Ilustracija: Wikimedia Commons

Stručnjaci imaju novu teoriju o Sodomi i Gomori: Biblijski gradovi uništeni su iz svemira?

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

Svi znamo za biblijsku priču o Sodomi i Gomori iz 18. i 19. poglavlja Knjige postanka u Starom zavjetu. U drevnim vremenima, duž obala Mrtvog mora nalazila su se dva zla grada. Na hebrejskom originalu njihova su imena Səɖōm i ‘Ămōrā, a zanimljivo je da njihova etimološka podrijetla još nisu razjašnjena. Gradovi su bili poznati po svojoj nemoralnosti i bezakonju, a ljudi koji su u njima živjeli često su činili “zle stvari”.

Jednog dana, Bog je poslao svoje anđele u te gradove kako bi ispitali razinu grijeha među stanovnicima. Sklonili su se u kuću jednog čovjeka po imenu Lot koji je bio nećak proroka Abrahama. Bio je gostoljubiv i zaštitio je anđele od lokalnih muškaraca koji su im željeli nauditi, tj. htjeli su imati spolne odnose s njima.

Kako bi spasili Lota i njegovu obitelj, anđeli su im rekli da napuste Sodomu i Gomoru jer će ih Jahve uništiti zbog njihovih grijeha. Lot i njegova obitelj poslušali su upozorenje i napustili gradove.

Wikimedia Commons

Bog je tada poslao strašan udar na gradove. U trenutku, Sodoma i Gomora bile su zahvaćene vatrenom kišom i svim vrstama destrukcije. Gradovi su bili potpuno uništeni, a samo su Lot i njegova obitelj preživjeli. Ipak, Lotova je žena pogledala unatrag prema uništenim gradovima, što je Jahve izričito zabranio, pa se pretvorila u stup soli. Lot i njegove dvije kćeri nastavili su svoj život izvan Sodome, a priča o uništenju tih gradova ostala je upisana kao znak Božje srdžbe i opomene o posljedicama zla.

Ta starozavjetna priča i dandanas intrigira i potiče na razmišljanje o moralu, pravdi i vjeri te je ostala važnim dijelom svjetske religijske i kulturne povijesti. Postavlja se pitanje koliko u svemu tome ima povijesne istine. Čini se da najnovija arheološka i geološka istraživanja daju neke nevjerojatne odgovore. Spominje se i udar asteroida.

Povijesna osnova

Većina stručnjaka danas će se složiti da je gradove uništila neka prirodna katastrofa, ako sama priča uopće ima povijesnu osnovu. Primjerice, neki su mišljenja da je između 2100. i 1900. pr. Kr. područje oko Mrtvog mora razorio potres koji je mogao uzrokovati pljusak kipućeg katrana. Ta bi ideja mogla imati smisla ako su gradovi ležali duž jordanskog tektonskog jarka, iako nemamo izvještaje o seizmičkoj aktivnosti na tom području. I teorija o vulkanskoj erupciji smatra se malo izglednom.

Britanski lingvist Archibald Sayce (1845. – 1933.) preveo je akadsku pjesmu koja opisuje gradove uništene u “vatrenoj kiši”, napisanu iz perspektive osobe koja je izbjegla uništenje. Nažalost, u djelu nisu navedena imena gradova, no Sayce je poslije rekao da priča više nalikuje na propast prijestolnice novoasirskoga kralja Senaheriba (705. – 681. pr. Kr.).




Tužna sudbina nekada moćnog grada: Namjerno je potopljen, a jedna stvar posebno fascinira

Kad je riječ o samoj lokaciji Sodome i Gomore, starogrčki historiograf Strabon (64. pr. Kr. – 25.) spominjao je stanovništvo koje živi u blizini “Moasade”. Treba napomenuti da nije mislio na Masadu koja je danas arheološki lokalitet u južnom Izraelu. “Na tom je području nekada bilo trinaest naseljenih gradova, a Sodoma im je bila metropola”, opisao je Strabon. Dakle, on je smatrao da se taj grad nalazio na mjestu jednog brda sazdanog od vapnenca i soli na jugozapadnom vrhu Mrtvog mora.




Rimsko-židovski vojskovođa i povjesničar Josip Flavije (37. – 100.) također je smatrao da su se Sodoma i Gomora nalazile u blizini Mrtvog mora koje je on nazivao “Asfaltiti”.

Američki arheolozi Walter E. Rast i R. Thomas Schaub 1973. posjetili su brojna nalazišta biblijskih gradova, kao što je Bab edh-Dhra, koji je izvorno iskopao američki arheolog Paul Lapp 1965. godine. Oni su smatrali da je na tom mjestu bila Sodoma, ali to nije dokazano.

Jače od bombe

Ostale mogućnosti uključuju Numeiru, al-Safi, Feifu i Khirbet al-Khanazir, koje su Rast i Schaub također posjetili. Prema Schaubu, Numeira je uništena 2600. pr. Kr., dakle prije razdoblja Bab edh-Dhre (2350. – 2067. pr. Kr.).

Američka arheologinja Nancy Lapp (83) iz Pitsburškog teološkog sjemeništa 1993. izvijestila je da Feifa nije bila naseljena u brončanom dobu, već da je riječ tek o groblju iz ranog brončanog doba sa zidovima iz željeznog doba.

“U posljednjoj etapi sadašnje serije iskapanja ekspedicije na ravnici Mrtvog mora (1990. – 1991.), istraženo je ograđeno mjesto Feifa i iskopano groblje koje se protezalo s njegove istočne strane. Najnovija istraživanja pokazala su da vidljive strukture ograđenog nalazišta pripadaju željeznom dobu ili rimskom razdoblju”, napisala je Lapp.

