavanje njihovog porijekla i odnosa s drugim ljudskim vrstama.

Nedavna istraživanja pokušavaju iskoristiti nove tehnologije u sekvenciranju DNK kako bi se dobili novi uvidi u njihovu evolucijsku povijest. Također, istraživanja okoliša Floresa pomažu u razumijevanju uvjeta u kojima su oni živjeli.