Ilustracij/ Pixabay

ŠTO BI SE DOGODILO DA ZAUVIJEK NESTANE STRUJE? Dok bi u nekim dijelovima svijetla došlo do pomora, neki ne bi ni znali da se išta događa

Autor: Zlatko Govedić / 7dnevno

U ovoj smo se rubrici dotaknuli brojnih apokaliptičkih scenarija. Ne želimo vas strašiti, no s obzirom na situaciju u svijetu, dobro je da se s vremena na vrijeme podsjetimo koliko je život krhak, koliko je svijet prolazan i koliko toga uzimamo zdravo za gotovo. Jeste li se ikada upitali što bi se dogodilo kada bi nestalo struje… u cijelom svijetu… zauvijek? Jeste li uopće svjesni koliko je cijela ljudska civilizacija ovisna o električnoj energiji? R. James Woolsey Jr. (80), nekadašnji ravnatelj CIA-e, kaže da bi kod takvog scenarija u Sjedinjenim Državama umrlo 90 posto cjelokupnog stanovništva. To je zastrašujuća brojka. Zapravo, prava bi drama nastala već u prvih sat vremena.

Početak kraja

U trenutku nestanka struje u polovici svijeta trajao bi dan, a na drugoj polovici bila bi noć. No gdje god se nalazili, doživjeli biste isti prvi učinak. Sve bi utihnulo. Više ne bi bilo zujanja kućanskih aparata i radijatora ili pak titranja žarulja. Noćnu bi stranu svijeta obavila tama. Jeziva tišina obavila bi cijeli planet.

Na dnevnoj strani Zemlje, učinci nestanka struje za mnoge nisu odmah uočljivi. Ljudi koji hodaju vani ili sjede kod kuće s otvorenim zastorima nemaju pojma da se išta događa. Drugi možda voze i ne shvaćaju da je struja nestala sve dok ne dođu do prvog semafora. Diljem svijeta događaju se prometne nesreće. Automobili se zabijaju jedni u druge, a pješaci bježe glavom bez obzira kako ne bi i sami nastradali. Unutar samo nekoliko minuta tisuće ljudi izgubile su život.

Na noćnoj strani Zemlje stanje je nešto mirnije. Oni koji bdiju doživljavaju apokalipsu na drukčiji način. Satovi prestaju otkucavati, a ventilatori se prestaju vrtjeti. Oni koji spavaju vjerojatno se neće probuditi tijekom prvih 60 minuta globalnog zamračenja. Štoviše, bez struje koja bi im upalila alarm mogli bi uživati u jednoj od najboljih prospavanih noći u životu.

Pet minuta nakon nestanka struje na cestama je nastao pravi kaos. Sva vozila koja se kreću na struju nepomično stoje. To se napose odnosi na tramvaje, trolejbuse i druga vozila javnog prijevoza. Ljudi koji su se vozili podzemnom željeznicom zaglavili su duboko pod zemljom. Tisuće njih nasilno otvaraju vrata vozila kako bi pobjegli iz tih mračnih dubina. To neće biti jednostavno. Naime, nestala je i rasvjeta u tunelima pa će se ljudi morati poslužiti mobitelima, baterijama, šibicama i upaljačima. Kada napokon dospiju do površine, zateći će kaotičan prizor. Građani bezglavo jurcaju, a vozila hitnih službi pod rotirkama pokušavaju se probiti kroz ulice kako bi ustanovili uzrok nezapamćenog “kvara”.

U prekidu su sve telefonske linije. Ne rade ni internet ni televizija ni radio ni kabelska mreža. Čak i da imate radioprijamnik na baterije, teško da ćete išta čuti jer su bez struje ostale i radijske postaje. One rijetke koje imaju rezervne generatore možda će još neko vrijeme emitirati program, ali teško da će vam išta reći jer ni oni sami ne znaju što se zbiva. Samo pet minuta nakon početka apokalipse svijetom je zavladala panika, a jasnih odgovora nema nigdje.

