Svećenica komentirala novi film ‘Egzorcist’: Američki horor šalje opasne poruke o opsjednuću zlih duhova

NAPOMENA: U ovom članku otkrivamo detalje (“spojlere”) za film “The Exorcist: Believer”.

U petak je u američka kina stigao dugo najavljivani film “The Exorcist: Believer“. Riječ je o šestom filmu franšize “Exorcist”, a režirao ga je američki režiser David Gordon Green (48).

Dvoje djece eksperimentira s okultnim i nenamjerno otvara vrata demonskim silama koje ih brzo preplavljuju. Nestanu na nekoliko dana, a kada ih napokon pronađu, počinju se ponašati zastrašujuće, što brzo eskalira u nekontroliranu nasilnost.

Njihovi roditelji pokušavaju otkriti uzrok i nevoljko zaključe da odgovor leži u nečemu nadnaravnom i zlu. Svi se bore da pomire ono što doživljavaju sa svojim različitim svjetonazorima prije no što konačno pozovu “stručnjake za duhovnost” kako bi izveli egzorcizam. Tijekom tih događaja, ima obilja krvi, s obveznim okretanjem glave i bljuvanjem prljavih tekućina.

Bizarna smrt mlade djevojke: Gatara joj predvidjela da će umrijeti i dala kolač za sreću, uslijedio šok

Britanska pravnica Helen Hall sa Sveučilišta Nottingham Trent (Engleska, UK), koja je ujedno i anglikanska svećenica, u svom novom eseju osvrnula se na film, ističući njegove pozitivne i negativne aspekte.

Homogen pristup

Neki aspekti filma odražavaju njegov kontekst u 21. stoljeću. Tim egzorcista koji se bori s demonom sastavljen je od pripadnika različitih religija i djeluje u zajedničkoj svrsi. Poruka je da ti vjernici imaju mnogo više što ih spaja nego što ih razdvaja.

“Haićanske duhovne prakse (vodou) i afroameričke (hoodoo) prikazane su kao usklađene s svjetlošću, a ne s tamom. To je iznimno dobrodošlo. S obzirom na količinu medija koji crnačke i autohtone religije prikazuju kao zle, pa čak i demonske, ovaj je pozitivan prikaz hvalevrijedan izbor.

Također, odluka da kršćanski likovi različitih denominacija stoje jedan pored drugog, kao i tradicionalni afroamerički vrač, šalje snažnu poruku o zajednici i povezanosti”, tvrdi svećenica.

Ipak, ona ističe da takav “homogen pristup” ima i svojih problema. Film tvrdi da egzorcizam postoji u svakoj kulturi te sugerira da svi ljudi koji su uključeni u njega zapravo rade istu stvar. “U stvarnosti, to je pojednostavljivanje s mogućim opasnim posljedicama”, napominje Hall.

Ogroman spektar vjerovanja

“Egzorcizam” je vrlo općenita kategorija koja sadrži sasvim različite ideje. Postoji ogroman spektar kako u temeljnim sustavima vjerovanja (koji obuhvaćaju gotovo sve oblike duhovnosti, uključujući rimokatolicizam, pentekostalizam, islam, wiccu i hinduizam), tako i u sredstvima koja se koriste za tjeranje zlog entiteta (duha).

“Te su razlike važne, pogotovo kada je riječ o vaganju između autonomije i zaštite osobe u stvarnim egzorcizmima”, smatra svećenica i objašnjava:

“Bilo koji pravni okvir koji poštuje demokratska i ljudska prava podržava slobodu vjerovanja i kulturnu raznolikost. No, također mora štititi one koji se ne mogu izboriti za sebe. To znači da se moraju donositi odluke o tome kada dopustiti egzorcističke rituale koji uključuju djecu i odrasle osobe koje pate od mentalnih poremećaja ili smanjene sposobnosti.

Pri donošenju tih odluka ključni su i tehnika izvođenja egzorcističkog obreda i vjerovanja koja ga okružuju”.

Opasna poruka

Neki vjerski obredi smatraju zaražene osobe opasnima, što ih dovodi do toga da ih zajednica izbjegava ili čak napada. U takvim okolnostima suradnja s predloženim egzorcističkim ritualom može biti jedina opcija osobi za ponovno uključivanje u svoju zajednicu.

Afrički propovjednik ušao u kavez s lavovima: ‘Ja sam pod Božjom zaštitom i ništa mi se neće dogoditi’

Također, neke tradicije vjeruju da zlo biće može oteti ljudsko tijelo i potisnuti volju domaćina. U takvim okolnostima, bilo kakav otpor egzorcizmu može se shvatiti kao da dolazi od duha, a ne od osobe, i stoga se ignorira.

S druge strane, ako se smatra da žrtva posjeduje neku rezidualnu volju, tada se svaka oklijevanja u sudjelovanju u egzorcizmu mogu tumačiti kao dokaz želje za odabirom zla.

“Također je važno shvatiti da načini egzorcizma variraju enormno – od tihih molitvi do nasilnih napada. Mogu se koristiti i opasne ili zlostavljajuće prakse. Ljude se može poticati – ili prisiljavati – na konzumiranje tvari koje su štetne ili opasne zbog doze ili načina primjene.

Bilo je smrtnih slučajeva povezanih s egzorcizmom uzrokovanih trovanjem solju, utapanjem u vodi i čak gotovo smrtonosnom dozom intravenoznih lijekova.

Uzevši sve to u obzir, poruka da je egzorcizam suštinski pozitivna i univerzalna praksa koja je zajednička mnogim kulturama, može biti opasna”, zaključuje Hall.