Islandski vulkan i dalje prijeti: Znanstvenici upozoravaju da bi moglo doći do erupcije

Slično je i s lokalitetom Khirbet al-Khanazirom. Zidovi koje su Rast i Schaub 1973. identificirali kao kuće zapravo su bili pravokutne kosturnice koje označavaju grobnice s oknima s kraja ranog brončanog doba, a ne stambene strukture.

Nadalje, talijanski paleograf i stručnjak za eblanski jezik Giovanni Pettinato (1934. – 2011.) ustvrdio je 1976. da ploča s klinastim pismom koja je pronađena u novootkrivenoj knjižnici u Ebli sadrži imena svih pet gradova u ravnici: Sodomu, Gomoru, Admu, Zeboim i Belu, navedenih u istom redoslijedu kao i u Knjizi postanka.

Ipak, većina stručnjaka smatra da je Si-da-mu, kako ju je transkribirao Pettinato, zapravo mjesto koje se nalazi u današnjoj sjevernoj Siriji, a ne u blizini Mrtvog mora, dok je Ì-ma-ar drevni grad Emar smješten blizu Eble. Danas je znanstveni konsenzus da Ebla nema nikakve veze sa Sodomom i Gomorom.

Teolog John Bergsma s Franjevačkog sveučilišta (Steubenville, Ohio, SAD) krajem rujna zaintrigirao je svjetsku javnost kada je za američke medije izjavio da je dva “zla” biblijska grada uništio asteroid koji je prouzročio udar jači od eksplozija atomskih bombi bačenih na Hiroshimu i Nagasaki.

Utvrđeno postojanje grada

Bergsma tvrdi da arheološki nalazi u Jordanu potvrđuju postojanje biblijskoga grada Sodome te da pružaju snažan dokaz da bi jedna od najdramatičnijih i najnevjerojatnijih starozavjetnih pripovijesti mogla biti istinita.

Prethodna su istraživanja već pokazala da je drevni grad Tell el-Hammam, smješten u južnoj dolini Jordana, doživio katastrofalnu sudbinu, za što američki teolog kaže da je u skladu s biblijskim izvještajem.

U Knjizi postanka piše da je Jahve pustio sumpor i vatru na Sodomu i Gomoru, što je rezultiralo njihovim potpunim uništenjem. Slični obrasci razaranja otkriveni su u Tell el-Hammamu, što je navelo Bergsmu da preispita vjerodostojnost biblijske priče. On ističe tragove ekstremne vrućine otkrivene na kosturima i fragmentima keramike koje su iskopali arheolozi, što bi moglo ukazivati na mogući udar asteroida.

Misteriozan zvuk proganja stanovnike malog grada: Nitko nema pojma što mu je izvor

Prije otprilike 3600 godina, Tell el-Hammam je napredovao kao grad, nadmašujući i Jeruzalem i Jerihon veličinom i snagom. Međutim, njegov prosperitet naglo je zaustavljen. Nepostojanje tragova opsade u ruševinama ukazuje na to da grad i njegova okolica nisu bili podvrgnuti vojnom napadu.

Bergsma je dobio uvid u neka izvanredna otkrića Stevena Collinsa, glavnog arheologa u Tell el-Hammamu. Među njima su bile krhotine keramike obložene trinititom, staklastom tvari koja nastaje kada atomska bomba detonira u pustinji, a nazvana je po testnom području Trinity u državi New Mexico (SAD), gdje je 16. srpnja 1945. detonirana plutonijska bomba.

Osim toga, otkriveni su ljudski ostaci, s netaknutim kosturima do sredine kralježnice, iznad kojih su ostali samo tragovi opeklina. Ta otkrića pružaju značajne dokaze da je ogromna eksplozija topline s neba spalila gradove blizance na jordanskoj strani rijeke.

Collins je usporedio razaranje s tunguskom eksplozijom do koje je došlo 30. lipnja 1908. kada je asteroid promjera oko 50 m eksplodirao nad središnjim Sibirom. Procjenjuje se da je asteroid jurio brzinom 90.000 km/h te da je magnituda eksplozije bila oko 12 megatona. Taj događaj obuhvatio je područje površine 2000 km² i uništio 60 milijuna stabala. Čak su i putnici transsibirske pruge, udaljene oko 600 km, svjedočili o potresima i svjetlima na nebu.

Kataklizmički događaj

Štoviše, Collins kaže da je eksplozija u Tell el-Hammamu bila još snažnija od tunguske eksplozije koja je sama po sebi bila tisuću puta snažnija od eksplozije atomske bombe u Hiroshimi.

Geolog James Kent sa Sveučilišta u Kaliforniji (Los Angeles, SAD) kaže da je fascinantno to što je taj kataklizmički događaj proizveo značajne količine soli, što je zanimljiv detalj ako se prisjetimo da je Lotova supruga bila pretvorena u stup soli. Iako je Collins poprilično uvjeren u svoje zaključke, neki su ga arheolozi optužili za preuranjeno donošenje zaključaka bez dovoljno dokaza s terena.

Priča o Sodomi i Gomori ostaje duboko ukorijenjena u ljudskoj kulturi i povijesti te i dalje postavlja niz pitanja i teorija koje sežu od znanstvenih pretpostavki do teoloških tumačenja i alternativnih spekulacija. Primjerice, neki tvrde da su ti gradovi bili povezani s drevnim astronautima ili izvanzemaljskom intervencijom.

Bez obzira na to vjerujete li u doslovan biblijski opis ili cijelu priču smatrate religijskom alegorijom, Sodoma i Gomora i danas su jedan od najvećih misterija drevnog svijeta pa će zacijelo ostati predmetom rasprave i istraživanja još mnogo godina.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.