Smrt na svakom koraku

Najgore će proći starije osobe. Neće moći dobiti nikakvu pomoć telefonom ili SMS-om. Mnogi će biti prepušteni sami sebi. Ljudi u dizalima proživjet će pravu noćnu moru. Ostat će u njima sve dok ih netko ne spasi. Srećom, većina dizala ima pomoćni kočni sustav koji se uključuje u hitnim situacijama pa se neće strmoglaviti na tlo. Ipak, to nije slučaj u cijelom svijetu. U zgradama koje su štedjele na sigurnosnim postupcima dizala će pasti na dno zgrade. Jasno je što će se dogoditi nesretnicima koji će se u njima zateći. Ljudi koji žive u visokim neboderima morat će se pješice spustiti do prizemlja kako bi se raspitali što se to pobogu događa.




Pravi problem nastaje u bolnicama. Prestali su raditi svi strojevi koji su održavali ljude na intenzivnoj njezi. Većina bolnica ima rezervne generatore, ali njihovo je vrijeme ograničeno. Pacijenti na respiratorima počet će se gušiti ako im medicinsko osoblje ne počne rukama stiskati “gumena pluća”. Ljudi koji su podvrgnuti transfuziji krvi ili su na hemodijalizi trebaju hitne postupke kako bi pokušali filtrirati svoju krv bez pomoći ikakvih strojeva. Nikakvi dijagnostički postupci više nisu mogući. EKG, EEG, magnetska rezonanca… sve je to postalo neupotrebljivo. Noćne smjene obično nemaju dovoljno osoblja pa će medicinski stručnjaci u bolnicama diljem tog dijela svijeta brzo postati preplavljeni pacijentima koji su žrtve brojnih nesreća uzrokovanih nestankom struje.

Uplašene i tjeskobne trudnice dobit će samo najosnovniju pomoć jer će liječnici morati odjuriti u pomoć pacijentima koji umiru zbog otkazivanja aparata za održavanje života. U prvih sat vremena od početka katastrofe diljem svijeta rodit će se milijuni beba. Osoblje će se morati služiti mobitelima i svijećama kako bi ih uspješno porodilo.

Deset minuta od nestanka struje problemi se počinju osjećati i u zračnom prometu. Zračne luke panično će pokušavati preusmjeriti tisuće letova. Zamračenje neće utjecati na same zrakoplove jer sva njihova elektronika radi iz motora. Oni i dalje mogu slati i primati signale. Svi njihovi radari i instrumenti još rade. Međutim, na tlu su se kontrolni tornjevi morali prebaciti na pomoćne generatore. Svjetla na pistama su se ugasila, a većina generatora ima dovoljno struje samo za održavanje kontrolnih tornjeva. Oni mogu preusmjeriti struju na pistu, no vitalno je važno da kontrola leta upozori zrakoplove na nebu o strašnoj situaciji na tlu prije nego što pomoćni generatori ostanu bez goriva.




Nezaustavljiv smrad

Petnaest minuta od nestanka struje panika se širi i noćnom stranom svijeta. Ljudi izlaze na ulice. Još ne znaju da nigdje nema struje, ali dok razgovaraju sa susjedima, jasno je da se nešto čudno događa. U svakom slučaju, ugledat će noćno nebo kao nikada prije u životu. Prvi put će vidjeti Mliječnu stazu i tisuće zvijezda bez ikakvog svjetlosnog zagađenja. Na trenutak će svi zaboraviti da se svijet zauvijek promijenio.

Dvadeset minuta poslije gradovima se počinje širiti smrad. Bez struje, ne rade ni sustavi za pročišćavanje kanalizacije. Vodokotlići se i dalje pune, ali voda se sve teže distribuira  kućanstvima. Ubrzo će se potrošiti sve zalihe vode, a iz slavina će poteći prljava i smrdljiva tekućina. Ljudi počinju uzimati stvari koje su im nužne za preživljavanje, počinju se odijevati i puniti ruksake.

Sada je već i svjetskim čelnicima jasno da je nastala katastrofa, ali još nisu svjesni njezinih razmjera. Vlasti ne mogu kontaktirati saveznike jer je svaki oblik telekomunikacija u prekidu. Iz podruma će se početi vaditi prastari brzojavi i upute za Morseovu abecedu.

