Radilice Borga iz franšize "Zvjezdane staze", Screenshot/Youtube

Sve što trebate znati o kontroverznoj tehnologiji: Evo kako zapravo funkcionira Neuralink

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Tvrtka za medicinsku tehnologiju Neuralink, koju je 2016. osnovao američki poduzetnik i milijarder Elon Musk, za cilj ima ugradnju tehnologije u mozak, što bi ljudima trebalo omogućiti da upravljaju računalom ili telefonom samo mišlju.

Ta vrsta neurotehnologije naziva se “sučelje mozak-računalo” (eng. brain-computer interface, BCI) te obećava ublažavanje ljudske patnje i omogućavanje osobama s invaliditetom da povrate izgubljene sposobnosti.

Nakon prethodnih testiranja na majmunima, američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) lani u svibnju dala je dozvolu Neuralinku za provođenje kliničkih ispitivanja na ljudima, a Muskova je tvrtka toliko brzo napredovala da je već krajem siječnja ove godine objavila kako je uspješno ugradila moždani implantat u ljudsko tijelo.

Munjevit razvoj

Kontroverzni poduzetnik tada je izvijestio da se pacijent dobro oporavlja nakon zahvata te je istaknuo obećavajuće rezultate u detekciji neuronskih šiljaka.

Čip se sastoji od 1024 elektrode koje robot povezuje s mozgom koristeći iglu. Za kliničko ispitivanje Neuralink je tražio pacijente s tetraplegijom, tj. paralizom nogu i ruku. Kada se pacijenti “pokrenu”, određeno područje mozga postaje aktivno. Musk je na X-u objasnio kako je cilj da osoba svojim mislima upravlja uređajima, a potom je zaključio: “Zamislite da je Stephen Hawking imao ovu opciju, da nije morao pisati. To je naš cilj”.

Samo tri mjeseca poslije, 20. ožujka, Neuralink je objavio video u kojem je pokazao prvog čovjeka koji koristi čip u mozgu kako bi kontrolirao kursor i odigrao partiju šaha na računalu. Pacijent Noland Arbaugh (29) rekao je da je prije osam godina bio ozlijeđen u ronilačkoj nesreći zbog koje je ostao paraliziran ispod ramena. Korištenje Neuralinkova čipa opisao je kao korištenje “sile” iz franšize “Ratovi zvijezda”, što mu omogućuje da “samo gleda po ekranu i pomiče kursor kamo želi”. Štoviše, osim šaha, Arbaugh je punih osam sati uspio igrati i videoigru Civilizacija VI.




Elon Musk postigao velik uspjeh: Muškarac odigrao partiju šaha s čipom u mozgu

Bežični prijenos

Taj pothvat izveden je nešto manje od tri godine otkako je tvrtka objavila video u kojem je majmun s čipom u mozgu kontrolirao kursor na ekranu kako bi igrao Pong.




Istinabog, tehnologija sučelja mozak-računalo nije potpuno nova. Još 2004. paralizirana osoba mogla je pomaknuti kursor, ali ta ranija iteracija tehnologije nije mogla bežično prenositi podatke poput Neuralinka te se oslanjala na žice koje su virile iz kože. Činjenica da je Arbaugh mogao voditi razgovor dok se kursor pomicao također je značajna.

Sve to postavlja brojna pitanja: Hoće li i ljudi bez invaliditeta prihvatiti tehnologiju koja je izravno povezana s njihovim mozgovima i živčanim sustavima? Što bi se dogodilo u budućnosti kada bi se ljudi mogli povezati s uređajima, infrastrukturom, pa čak i mozgovima drugih ljudi u nekoj vrsti “interneta između mozga i računala”?

“Sada je vrijeme da počnete razmišljati o tim pitanjima. Medicinska stanja kao što je pseudokoma onemogućuju ljudima komunikaciju ili pomicanje udova. Neuralinkov uređaj u početku je bio usmjeren na vraćanje kapaciteta ljudima s takvim stanjima kontroliranjem računalnog pokazivača za komunikaciju ili korištenjem robotske ruke da se hrane. Međutim, dugoročne težnje tvrtke, kako je izrazio Musk, uključuju i sposobnost upravljanja vozilom samo mišlju. Te težnje sugeriraju da bi neurotehnologija mogla povezati ljude sa širokim spektrom tehnoloških sustava koji su trenutno u svakodnevnoj uporabi”, objašnjavaju urbanist Simon Marvin sa Sveučilišta u Sheffieldu (Engleska, UK) i pravnik Allan McCay sa Sveučilišta u Sydneyu (Australija) u svom novom eseju objavljenom 15. ožujka na platformi Conversation.

Da objasnimo, pseudokoma, cerebromedulospinalna diskonekcija ili deeferentno stanje (eng. locked-in syndrome) jest stanje budnosti i svjesnosti s kvadriplegijom i paralizom donjih kranijalnih živaca, što rezultira nemogućnošću mimike, pokreta, govora ili komunikacije osim pokretanja očiju, koji pritom služe kao jedina opcija za komuniciranje s okolinom.

Ilustracija: Pixabay

Vojna upotreba

No kako ta tehnologija uopće radi?

Sučelje mozak-računalo otkriva električnu aktivnost u mozgu povezanu s namjerama osobe. Na primjer, ako osoba želi da se kursor pomakne udesno, može zamisliti da maše rukom. Ta se aktivnost mozga dekodira i pretvara u naredbu za kursor.

Taj pristup može funkcionirati s robotskom rukom, svjetlima u pametnoj kući, videoigrom, pa čak i dronom ili robotom. BCI se može smatrati “univerzalnim kontrolorom” ili “iPhoneom za mozak”, kako ga je opisao eminentni neurobiolog Rafael Yuste sa Sveučilišta Columbia (New York, SAD).

