Sodoma i Gomora / Jacob de Wet II., 1680. / Wikimedia Commons

Udar asteroida inspirirao biblijsku priču o Sodomi? Znanstvenici pronašli nepobitne dokaze?

Autor: Zlatko Govedić

Stanovnici drevnog bliskoistočnog grada imenom Tall el-Hammam (današnji Jordan) jednoga su dana, prije otprilike 3600 godina, doživjeli nezapamćenu katastrofu.

Zaleđena svemirska stijena jurila je prema njima brzinom od oko 61.000 km/sat. Eksplodirala je u velikoj vatrenoj kugli oko četiri kilometra iznad zemlje. Eksplozija je bila oko tisuću puta snažnija od atomske bombe bačene na Hirošimu. Svi koji su ugledali bljesak istoga su časa oslijepljeli. Temperatura zraka brzo se podigla iznad 2000 °C. Odjeća i drvo smjesta su planuli, a mačevi, koplja, cigle i keramika počeli su se topiti. Cijeli grad je gorio.

Nekoliko sekundi potom, snažan udarni val poharao je grad. Krećući se brzinom od 1200 km/sat, bio je snažniji od najgoreg tornada koji je ikada zabilježen. Smrtonosni vjetrovi prodirali su gradom rušeći sve zgrade. Nitko od 8000 stanovnika i njihove stoke nije preživio. Njihova su tijela bila rastrgana i razbacana unaokolo.

Otprilike minutu nakon toga, 22 kilometra zapadno od Tall el-Hammama, udarni val pogodio je i biblijski grad Jerihon. Njegovi su se zidovi srušili i grad je izgorio do temelja.

Kako bi shvatili što se dogodilo, znanstvenici su upotrijebili internetski kalkulator udara za modeliranje scenarija koji odgovaraju dokazima te su zaključili da je krivac bio mali asteroid sličan onom koji je 1908. srušio 80 milijuna stabala u Tunguskoj (Rusija).

No kako nisu imali konkretne dokaze za tu tvrdnju, stručnjaci su se dali u potragu.

Dijamanti u prašini

Kod Tall el-Hammama znanstvenici su pronašli fini pješčani prah poznat kao “udarni kvarc” (stishovit) koji može nastati samo pri enormnom tlaku od 51 tone po četvornom centimetru (pet gigapaskala).




Arheolog Phil Silvia, geofizičar Allen West, geolog Ted Bunch i astronom Malcolm LeCompte pronašli su i sitne čestice “dijamonoide” koji se tako zovu jer su čvrsti poput dijamanata, no svaki je manji od virusa gripe. Čini se da su, zbog visokog tlaka i temperature, drveće i biljke odmah bili pretvoreni u dijamonoide.

Od ostalih dokaza valja napomenuti sferule (čestice isparenog željeza i pijeska koji se topio na 1590 °C) i sitna rastopljena metalna zrnca, uključujući iridij (s talištem od 2466 °C), platinu (koja se topi pri 1768 °C) i cirkonijev silikat (1540 °C).

Sve te tvari dokazuju da su temperature u gradu porasle više od temperatura vulkana, ratovanja i normalnih gradskih požara. Jedini preostali prirodni proces jest kozmički utjecaj. Uostalom, isti dokazi nalaze se na poznatim mjestima udara, poput Tunguske i kratera Chicxuluba, nastalog asteroidom koji je pokrenuo izumiranje dinosaura.




Jedna preostala zagonetka jest zašto su grad i više od sto drugih naselja bili napušteni nekoliko stoljeća nakon katastrofe. Moguće je da su visoke razine soli onemogućile uzgoj usjeva. Eksplozija je po dolini mogla razbacati otrovne razine slane vode Mrtvog mora. Ondje se nije moglo živjeti 600 godina, sve dok minimalne količine oborina nisu isprale sol.

Je li bilo očevidaca?

Moguće je da se usmeni opis uništenja grada mogao prenositi generacijama sve dok nije zabilježen kao biblijska priča o Sodomi.

Biblija opisuje devastaciju urbanog središta u blizini Mrtvog mora: kamenje i vatra padali su s neba, uništeno je više od jednog grada, gust dim se dizao iz požara, a stanovnici su stradali.

Možda je biblijska priča prvi zapis takvog katastrofalnog događaja.

Autor:Zlatko Govedić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.