Automobili će se još kretati, ali kada dođu na benzinsku postaju, vozači će bespomoćno čekati da prorade crpke. Kada shvate da od toga nema ništa, neki će početi panično rezati crijeva kako bi izvukli makar i nekoliko dragocjenih kapi. Drugi će odjuriti do druge postaje. No kamo god otišli, naći će se u istoj situaciji. Plin, voda, benzin, kerozin… svi ti resursi trebaju struju da bi se mogli iskoristiti.

Četrdeset minuta od nestanka struje diljem svijeta počinju izbijati neredi. Ljudi pljačkaju trgovine i kradu sve potrepštine koje mogu pronaći. Oni koji su već bili u trgovinama i čekali na blagajnama da plate proizvode shvaćaju da su aparati za kreditne kartice u kvaru te da ne mogu izvaditi gotovinu s bankomata, pa na koncu preuzimaju stvari u svoje ruke… doslovno.

Isprva se kradu samo voda, hrana i osnovne potrepštine, no kako kaos bude rastao, ljudi će krasti sve čega se domognu, pa čak i neupotrebljiva skupa računala i mobitele.

Bez mogućnosti ikakve komunikacije, policija će biti posve bespomoćna. Nitko neće moći zaustaviti bijesnu rulju. U svem tom metežu izginut će deseci tisuća ljudi, a možda i mnogo više.

Potpuni kaos

Rizik za nacionalnu sigurnost znatno se povećava sa svakom minutom koja prolazi. Vlasti bi najradije naredile policijski sat i “lockdown”, ali ne znaju kako bi uopće objavili takvu vijest široj javnosti. No jedna je činjenica naročito zanimljiva. Iako bi u ovom scenariju apokalipse moglo umrijeti oko 90 posto stanovništva, barem se ne bismo morali brinuti da će doći do lansiranja nuklearnih bombi. Već pogađate – i za to je potrebna struja. Međutim, postoji jedna druga nuklearna prijetnja.

Naime, nuklearne elektrane imaju niz sigurnosnih sustava kako bi se spriječili kvarovi, čak i u slučaju dugotrajnog nestanka struje. No ne postoje scenariji za potpuni i konačni nestanak struje u cijelom svijetu odjednom. Struja je potrebna za kruženje vode kroz sustav kako bi se reaktori hladili. Bez ispravnog funkcioniranja pumpi, reaktor neće moći održati temperaturu unutar sigurnih granica. Stoga predstoji najcrnji mogući scenarij – evakuacija. Ljudi moraju pobjeći što je moguće dalje od nuklearnih elektrana kako bi izbjegli neminovna ponavljanja černobilske katastrofe.

Pedeset minuta od početka apokalipse ljudi se počinju smrzavati ili “kuhati”. Bez grijanja i rashladnih sustava, život postaje nemoguć. Počet će spaljivati stari papir, namještaj, pa čak i novčanice koje više neće imati nikakvu vrijednost. No kako mnogi nikada nisu palili kući u kaminu, neće ni znati da moraju osigurati izlazak dima kroz dimnjak pa će se mnogi ugušiti pri tim očajničkim postupcima, a neki će izazvati požare koji će uništiti ne samo njihovu kuću nego možda i cijelo susjedstvo.

Sat vremena nakon nestanka struje svijet više ne bi bio isto mjesto… a što reći o satima, danima, mjesecima i godinama koji dolaze. Opstat će samo oni koji se nađu na selima, udaljeni od velikih gradova i nuklearnih elektrana, dok stanovnici zabačenih dijelova Afrike i Amazone neće primijetiti da se išta posebno dogodilo.

Kao i kod svake ovakve priče, moramo biti zahvalni što je takav scenarij malo vjerojatan, no isto tako moramo ostati budni jer čak ni on nije posve zanemariv. Ako ništa, doista moramo naučiti da ništa ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.

Autor:Zlatko Govedić / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.