Neurotehnologija se može invazivno ugraditi u mozak ili živčani sustav ili doći u obliku nosive tehnologije, poput slušalica. Kontrolori zračnog prometa mogu tako nadzirati svoj mozak kako bi ih vanjske slušalice upozorile kada opadne razina njihove pozornosti.

Djeci u kineskim srednjim školama učitelji su već počeli nadzirati mozak, a tvrtka Brainwave Science sigurnosnim službama i policiji nudi proizvod koji može pratiti mozak osumnjičenika tijekom ispitivanja.

“Međutim, stvari bi mogle ići i dalje jer se već testiraju i oblici izravne komunikacije između mozgova. Umjesto da nazovete prijatelja ili mu pošaljete poruku, možda ćete jednog dana komunicirati telepatski. Rudimentarni oblici izravne komunikacije između ljudskih mozgova, pa čak i između mozgova ljudi i raznih životinja, već su postignuti”, tvrde Marvin i McCay.

No zapravo, ni tu nije kraj neiscrpnim mogućnostima.

Vojske raznih zemalja također su zainteresirane za “supervojnike” pojačane neurotehnologijom jer bi oni mogli učinkovitije djelovati u izazovnim okruženjima, kao što su npr. urbana okruženja.

To bi uključivalo oružane sustave, senzore i nadzor mozgova vojnog osoblja u distribuiranom sustavu kontrole bojnog polja. Posebno upečatljiv primjer tog pristupa dolazi u obliku vojnih robotskih pasa kontroliranih mislima.

Ilustracija: Pixabay

Moždani signali

Naime, lani u ožujku australski znanstvenici u suradnji s Ministarstvom obrane objavili su studiju u kojoj su opisali kako je ispitanik usmjeravao robotskog psa jednostavno vizualizirajući kretanje kroz naglavni uređaj Microsoft HoloLens za proširenu i/ili mješovitu realnost.

I američka je vojska postigla izvanredan uspjeh sa sučeljima mozak-računalo. Godine 2015. paralizirana žena s moždanim čipom razvijenim u Agenciji za istraživanje naprednih obrambenih projekata (DARPA) uspjela je upravljati virtualnim borbenim zrakoplovom F-35 koristeći samo moždane signale. No takvi se čipovi moraju kirurški ugraditi, a senzori koji se postavljaju preko kože obično zahtijevaju gelove za bolju električnu vodljivost, a to ne funkcionira dobro za vojnike s kacigama jer gel pridonosi iritaciji kože, riziku od infekcije, prljanju kose, alergijskoj reakciji, nestabilnosti pri kretanju i neprikladnosti za dugotrajnu uporabu zato što se gel polako suši.

No nemojmo se zavaravati. Ne mislite valjda da će najmoćnije vojske svijeta odustati zbog nekakvog gela.

“Sve to podsjeća na izmišljenu civilizaciju Borg iz franšize ‘Zvjezdane staze’, čiji su pripadnici kiborzi, tj. hibridi humanoidnih pojedinaca i robota. Radilice Borga povezane su neurotehnologijom pa sve zajedno djeluju kao jedinstveni entitet. Implikacije međusobno povezanog sustava ljudi i strojeva koje omogućuje neurotehnologija nešto su o čemu bismo trebali početi razmišljati, kao i o vrijednostima koje bi takvo društvo moglo imati”, tvrde autori eseja.

Možemo predvidjeti svakakve scenarije. U budućnosti bi oni koji upravljaju kritičnom infrastrukturom u gradovima mogli pratiti svoj mozak kako bi spriječili nesreće. Ljudi s poteškoćama u kretanju mogli bi sve više komunicirati s uređajima u svom domu, paliti i gasiti svjetla te kontrolirati kućne robote.

Cure detalji o čovjeku kojem su ugradili čip u mozak: ‘Pomiče miš pomoću svojih misli’

Kontrola ponašanja

U nekom trenutku, ljudi bez invaliditeta također bi mogli odlučiti odbaciti ručne uređaje za daljinsko upravljanje u korist upravljanja uređajima svojim mozgom. Zatvorenike i prijestupnike mogli bismo pratiti u stvarnom vremenu kako bismo procijenili njihovo mentalno stanje. No idemo još nekoliko koraka dalje…

“S vremenom bi sve te zasebne aplikacije mogle početi stvarati međusobne veze u službi poboljšane učinkovitosti, komercijalne pogodnosti i društvene kontrole. Neurotehnologija bi se mogla pojaviti kao bitna infrastruktura koja postaje ključno sučelje ljudskih odnosa s tehnološkim sustavima.

Što proizlazi iz svega toga? Bilo je nekih razmišljanja i djelovanja u vezi s ljudskim pravima i širim pravnim implikacijama. No veći dio rasprave prilično je individualističke orijentacije i zanemaruje šire društvene implikacije mijenjanja ljudskih odnosa s tehnološkim sustavima.

“Posljedično, potrebna nam je rasprava o široj svrsi neurotehnologije, njezinoj uporabi i implikacijama. Za to su potrebni podaci raznih skupina, poput stručnjaka za infrastrukturu, dizajnera, arhitekata, stručnjaka za interakciju između ljudi i računala te ljudi u zajednici. Neurotehnologija će vjerojatno imati različite utjecaje na društvo: u domu, na radnome mjestu, u sustavu kaznenog pravosuđa i mrežama infrastrukture.

Ispitivanje novih problema u tim različitim sektorima trebalo bi nam omogućiti da predvidimo štete i dobrobiti neurotehnologije. To će nam omogućiti da oblikujemo njezin razvoj tako da podržava ljude i okoliš. Da parafraziramo Borga: otpor možda ipak nije uzaludan”, zaključuju Marvin i McCay.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.